piše: Miloš Stevanović

Advokatska kancelarija Stevanović donosi stručno pravno-korporativno mišljenje o krizi koja potresa švajcarskog prehrambenog giganta Nestlé. U septembru 2025. godine Nestlé se suočio s naglom smjenom najvišeg rukovodstva usljed skandala koji otvara pitanja o korporativnoj kulturi kompanije, sistemu odgovornosti i održivosti njenog modela upravljanja. U nastavku analiziramo pozadinu događaja – hitnu smjenu glavnog izvršnog direktora i predsjednika uprave – te potencijalnu pravnu odgovornost menadžmenta, sistemsku neodrživost sadašnje strukture upravljanja, kao i moguće regulatorne i reputacione posljedice. Na kraju, razmatramo moguće promjene kao reakciju na krizu, iz perspektive pravnih standarda korporativnog upravljanja.

Pozadina skandala: smjena izvršnog direktora i predsjednika uprave

U prvom planu krize nalazi se smjena glavnog izvršnog direktora (CEO) Laurenta Freixea zbog kršenja internih pravila. Nestlé je početkom septembra 2025. hitno otpustio svog CEO-a nakon interne istrage koja je potvrdila da je Freixe imao tajnu “romantičnu vezu” sa direktno podređenom zaposlenicom, čime je prekršen kodeks ponašanja kompanije . Ova odluka bila je neophodna, kako je naveo predsjednik uprave Paul Bulcke, s obzirom na to da su “vrijednosti i dobro upravljanje temelj naše kompanije” . Freixe je time okončao svoju kratku jednogodišnju vladavinu na čelu Nestléa (preuzeo je dužnost u septembru 2024. nakon što je njegov prethodnik Mark Schneider prisilno udaljen sa funkcije zbog slabih rezultata) . Nestlé je istakao da je nedolično ponašanje novog izvršnog direktora predstavljalo jasno kršenje kodeksa i da su razlozi njegove smjene potpuno odvojeni od razloga odlaska prethodnika .

Posljedice skandala nisu se zaustavile na CEO-u. Nekoliko sedmica nakon Freixeovog odlaska, pod pritiskom investitora ostavku podnosi i sam predsjednik uprave Paul Bulcke . Investitori – suočeni s činjenicom da je dva glavna izvršna direktora smijenjeno unutar nešto više od godinu dana – otvoreno dovode u pitanje Bulckeovo liderstvo i prosuđivanje u kriznim situacijama . Naime, dioničari su za Financial Times izjavili da je otpuštanje Freixea, kao i način na koji je istraga protiv njega vođena, dodatno produbilo njihovu zabrinutost u pogledu korporativnog upravljanja u Nestléu . Pojedini uticajni investitori smatraju da je Bulcke trebalo da ode još u trenutku kada je prošle godine smjenjivan Mark Schneider . Podsjetimo, Bulcke je veteran Nestléa (pridružio se kompaniji 1979. a bio je CEO od 2008. do 2016, da bi 2017. preuzeo mjesto predsjednika upravnog odbora) i njegova dugogodišnja dominacija u vrhu kompanije sada je dovedena u pitanje. Podrška njemu je već bila u opadanju – na skupštini 2025. reizabran je sa 84,8% glasova, naspram skoro 96% podrške koliko je uživao 2017 – što odražava rastuće nezadovoljstvo dioničara.

Nestlé je za novog izvršnog direktora imenovao iskusnog kadra iz svojih redova, Philippa Navratila, neposredno nakon Freixeove smjene . Istovremeno, najavljeno je da će dužnost predsjednika uprave preuzeti Pablo Isla (bivši čelnik Inditexa i dosadašnji nezavisni direktor Nestléa) – čime će se dovršiti rekonstrukcija vrha kompanije i obezbijediti svježa perspektiva u upravljanju. Ova brza imenovanja imala su za cilj da unesu stabilnost i pokažu tržištu da kompanija nastavlja nesmetano dalje, iako je reputacioni udarac već bio nanesen (vrijednost dionica Nestléa nakratko je pala oko 2% po objavi vijesti o skandalu, uznemirivši investitore)

Korporativna kultura na ispitu i odgovornost menadžmenta

Slučaj “Freixe” otvorio je ozbiljna pitanja o korporativnoj kulturi unutar Nestléa i odgovornosti najviših rukovodilaca. Na papiru, Nestlé dugo naglašava da su njegove korporativne vrijednosti zasnovane na poštovanju, integritetu i pravičnosti – što podrazumijeva nultu toleranciju na sukob interesa i zloupotrebu položaja . Međutim, otkriće da je sam CEO prekršio ova načela signaliziralo je mogući nedostatak njihove primjene u praksi na najvišem nivou. Takvo ponašanje šefa kompanije neminovno se odražava na širu organizacijsku kulturu: ako vrh piramide ne slijedi pravila, šalje se loša poruka ostatku kolektiva.

Nedozvoljena romantična veza između izvršnog direktora i podređene osobe sa sobom nosi čitav niz potencijalnih pravno-odgovornih implikacija. Prije svega, postoji rizik od pokretanja tužbi – kako od strane zaposlenih (zbog moguće pristrasnosti, favorizovanja ili čak osnovane tvrdnje o uznemiravanju), tako i od strane akcionara zbog kršenja fiducijarnih dužnosti menadžmenta. Stručni komentatori ističu da ovakve situacije mogu naškoditi radnoj kulturi i ugledu kompanije, te otvoriti pitanje da li su odluke izvršnog direktora bile vođene ličnim interesima umjesto najboljim interesom kompanije . Drugim riječima, svaka poslovna odluka koju je donio kompromitovani rukovodilac potencijalno se može preispitivati: da li je, na primjer, određena promaknuća, povećanja plata ili čak izbor dobavljača i partnera bio rezultat objektivnih kriterijuma ili neprimjerenih privatnih odnosa?

Iz perspektive korporativnog prava, Freixeov propust da prijavi sukob interesa predstavlja očigledno kršenje dužnosti lojalnosti prema kompaniji. Upravo zbog takvih rizika, kompanije uvode kodekse ponašanja i interne politike koje izričito zahtijevaju od višeg menadžmenta da prijavi svaku okolnost koja može uticati na njihovu nepristrasnost (uključujući intimne veze sa podređenima). Čak je i urednički komentar Financial Timesa povodom ovog slučaja podsjetio da je “ljubavna veza u kancelariji i stvar odbora”, tj. da viši rukovodioci moraju transparentno obavijestiti upravni odbor o takvim odnosima . U konkretnom slučaju, Nestlé se formalno pridržavao svojih pravila – sprovedena je istraga, utvrđena povreda kodeksa i CEO je smjesta razriješen dužnosti . Pritom je donesena neuobičajeno oštra odluka da se smijenjenom direktoru uskrati otpremnina, što naglašava ozbiljnost prestupa i namjeru kompanije da pošalje jasnu poruku o standardima ponašanja . (Napominjemo da je uskraćivanje ugovorenog “zlatnog padobrana” za izvršnog direktora veoma rijedak potez u korporativnoj praksi, moguć jedino u slučaju otkaza zbog krivice, odnosno namjernog kršenja obaveza od strane menadžera.)

Međutim, postavlja se pitanje da li je reakcija Nestléa uslijedila pravovremeno. Prema dostupnim izvještajima, sumnje u vezi sa Freixeovim ponašanjem pojavile su se mnogo ranije: prvi anonimni prigovor na njegov odnos sa podređenom osobom stigao je još krajem 2024. godine preko internog kanala za zviždače . Iako tadašnja interna istraga nije pronašla dokaze te je stvar privremeno arhivirana, kasniji dodatni navodi – uključujući optužbe za favorizovanje i konflikt interesa – doveli su do ponovnog otvaranja istrage, ovog puta uz angažovanje spoljnjeg nezavisnog savjetnika . Istragu su nadgledali lično predsjednik uprave Bulcke i vodeći nezavisni direktor Pablo Isla . Kritičari međutim ističu da je Bulcke možda trebao reagovati ranije i odlučnije: prema navodima Financial Timesa, on je ignorirao pojedine ranije savjete unutar odbora da se Freixe smijeni čim su se pojavile sumnje . Ukoliko je tačno da je vrh kompanije oklijevao da odmah preduzme akciju na temelju prvih upozorenja, to otvara pitanje odgovornosti i propuštanja dužne pažnje (duty of care) od strane odbora. Svako odlaganje rješavanja ovakvog problema izložilo je kompaniju produženom periodu rizika – pravnog (ako bi nedozvoljeni odnos produžio potencijalnu štetu ili osnov za tužbe) i reputacionog (ako bi informacija procurila u javnost prije reakcije kompanije). Upravni odbor ima fiducijarnu obavezu da štiti interese kompanije i akcionara, stoga će se svakako preispitivati da li je u ovom slučaju ta dužnost ispunjena na najbolji način. Nesumnjivo je da će naredni period donijeti dublje analize unutrašnjih kontrola Nestléa i spremnosti menadžmenta da pravovremeno adresira etičke probleme u svojim redovima.

Sistematski problemi u upravljačkoj strukturi Nestléa

Ova kriza nije samo plod individualnog moralnog posrnuća, već ukazuje i na dublje, sistemske slabosti u načinu upravljanja kompanijom Nestlé. Prije svega, smjenjivanje dva izvršna direktora zaredom u kratkom roku od godinu dana simptom je nestabilnog sistema sukcesije i potencijalno lošeg strateškog vođenja od strane upravnog odbora. Mark Schneider je, prema medijskim izvještajima, u avgustu 2024. prisilno napustio mjesto CEO-a jer nije uspio preokrenuti trend poslovnog usporavanja . Njegov nasljednik Freixe potom je sproveo gotovo suprotan strateški kurs – kritikujući ranija diverzifikacijska nastojanja svog prethodnika i vraćajući se tzv. “osnovama” poslovanja . Takva diskontinuitet u strategiji (od naglog širenja portfolija ka naglom “back-to-basics” pristupu) stvara konfuziju unutar korporacije i na tržištu, te signalizira da upravni odbor nije uspostavio konzistentnu dugoročnu viziju. Mijenjanje smjera kompanije sa svakim novim direktorom znak je dubinske strukturalne nestabilnosti.

Takođe, činjenica da je Paul Bulcke ostao na čelu odbora skoro deset godina nakon što je prestao biti CEO dovodi u pitanje praksu korporativnog upravljanja u pogledu nezavisnosti nadzora. Bulcke je kao bivši dugogodišnji izvršni direktor nesumnjivo imao veliki uticaj na izbor i mentorstvo svojih nasljednika. Njegova dvojaka uloga (de facto patrijarha kompanije i formalnog nadzornika kao predsjednika odbora) mogla je dovesti do smanjene objektivnosti u ocjeni rada uprave. Neki investitori smatraju da je Bulckeova lojalnost prema menadžmentu (u kojem su i njegove nekadašnje kolege i štićenici) doprinijela oklevanju da se na vrijeme napravi rez kada su prvi znaci problema isplivali . To dodatno potencira potrebu za osvježenjem i profesionalizacijom odbora. Pozitivno je što je Nestlé već ranije predložio da Bulckea naslijedi Pablo Isla, iskusni spoljašnji menadžer sa dokazanim rezultatima u drugoj globalnoj kompaniji. Dolazak neovisnog predsjednika odbora trebalo bi da ojača korporativno upravljanje Nestléa, obzirom da Isla donosi spoljašnju perspektivu i nije opterećen hijerarhijskim odnosima unutar same firme.

Kriza je, međutim, razotkrila i širi problem konglomeratskog modela na kojem počiva Nestlé. Kompanija je decenijama izrasla u giganta sa portfoliom od preko 2000 brendova u rasponu od dječje hrane, preko flaširane vode i kafe, do slatkiša i hrane za kućne ljubimce . Ovakva raznolikost nekada je smatrana prednošću, ali posljednjih godina pokazuje znake zamora: rast prodaje je stagnirao, operativni troškovi su porasli, a vrijednost dionica pala je oko 40% od 2022. godine . Neto dug kompanije narastao je na preko tri puta EBITDA, nadmašujući zaduženost konkurenata poput Unilevera . Investitori i analitičari otvoreno postavljaju pitanje da li je Nestlé postao prespor i trom usljed svoje veličine, te pozivaju na sužavanje fokusa poslovanja . Jedan analitičar je slikovito primijetio da “sama veličina više nije garancija uspjeha u prehrambenoj industriji” te da Nestlé može ponovo pokrenuti rast jedino uz “fokusiraniji portfolio i ciljane akvizicije” . Zaista, neke konkurentske korporacije već se restrukturiraju – primjerice, Kraft Heinz se podijelio na zasebne jedinice radi povećanja vrijednosti, dok je aktivistički fond Elliott Management uložio milijarde u PepsiCo s namjerom da podstakne promjene . U takvom okruženju, nestabilnost u vrhu Nestléa dodatno je poljuljala povjerenje investitora u trenutni konglomeratski model. Dioničari su javno zatražili “hitno nužno restrukturiranje” – smanjenje troškova, moguće dezinvesticije i fokus na najjače brendove – kako bi se kompanija učinila efikasnijom .

Iz ugla sistemske održivosti, očito je da trenutna upravljačka struktura Nestléa zahtijeva preispitivanje. Potreban je bolji balans između kontinuiteta i promjene: nakon decenija unutrašnjih kadrovskih rješenja, moguće je da će Nestlé morati posegnuti i za eksternim ekspertizama u vrhu (bilo kroz imenovanje nezavisnih direktora, spoljašnjih menadžera, ili angažovanje savjetnika za reorganizaciju) kako bi razbio homogenost razmišljanja. Takođe, razmatraće se unapređenje sukcesionog plana – npr. formalno uvođenje zamjenika izvršnog direktora ili “chief operating officer” pozicije koja bi osigurala nesmetan prelaz u vođenju poslovanja u slučaju iznenadne promjene na vrhu (što se pokazalo korisnim u ovoj situaciji) . Odbor će morati da revizorski sagleda i koliko su postojeći mehanizmi kontrole (poput internog “whistleblowing” sistema) efikasni i da li se na osnovu njihovih signala reaguje odlučno. U konačnici, kriza je pokazala da je neophodno ojačati kulturu odgovornosti na svim nivoima – od vrha naniže.

Pravni, regulatorni i reputacioni rizici

Kada ovako velika korporacija doživi javni skandal u svom vrhu, pravne i regulatorne posljedice mogu biti višestruke. Iako sam čin neobjavljene veze nije krivično djelo, kompanija se potencijalno izlaže regulatornom preispitivanju svog korporativnog upravljanja. Regulatori tržišta kapitala mogli bi ispitati da li je Nestlé blagovremeno obavijestio investicionu javnost o značajnim informacijama – npr. da li je postojalo bilo kakvo zatajivanje podataka koji bi uticali na cijenu dionice. U ovom slučaju, objava smjene uslijed kršenja kodeksa dovela je do manjeg pada cijene akcija , ali da je informacija procurila ranije ili neblagovremeno, Nestlé bi se mogao suočiti s optužbama za eventualno obmanjivanje tržišta. Takođe, regulatori korporativnog sektora (u Švajcarskoj ili zemljama gdje je Nestlé listiran) mogu zatražiti izvještaje o tome kako je odbor reagovao na interne prijave i da li su ispoštovani svi interni propisi i best practice standardi. Već sada, švajcarski poslovni krugovi govore o “slabostima u upravljanju i planiranju sukcesije” koje su isplivale na površinu , što će vjerovatno rezultirati dodatnim fokusom na Nestlé u narednom periodu.

Pored interne afere, Nestlé se paralelno suočava i sa spoljnim pravnim izazovima. U julu 2025. francuske vlasti izvršile su pretres Nestléovih kancelarija u sklopu istrage o navodno nedozvoljenim metodama filtriranja u poslovanju s flaširanom vodom . Ovaj incident pokazuje da su potencijalni problemi u korporativnoj kulturi i nadzoru možda širi – od internih etičkih propusta do poštovanja zdravstveno-ekoloških propisa u lancu snabdijevanja. Ako se dokaže da je u bilo kom segmentu poslovanja došlo do kršenja zakona (bilo kroz previde menadžmenta ili kulturu “gledanja kroz prste”), pravne posljedice mogle bi uključivati kaznene mjere regulatora, visoke novčane kazne, pa čak i krivičnu odgovornost određenih lica. Nestlé, kao globalna korporacija, već je i ranije bio na udaru kritika zbog praksi u lancu nabavke (npr. održivost izvora sirovina, odnosi sa dobavljačima u zemljama trećeg svijeta, i sl.), te svaki novi skandal lako može obnoviti pozive na bojkot ili pojačan nadzor nad kompanijom . Ugled brendova koje Nestlé posjeduje – od KitKat čokoladica do Nescafé kafe – zavisi i od percepcije javnosti o etici kompanije. U tom smislu, najnoviji događaji nanijeli su štetu reputaciji kompanije kao stabilnog i pouzdanog poslovnog sistema.

Srebrna linija u čitavoj situaciji je to što je Nestlé ipak demonstrirao određenu dozu organizacione otpornosti aktiviranjem svojih internih kontrola: anonimna prijava zaposlenika (“Tell Us” platforma) pokrenula je istragu , a upravni odbor je, iako sa zakašnjenjem, ipak povukao radikalan potez smjene direktora i sankcionisanja prekršaja. Ta brza akcija mogla bi djelimično ograničiti reputacionu štetu – kompanija pokazuje da niko, pa ni CEO, nije iznad pravila. Iz perspektive upravljanja, to je važan signal dionicima i regulatorima. Investitori su, prema izvještajima, skloniji da gledaju dugoročnu sliku i učinak kompanije nego da se zadržavaju na trenutnom lošem publicitetu, pod uslovom da su preduzete prave korektivne mjere . Ipak, treba očekivati da će reputacioni rizik ostati prisutan u srednjem roku: medijski nazivi tipa “meltdown at Nestlé” („topljenje Nestléa“) i „seks skandal potresa tvorca KitKata“ neumitno su narušili imidž menadžmenta . Konkurenti bi mogli iskoristiti trenutak slabljenja ugleda, a najboljim kadrovima unutar kompanije ovakva klima može biti demotivirajuća ili ih čak podstaći da razmisle o karijeri van Nestléa.

Regulatorne agencije će vjerovatno pomno pratiti kako Nestlé institucionalno reaguje na ovaj događaj. U mnogim jurisdikcijama danas se očekuje da velike kompanije nakon ovakvih incidenata izvrše internu reviziju procedura i kulture i o nalazima obavijeste regulatora ili javnost. U slučaju Nestléa, može se pretpostaviti formiranje posebnog odbora ili angažovanje nezavisnih savjetnika da ispitaju da li postoje sistemski problemi (npr. da li je atmosfera straha ili nezainteresovanosti onemogućila ranije razotkrivanje problema, ili da li postoje drugi latentni konflikti interesa). Ukoliko bi se utvrdili propusti u radu odbora, članovi odbora potencijalno bi se mogli suočiti i sa odgovornošću prema akcionarima. Švajcarski zakoni o akcionarskim društvima i kodeksi korporativnog upravljanja nalažu visok standard dužne pažnje – namjerno ili krajnje nepažljivo ignorisanje znakova upozorenja moglo bi se tretirati kao povreda obaveza prema društvu, što otvara mogućnost tužbi od strane dioničara (tzv. derivativne tužbe u ime kompanije). Za sada, takav scenario je spekulativan, ali ozbiljnost situacije nalaže da Nestlé i njegov odbor proaktivno preduzmu mjere kako bi preduprijedili dalju pravnu eskalaciju.

Moguće promjene i budući koraci

Iz svega navedenog, jasno je da Nestlé mora povući konkretne poteze kako bi povratio povjerenje i osigurao dugoročnu održivost svog poslovanja i upravljanja. Na osnovu dostupnih informacija i uporedne korporativne prakse, AK Stevanović izdvaja sljedeće moguće pravce promjena:

• Jačanje korporativnog upravljanja: Dolazak Pabla Isle na čelo odbora već je pozitivna promjena koja će vjerovatno donijeti strožiji nadzor i nezavisniju kontrolu nad menadžmentom. Preporučuje se i preispitivanje sastava odbora – uključujući uvođenje većeg broja nezavisnih direktora sa različitim ekspertizama (npr. stručnjaka za usaglašenost i etiku, kao i za održivi lanac snabdijevanja) koji bi nadzirali ključne rizike. Kodeks korporativnog upravljanja kompanije mogao bi biti dopunjen jasnijim protokolima o postupanju u slučaju etičkih dilema na najvišem nivou, uz obavezu redovnog izještavanja odbora o svim pritužbama na ponašanje menadžmenta.

• Unaprjeđenje kulture i compliance sistema: Nestlé će vjerovatno uložiti napor da obnovi povjerenje zaposlenih i javnosti u svoju korporativnu kulturu. To podrazumijeva dodatne obuke za menadžment o pitanjima sukoba interesa, antidiskriminacionim politikama i opštoj poslovnoj etici. Interni whistleblowing kanal (“Tell Us”) pokazao se efikasnim, ali možda treba razmotriti i dodatne mehanizme – npr. nezavisno povjereništvo za etiku kojem bi zaposleni mogli prijaviti probleme izvan uobičajene hijerarhije. Ključno je stvoriti ambijent u kom zaposleni vjeruju da se i najviši rukovodioci mogu pozvati na odgovornost bez odmazde, što je osnova efikasne kulture usaglašenosti.

• Reorganizacija portfolija i operativna održivost: Sa poslovnog aspekta, očekujemo da će novi CEO Navratil nastaviti i ubrzati započete mjere restrukturiranja. Već je najavljeno preispitivanje manje profitabilnih dijelova poslovanja (npr. segmenta vitaminskih suplemenata i potencijalna prodaja dijela poslovanja s vodom) kako bi se kompanija fokusirala na ključne brendove i tržišta . Takvi potezi mogli bi smanjiti kompleksnost konglomerata i omogućiti menadžmentu da se usredsredi na osnovne djelatnosti gdje Nestlé ima konkurentsku prednost. Istovremeno, potrebno je sprovesti mjere štednje i povećanja efikasnosti – investitori otvoreno zahtijevaju “mršaviju i efikasniju” Nestlé , što implicira optimizaciju troškova, možda i redukciju viškova u radnoj snazi ili birokratiji u centralnim strukturama. Restrukturiranje ovog obima trebalo bi sprovesti uz pažljivo pravno planiranje, vodeći računa o radnom pravu (u slučaju otpuštanja viška zaposlenih) i ugovornim obavezama prema partnerima i dobavljačima (u slučaju prodaje pojedinih jedinica ili izmjene uslova saradnje).

• Kontinuitet poslovanja i planiranje sukcesije: Nakon dva uzastopna vanredna odlaska CEO-a, Nestlé će nastojati da izbjegne sličan scenario u budućnosti. Moguće je da će se uspostaviti formalna funkcija zamjenika CEO-a ili glavnog operativnog direktora, koji bi bio spreman preuzeti vođenje kompanije u slučaju iznenadne krize (kako je sugerisano i u stručnim osvrtima) . Ovo bi osiguralo veći kontinuitet i smanjilo šok za kompaniju i tržište u slučaju nagle promjene liderstva. Takođe, odbor će ubuduće vjerovatno posvetiti više pažnje planu sukcesije: identifikovanju i razvoju potencijalnih budućih lidera, uz mogućnost da se u obzir uzmu i kandidati van tradicionalnog Nestlé okruženja kako bi se unijele nove ideje.

• Proaktivna komunikacija i odnos s regulatori: U situaciji narušenog ugleda, Nestlé treba transparentno komunicirati korake koje preduzima. Javnost, investitori i regulatori bi trebalo da dobiju uvjeravanja da je kompanija naučila lekciju iz ove krize. To može uključivati objavu izvještaja o korporativnoj kulturi nakon interne revizije, javno potvrđivanje posvećenosti najvišim standardima poslovne etike, pa čak i inicijative u vidu okruglih stolova ili konferencija gdje će Nestlé dijeliti svoja iskustva i promovisati važnost etičkog liderstva u korporacijama. Saradnja s regulatorima bi trebalo da bude otvorena – npr. ponuditi ažuriranja o implementaciji preporučenih mjera za poboljšanje, kako bi se izbjegle nametnute sankcije.

Na kraju se može reći da se Nestlé nalazi na prekretnici gdje će kombinacija pravnih, upravljačkih i strateških poteza odrediti pravac njegovog daljeg razvoja. Kriza izazvana ličnim propustom jednog menadžera evoluirala je u širu priču o tome kako je struktura jedne od najvećih svjetskih korporacija možda postala neodrživa bez promjene. Iz ugla advokature, ohrabrujuće je vidjeti da su mehanizmi odgovornosti ipak proradili – odgovorni su sankcionisani, a pitanja su otvorena – jer to dugoročno jača princip vladavine prava unutar korporacije. Nestlé će sada morati dokazati djelima da može sprovesti neophodne reforme. Uspješan oporavak od ove situacije mogao bi poslužiti kao primjer drugim globalnim kompanijama koliko su važni čvrsti etički temelji i prilagodljiva struktura upravljanja u suočavanju s krizama. Ukoliko, pak, izostanu suštinske promjene, Nestlé rizikuje dalju eroziju povjerenja – kako tržišta i regulatora, tako i potrošača koji su generacijama vezani za njegove proizvode. AK Stevanović nastaviće da prati razvoj situacije, uz nadu da će najveći svjetski proizvođač hrane iz ove krize izaći osnažen i obnovljen na principima dobre korporativne uprave.

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444