Radna snaga u Bosni i Hercegovini postaje kritična tema – ne samo dnevno-politička priča, već i ozbiljan problem za domaće kompanije. Sve veći odlazak mladih i obrazovanih radnika, uz istovremeno ograničen priliv stranih radnika, stvara pritisak na tržište rada. Posljedice ove “krize radne snage” već osjećaju poslodavci i ekonomija, a ako se trendovi nastave, šokovi bi mogli biti dalekosežni. Šta je dovelo do ovakvog stanja i, što je važnije, šta je rješenje?

Masovni odlazak mladih

Statistički pokazatelji i istraživanja potvrđuju masovni odlazak stanovništva, naročito mladih, iz BiH. Prema procjenama, BiH je od popisa 2013. do 2023. izgubila više od 620.000 stanovnika (sa oko 3,53 miliona na 2,90 miliona). Bosna i Hercegovina danas spada među zemlje s najvećom dijasporom u svijetu – oko 34% osoba rođenih u BiH živi u inostranstvu (približno 2 miliona ljudi). Tako visok odliv stanovništva doveo je BiH na sam vrh globalnih ljestvica “odljeva mozgova” (brain drain).

Istovremeno, ankete pokazuju zabrinjavajuće trendove među mladima: čak 51,3% mladih u BiH izjavljuje da je zainteresovano za odlazak iz zemlje. Razlozi su brojni, ponajviše ekonomske prirode – nezaposlenost mladih doseže oko 38% (čak četiri puta više od prosjeka EU), uz nizak nivo primanja za one koji rade. Uz to, mladi ističu i nestabilnu političku situaciju, loš kvalitet života te osjećaj nesigurnosti u pogledu budućnosti svojih porodica kao motive za iseljavanje. Nije riječ samo o nezaposlenima – istraživanja pokazuju da iz BiH sve češće odlaze i uspješni, ambiciozni, zaposleni mladi, u potrazi za društvenim okruženjem, gdje mogu graditi bolju karijeru i život. Drugim riječima, egzodus mladih kadrova pogađa sve slojeve društva.

Posljedice za ekonomiju i biznis

Odliv radne snage ostavlja poslodavce u BiH pred ozbiljnim izazovom: na domaćem tržištu rada sve je manje kvalifikovanih radnika u mnogim djelatnostimaž. One koji odu teško je nadomjestiti – nezaposleni kadrovi često nemaju tražene vještine, a mlade generacije su malobrojne zbog dugogodišnjeg pada nataliteta. Poslodavci već prijavljuju poteškoće u pronalasku radnika, od građevinarstva i ugostiteljstva do IT sektora. Paradoksalno, BiH danas osjeća manjak stručne radne snage kakav je nekad bio svojstven samo mnogo bogatijim zemljama.

Susjedne države direktno profitiraju od ovakvog razvoja događaja – one zapošljavaju radnike koji odlaze iz BiH. Primjera r adi, Hrvatska je u prvih sedam mjeseci 2025. izdala oko 115.000 radnih dozvola stranim radnicima, a među njima je najviše radnika upravo iz Bosne i Hercegovine. Ovakav kontinuisan odliv prijeti usporavanjem privrednog rasta u BiH i dodatno opterećuje ionako slab penzioni sistem. S druge strane, ekonomija BiH postala je zavisna od doznaka iseljeništva koje sada čine oko 14% BDP-a zemlje – novac dijaspore pomaže održati potrošnju, ali ne može nadomjestiti izgubljeni ljudski kapital. Stručnjaci upozoravaju da, ako se postojeći trendovi nastave, posljedice po društvo i ekonomiju mogu biti dramatične – od dalje depopulacije do kolapsa ekonomskih i socijalnih struktura. Već sada su neke lokalne sredine opustjele, a mnoga manja mjesta riskiraju potpuno pražnjenje stanovništva ukoliko se ništa ne promijeni.

Ograničen priliv stranih radnika

Strani radnici iz Turske postavljaju tramvajske šine u Sarajevu, popunjavajući manjak domaće radne snage u građevinarstvu. BiH se do sada sporo otvarala prema uvozu radne snage iz inostranstva. Udio stranih radnika u ukupnom broju zaposlenih još uvijek iznosi svega 0,7%, što znači da domaća radna snaga praktično nema pravu zamjenu. Vijeće ministara BiH jeste postavilo godišnju kvotu za uvoz radnika – za 2024. ona je određena na 6.073 radne dozvole, a za 2025. povećana na oko 7.229 dozvola – no ni te skromne kvote ne bivaju u potpunosti iskorištene. U 2024. godini iskorišteno je samo oko 56% predviđenih dozvola (pri čemu u Federaciji BiH tek 42%). Glavni razlog leži u dugotrajnim i neusklađenim administrativnim procedurama prilikom zapošljavanja stranaca, kao i slaboj koordinaciji institucija. Drugim riječima, birokratske prepreke onemogućavaju poslodavcima da brzo popune upražnjena radna mjesta radnicima iz uvoza.

Oni strani radnici koji ipak dođu u BiH uglavnom popunjavaju poslove na nižim i srednjim kvalifikacijama. Najviše stranaca radi u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji i raznim uslužnim djelatnostima – upravo onim sektorima gdje je i potražnja za radnicima najveća. Većina tih radnika dolazi iz zemalja u razvoju poput Turske, Nepala, Srbije, Indije ili Bangladeša, često preko posredničkih agencija. Njihov angažman je zasad pretežno privremen: uobičajeno borave i rade u BiH nekoliko mjeseci, bez trajnog preseljenja porodica, slično nekadašnjim “gastarbajterima” na Zapadu. Ipak, s obzirom na rastući deficit domaće radne snage, moguće je da BiH uskoro počne svjedočiti i trajnoj imigraciji radnika. Zemlje u okruženju već su se počele prilagođavati novoj stvarnosti – Hrvatska je donijela zakon kojim se stranim radnicima mora osigurati smještaj i ne smiju biti plaćeni manje od domaćih na istim poslovima. U BiH te teme tek dolaze na dnevni red kako se javlja potreba za većim uvozom radnika, pa će biti nužno osmisliti politike koje istovremeno olakšavaju dolazak stranaca i štite standard domaće radne snage.

Kako zadržati i privući radnu snagu?

Bosna i Hercegovina morat će provesti aktivne mjere kako bi ublažila odlazak radne snage i osigurala nove izvore kadrova. Jedan pravac rješenja je bolje povezivanje s dijasporom i povratnicima. Nažalost, bosanskohercegovačke vlasti su godinama zanemarivale svoju dijasporu – BiH nema čak ni ministarstvo za dijasporu, niti postoje ciljani programi podsticaja ili povoljnih kredita za građane iz inostranstva koji bi razmatrali povratak. Tek nedavno je, primjerice, u Kantonu Sarajevo uspostavljen Ured za dijasporu, a pojavljuju se i građanske inicijative poput kampanje “Vrati se kući” (Pokret Snaga Domovine) koja velikim bilbordima na granicama poziva iseljenike da se vrate i pomognu obnovu zemlje. Iskustva susjednih zemalja pokazuju da se isplati ulagati u povratak: Hrvatska je 2025. pokrenula javni poziv kojim finansijski podržava projekte povratka Hrvata u BiH (do 80.000 eura po projektu) s ciljem poboljšanja uslova za povratnike kroz ulaganje u infrastrukturu i biznise. Takav strateški pristup dijaspori – prepoznavanje iseljenika kao razvojne šanse – mogao bi poslužiti kao model i za BiH. Vlasti bi trebale razmotriti uvođenje olakšica i poticaja kako bi motivisale dio od dva miliona građana u inostranstvu da ulažu u domovinu ili da se vrate u nju.

Paralelno s time, neophodno je poboljšati uslove u samoj BiH zbog kojih mladi odlaze. To podrazumijeva otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i povećanje plata, stabilnije i transparentnije poslovno okruženje, te modernizaciju obrazovanja kako bi se uskladilo s potrebama tržišta rada. Poslodavci i sindikati naglašavaju da se moraju poboljšati radni uslovi kako bi mladi u većem broju ostajali u zemlji, ali i kako bi se eventualni povratnici dugoročno zadržali nakon povratka. Također, BiH će morati mnogo agilnije posegnuti za kontroliranim uvozom radne snage iz inostranstva – potrebno je pojednostaviti procedure za dovođenje stranih radnika u deficitarna zanimanja i ukloniti administrativne barijere koje trenutno usporavaju taj proces. Pri tome treba voditi računa o zaštiti prava radnika: susjedne zemlje već su zakonski regulirale da strani radnici imaju jednake plate i obezbijeđen smještaj kao domaći, što je dobra praksa za preuzeti. Kombinacija ovih mjera – zadržavanje domaće radne snage kroz bolje uslove, uključivanje dijaspore te ciljano popunjavanje praznina putem stranih radnika – može ublažiti negativne trendove.

Na kraju, demografski stručnjaci upozoravaju da su hitne akcije nužne. Potrebno je istovremeno zaustaviti odlazak stanovništva i poticati povratak, jer u suprotnom dugoročne posljedice po društvo i ekonomiju BiH biće vrlo ozbiljne. U pitanju je budućnost zemlje – i zato je sada vrijeme da se strateški djeluje kako bi Bosna i Hercegovina zadržala svoj najvrijedniji resurs, ljudski kapital, unutar svojih granica.

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444