piše: Miloš Stevanović i Sabina Brkić

Šta je ESG i zašto je važan?

ESG predstavlja kriterijume Environmental, Social, Governance (životna sredina, društvo i upravljanje) koji služe za ocjenu održivosti i etičkog uticaja poslovanja kompanija. ESG je okvir koji pomaže zainteresovanim stranama da razumiju kako organizacija upravlja rizicima i prilikama vezanim za održivost u oblasti zaštite okoline, društvene odgovornosti i korporativnog upravljanja . Ovaj koncept je posljednjih godina postao centralni dio finansija – promijenio je način na koji mnoge najveće finansijske institucije i fondovi donose odluke o alokaciji kapitala . Drugim riječima, sve više investitora, klijenata i regulatora obraća pažnju na ESG učinak kompanija, smatrajući da pitanja poput klimatskih promjena, odnosa prema zaposlenima ili poslovne etike mogu bitno uticati na dugoročni finansijski uspjeh i rizik.

Značaj ESG u finansijama naglo je porastao u protekloj deceniji. Još od usvajanja Pariskog sporazuma 2015. godine, održivo investiranje i ESG faktori izbili su u prvi plan globalnih razgovora o odgovornom ulaganju . Stotine novih investicionih fondova pokrenute su sa fokusom na kompanije koje posluju u skladu sa ESG principima, što svjedoči o sve većoj popularnosti ovog pristupa . Investitori nastoje da usklade portfelje sa svojim vrijednostima i da izbjegnu kompanije koje narušavaju životnu sredinu ili društvo. Istovremeno, vjeruje se da dobri ESG pokazatelji mogu značiti i stabilnije, otpornije poslovanje – na primjer, preduzeća koja odgovorno upravljaju otpadom i emisijama mogu izbjeći regulatorne kazne, dok one sa dobrim odnosom prema zaposlenima imaju manji rizik od skandala. Tako ESG postaje faktor koji može uticati na reputaciju kompanije, pristup kapitalu i dugoročne prinose.

Međutim, valja napomenuti da nagli rast ESG investiranja prati i debata. Pojedini kritičari s obje strane političkog spektra dovode u pitanje stvarni uticaj ESG pristupa. Neki institucionalni investitori (npr. penzioni fondovi) strahuju da bi strogo pridržavanje ESG kriterijuma moglo biti u sukobu sa fiducijarnom dužnošću maksimiziranja profita – ukazujući da fokus na održivost ne smije narušiti prinose za štediše . S druge strane, zagovornici održivosti upozoravaju na pojavu “greenwashinga”, tj. lažnog predstavljanja poslovanja kao „zelenog“ i odgovornog bez stvarne podloge . Dok jedni tvrde da ESG doprinosi dugoročno boljem finansijskom učinku kompanija, drugi ističu da je dokaz za to još uvijek pomiješan i nedovoljno jasan . Uprkos tim polemikama, ESG je nesumnjivo postao značajan faktor u finansijskom svijetu – dovoljno značajan da izazove i veliku podršku i snažan otpor, kako će pokazati uporedna analiza između EU i SAD.

Evropski pristup: Regulativa i podrška ESG ulaganjima

Evropska unija se profilisala kao globalni lider u integraciji ESG principa u finansijski sistem . Institucije EU otvoreno favorizuju održivo investiranje, što je podržano čitavim nizom zakona, politika i strategija. Evropski zeleni dogovor (European Green Deal) iz 2019. postavio je ambiciozan okvir za prelazak ka održivoj ekonomiji – uključujući ciljeve smanjenja zagađenja, zaštite biodiverziteta, dekarbonizacije energetike i održive poljoprivrede . Kao dio te široke inicijative, uspostavljen je i Akcioni plan za održive finansije, praćen konkretnim regulativama koje promovišu ESG ulaganja i sprječavaju “greenwashing”. Jedna od ključnih je Regulativa o objavljivanju podataka vezanih za održivost u finansijskom sektoru (SFDR), koja je stupila na snagu 2021. i obavezala investicione fondove i finansijske savjetnike u EU da jasno informišu ulagače kako integriraju ESG rizike u svoje odluke . Cilj SFDR-a je povećati transparentnost i odgovornost, kako bi se osiguralo da fondovi zaista rade ono što propovijedaju po pitanju održivosti.

Nakon toga, EU je usvojila i Direktivu o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD), kojom se uvodi standardizovano i obavezno ESG izvještavanje za velika preduzeća. CSRD, najavljena 2023. a implementirana od 2024. godine, zahtijeva od kompanija da objavljuju detaljne podatke o svom uticaju na životnu sredinu, društvo i načinu upravljanja, prema jedinstvenim evropskim standardima . Time se želi omogućiti investitorima da lako upoređuju ESG učinak kompanija i spriječiti da se nefinansijske informacije prikrivaju ili uljepšavaju. Još jedan važan stub evropske ESG regulative je EU taksonomija usvojena 2020. – jedinstveni klasifikacioni sistem koji definira koje se ekonomske aktivnosti smatraju ekološki održivima . Taksonomija daje jasne kriterijume (npr. koliko emisija gasova staklene bašte po jedinici proizvoda je prihvatljivo) čime pomaže ulagаčima da usmjere kapital u zaista “zelene” projekte i spriječe da se štetne djelatnosti lažno predstavljaju kao održive. Pored toga, EU je pokrenula i Plan investicija za evropski zeleni dogovor, kojim je predviđeno da se četvrtina budžeta Unije do 2027. usmjeri na klimatske i ekološke ciljeve – što uključuje subvencije za obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost, zelenu infrastrukturu i sl. Ovakav obim finansijske podrške jasno pokazuje stratešku opredijeljenost EU ka održivosti.

Regulatorna i institucionalna podrška ESG-u u Evropi ide i dalje od propisa na nivou EU – mnoge države članice ugrađuju ESG principe u nacionalne zakone. Na primjer, u Holandiji novi Zakon o penzijama obavezuje penzione fondove da izvještavaju kako u svojim investicionim politikama uzimaju u obzir ekološke, društvene i upravljačke faktore . Slično tome, evropski nadzorni organi za finansije (ESMA, EBA i dr.) izdaju smjernice koje integrišu ESG rizike u upravljanje rizicima banaka i osiguravajućih društava. Zašto EU sve to radi? Jedan razlog je svakako što evropski lideri i javnost ESG vide kao sredstvo za dugoročno održiv i stabilan razvoj. Ulaganje u “prljave” industrije smatra se rizičnim ne samo za okolinu već i finansijski – jer dugoročno ti biznisi mogu postati neodrživi uslijed strožih propisa ili promjena preferencija potrošača. Stoga ne čudi da mnogi veliki evropski investitori otvoreno podržavaju ESG. Primjera radi, uprkos određenom globalnom zamoru oko održivosti, najveći holandski penzioni fondovi i dalje smatraju da je održivo investiranje “najbolji dugoročni pristup” za ostvarenje stabilnih prinosa uz prihvatljive rizike . Ukratko, u Evropi postoji širok konsenzus – od zakonodavaca do investitora – da integracija ESG kriterijuma pomaže finansijskom sistemu da bude otporniji, transparentniji i usklađen sa društvenim ciljevima.

Američki pristup: Politička podijeljenost i otpor ESG-u

Suprotno EU, Sjedinjene Američke Države nemaju jedinstven i koherentan pristup ESG standardima na federalnom nivou. Regulativa je fragmentirana, a stavovi prema održivom ulaganju duboko podijeljeni duž političkih linija . Dok je EU snažno krenula ka obaveznom ESG izvještavanju, u SAD-u je okvir uglavnom dobrovoljan i zavisi od inicijativa pojedinačnih kompanija ili investitora. Administrativne promjene u Bijeloj kući dovele su i do dramatičnih zaokreta u federalnoj politici prema klimatskim i ESG pitanjima. Tako je 2017. tadašnja administracija istupila iz Pariskog sporazuma i kočila svaki napredak u ESG regulativi pod izgovorom zaštite ekonomije . Tek 2021. ponovnim pristupanjem Pariskom sporazumu, SAD su se formalno vratile globalnim naporima za održivost, ali čak i pod tom administracijom mnoge inicijative su se suočile sa otporom. Američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) najavila je 2021. formiranje posebne radne grupe za klimatske i ESG probleme radi otkrivanja prevara i propusta u ovim oblastima , a predložila je i pravilo o obaveznom objavljivanju klimatskih rizika za kompanije . Ipak, uslijed političkih pritisaka, čak je i SEC u novije vrijeme usporio ili pauzirao neke od tih inicijativa (npr. odlaganje sprovođenja pravila o klimatskom izvještavanju ). Generalno, na saveznom nivou SAD uglavnom se oslanjaju na dobrovoljne standarde i tržišne prakse, poput okvira Global Reporting Initiative ili SASB standarda, umjesto na sveobuhvatne zakone kao u EU .

Ono što najviše obilježava američki ESG pejzaž jeste snažna politizacija. ESG je u SAD postao svojevrstan “politički gromobran” – tema koja izaziva oprečne ideološke reakcije . Dok liberalniji krugovi i neke države vide održivo investiranje kao poželjno i moderno, konzervativni dio političkog spektra sve glasnije napada ESG kao nametanje “progresivne agende” korporacijama. Brojne savezne države predvođene Republikancima u posljednjih par godina uvele su zakone koji aktivno obeshrabruju ili čak zabranjuju primjenu ESG kriterijuma u upravljanju javnim finansijama. Ovaj talas “anti-ESG” legislativa motivisan je tvrdnjama da je ESG suprotan finansijskim interesima i da predstavlja politizaciju investicija. Na primjer, u Teksasu je 2021. donijet zakon koji zabranjuje državnim i lokalnim institucijama da posluju sa bankama ili upraviteljima imovine koji navodno bojkotuju industriju fosilnih goriva zbog ESG razloga . U praksi, Teksas je napravio listu kompanija osumnjičenih da izbjegavaju ulaganja u naftu i gas i onemogućio im učešće u državnim investicijama ili javnim tenderima dok se ne odreknu takvih praksi. Slično tome, Zapadna Virdžinija je 2024. zabranila bankama koje integrišu ESG kriterijume u svoje operacije da uopšte posluju sa državnim organima . Guverneri i zakonodavci tih država optužuju ESG politiku da ugrožava tradicionalne industrije (poput eksploatacije uglja, nafte ili proizvodnje oružja) i navode da dužnost upravljača javnim sredstvima treba da bude isključivo maksimizacija prinosa, a ne “socijalni inženjering”. Ilustrativan je stav glavnog finansijskog službenika Floride, koji je povodom povlačenja sredstava iz ESG fondova izjavio: “Korištenje našeg novca za finansiranje BlackRock-ovog projekta društvenog inženjeringa nije nešto na šta je Florida pristala. To nema veze sa maksimiranjem prinosa i suprotno je onome za šta upravnika imovine plaćamo.” . Ovakva retorika, gdje se ESG naziva “woke” agendom ili ideološkom podvalom, postala je česta u konzervativnim krugovima. Njena posljedica je da je najmanje pet država pod republikanskom kontrolom (među njima i Teksas, Florida, Zapadna Virdžinija) zakonski ograničilo korištenje ESG faktora u investiranju javnih fondova . Neke od njih (poput Louisiane i Missourija) direktno su povukle državna sredstva iz fondova kojima upravlja BlackRock i slične firme optužene za “ESG politiku” . Nasuprot tome, nekoliko demokratski nastrojenih država (npr. Njujork, Kalifornija, Kolorado) usvojilo je mjere kojima se podržava integracija ESG kriterijuma – bilo kroz propise koji traže od državnih penzionih fondova da razmotre klimatske rizike, ili kroz rezolucije koje pozivaju na povlačenje ulaganja iz industrija štetnih po društvo i okolinu . Trenutno, prema podacima iz septembra 2023, oko 8 saveznih država aktivno promoviše ESG ulaganja, ali ih daleko nadmašuje preko 20 država koje su usvojile neki vid anti-ESG zakona . Ova oštra podijeljenost na nivou saveznih država stvara vrlo kompleksno okruženje za finansijsku industriju u SAD – kompanije i fondovi praktično moraju balansirati između suprotstavljenih zahtjeva, zavisno od toga da li posluju u “crvenim” ili “plavim” državama.

Razlozi zašto dio američkih aktera odbacuje ESG su, dakle, višestruki. Politička ideologija igra veliku ulogu: konzervativci tvrde da korporacije treba da se fokusiraju isključivo na profit za akcionare, a ne na “nametnute” društvene ciljeve . Iz te perspektive, ESG kriterijumi se posmatraju kao pokušaj kontrole privatnog sektora od strane liberalnih politika (npr. klimatskih aktivista) i kao prijetnja slobodnom tržištu. S druge strane, tu je i ekonomski argument – neki finansijski rukovodioci i političari vjeruju da ESG ulaganja mogu da dovedu do slabijih prinosa, jer isključuju profitabilne (ako i ekološki štetne) projekte. Penzioni fondovi u nekim državama naglašavaju svoju fiducijarnu obavezu: ako strategija održivog investiranja potencijalno znači propuštanje zarade na ulaganjima u naftne kompanije ili slično, oni je neće prihvatiti . Takođe, treba pomenuti i zaštitu lokalnih industrija kao motiv – države čije su ekonomije oslonjene na fosilna goriva ili slične sektore vide ESG kao direktan napad na te industrije. Za njihove političare, odluka banaka da, recimo, smanje kreditiranje termoelektrana na ugalj ili naftnih bušotina predstavlja opasnost po radna mjesta i prihode, te na to odgovaraju kontra-mjerama (bojkotom “zelenih” banaka, prijetnjama antimonopolskim istragama itd.). Ukratko, u američkoj raspravi o ESG-u isprepleli su se ideološki sukob i borba za ekonomske interese – što je dovelo do toga da ESG u SAD danas bude predmet kontroverzi kakvih u Evropi gotovo da i nema.

Primjeri iz SAD: Povlačenja iz ESG inicijativa i kontroverze

Aktuelne vijesti iz Sjedinjenih Država obilježene su sve češćim primjerima povlačenja finansijskih institucija iz ESG ulaganja ili inicijativa, kao i sukobima oko nepoštovanja (odnosno poštovanja) ESG principa. Navešćemo nekoliko najupečatljivijih slučajeva koji ilustriraju ovaj trend:

• Florida protiv BlackRock-a: Krajem 2022. godine Florida je objavila da povlači oko 2 milijarde dolara državnih investicija kojima je upravljao BlackRock – najveći upravitelj imovine na svijetu – zbog, kako su naveli, neslaganja sa politikom tog fonda po pitanju održivog investiranja . Ova odluka Floride, najveće takve do tada, obrazložena je stavom da BlackRock previše stavlja akcenat na društvene i klimatske ciljeve nauštrb finansijskog prinosa. Florida se tako pridružila grupi konzervativnih država (među kojima su i Zapadna Virdžinija, Luizijana, Misuri) koje su povukle ukupno najmanje 3,3 milijarde $ iz fondova pod upravljanjem BlackRock-a zbog njegovog ESG usmjerenja . Ove države otvoreno poručuju da će kažnjavati finansijske institucije za koje vjeruju da “stavlјaju društvenu agendu ispred profita”.

• Texas i “crna lista” banaka: Teksas je, kao što je pomenuto, zakonom zabranio saradnju sa finansijskim firmama optuženim da bojkotuju naftnu industriju. Posljedica toga je bila da su neke velike banke i investicioni fondovi izostavljeni iz izdavanja obveznica i drugih unosnih poslova u Teksasu. Istovremeno, državni blagajnik Teksasa stavio je na crnu listu više globalnih investitora – među njima i BlackRock – optuživši ih da povlače kapital iz fosilnih goriva zbog ESG pritiska . (Zanimljivo je da je u junu 2023. Teksas naknadno skinuo BlackRock s te liste, nakon lobiranja i uvjeravanja da BlackRock ipak ulaže znatna sredstva u energetski sektor .) Čak je i Kongres SAD održao saslušanja na temu ESG-a, gdje su republikanski predstavnici kritikovali velike banke i fondove da “tajno dogovaraju klimatske akcije” i prijetili antitrust tužbama. U tom duhu, koalicija od 19 državnih tužilaca podnijela je tužbu protiv tri najveća upravitelja imovine – BlackRock, State Street i Vanguard – optužujući ih za navodnu zavjeru s ciljem uskraćivanja finansiranja industriji uglja, što su tužioci označili kao kršenje antimonopolskih propisa . Iako je ova pravna teorija sporna, sam njen nastanak pokazuje koliki je otpor dijela Amerike prema zajedničkim klimatskim inicijativama finansijske industrije.

• Penzioni fond Indiane raskida sa BlackRock-om: Još jedan konkretan primjer dolazi iz države Indiana, čiji je javni penzioni fond (INPRS) krajem 2024. prekino saradnju sa BlackRock-om kao upraviteljem dijela svojih obvezničkih portfelja . Ovo povlačenje sredstava nije uzrokovano lošim performansama – naprotiv, osoblje fonda potvrdilo je da nije bilo pritužbi na rezultate BlackRock-ove strategije. Razlog je bila isključivo usklađenost sa novim državnim zakonom Indiane koji zabranjuje penzionim fondovima korištenje upravitelja sa ESG agendom . Drugim riječima, BlackRock je kažnjen jer je na globalnom nivou najavio klimatske i društvene ciljeve (poput dostizanja neto-nulte emisije do 2050. ili podrške raznolikosti u upravama kompanija). Ovo je jasan signal finansijskoj industriji – u pojedinim američkim državama rizikujete gubitak posla ukoliko aktivno promovišete ESG principe.

• Povlačenje iz klimatskih saveza: Pod pritiskom takve političke klime, neke velike američke finansijske institucije počele su se povlačiti i iz međunarodnih inicijativa za održivo finansiranje. Početkom 2025. zabilježen je značajan egzodus američkih banaka iz globalnih klimatskih koalicija. Net-Zero Banking Alliance (NZBA) – dobrovoljni savez banaka posvećenih dostizanju neto-nulte emisije u kreditnim portfeljima – napustilo je svih šest najvećih američkih banaka: JP Morgan Chase, Bank of America, Citigroup, Goldman Sachs, Morgan Stanley i Wells Fargo . Slično, neke od tih banaka istupile su i iz drugih inicijativa poput Principa ekvatora (set standarda za društveno-odgovorno projektno finansiranje) i Climate Action 100+ koalicije investitora . Ovi potezi signaliziraju da američke banke prilagođavaju svoj kurs novoj političko-regulatornoj realnosti – udaljavaju se od formalnih međunarodnih ESG obaveza kako ne bi došle na nišan domaćih političara koji takve obaveze smatraju nepoželjnim. Zaista, analitičari primjećuju da su neke banke već počele “razvodnjavati” svoje interne ESG programe, smanjujući ciljeve za “zeleno” kreditiranje i ublažavajući standarde u oblasti klimatskih rizika . Ovo može biti kratkoročno olakšanje za banke pod pritiskom regulatornog popuštanja, ali dugoročno otvara pitanja o zaostalosti američkih banaka u odnosu na evropske po pitanju klimatske odgovornosti.

• Povlačenje investitora iz ESG fondova: Otpor prema ESG-u u SAD dolazi uglavnom sa konzervativne strane, no postoje i slučajevi gdje progresivni investitori povlače novac zbog nedovoljnog ESG učinka upravitelja. Primjer za to je Sierra Club Foundation, koja je u junu 2025. objavila da će premjestiti oko 10,5 miliona dolara imovine iz BlackRock-ovih fondova jer smatra da BlackRock nedovoljno pritišće kompanije u svom portfelju po pitanju klimatskih promjena . Drugim riječima, ova filantropska organizacija (poznata po zaštiti životne sredine) ocijenila je da BlackRock, uprkos retorici, nije dovoljno glasao za klimatske rezolucije na skupštinama kompanija niti je dovoljno smanjio ulaganja u fosilna goriva, te ga je zbog tog nesklada s ESG obećanjima odlučila sankcionisati povlačenjem sredstava. Ovaj slučaj pokazuje da se fiducijarna odgovornost može tumačiti i drugačije – za neke investitore, nepoštovanje ESG kriterijuma nosi reputacioni rizik i rizik da portfelj zaostane u tranziciji ka niskougljeničnoj ekonomiji.

Navedeni primjeri demonstriraju kako se u SAD vodi pravi “rat oko ESG-a”. Dok jedni (uglavnom konzervativni političari i povezane institucije) aktivno vuku kapital iz svega što nosi ESG etiketu, drugi (aktivisti i dio investitora) povlače kapital iz entiteta za koje smatraju da nemaju iskrenu posvećenost održivosti. Finansijske kompanije se tako nalaze ukliještene između dva fronta – i često pokušavaju da balansiraju kako znaju. Najveći upravitelji imovine poput BlackRock-a našli su se usred unakrsne vatre: u Evropi i među ESG zagovornicima optužuju ih da ne čine dovoljno za održivost, dok ih u pojedinim američkim državama napadaju da čine previše i “guraju klimatsku agendu”. Sam BlackRock priznaje da je u nezavidnoj poziciji: trpi kritike i od pristalica i od protivnika održivog investiranja – jedni mu zamjeraju nedovoljnu podršku održivim inicijativama, a drugi ga ciljaju kao promotera politike fokusirane na klimu . Ova polarizacija oko ESG-a prilično jasno razdvaja Evropsku uniju i Sjedinjene Države, kako ćemo vidjeti i kroz naredni konkretan slučaj.

Evropski primjer: PFZW prekida saradnju s BlackRock-om

Da bi se uvidjela suština transatlantskog raskoraka, vrijedi detaljnije pogledati slučaj iz Evrope koji je ovih dana dospio u vijesti. PFZW, penzioni fond holandskog zdravstvenog sektora (drugi najveći u Holandiji, sa oko 250 milijardi € imovine), odlučio je 2025. godine da okonča saradnju sa američkim investicionim gigantom BlackRock na upravljanju svojim akcijskim portfeljem . Ova odluka odjeknula je u finansijskim krugovima jer je BlackRock dugi niz godina bio značajan upravitelj dijela PFZW imovine (oko 14–17 milijardi $ u indeksnim akcionim fondovima). Kao razlog prekida mandata, holandska strana je navela neslaganje oko pristupa održivosti. Tačnije, PFZW je zabrinut zbog načina na koji BlackRock glasa na skupštinama kompanija po ESG pitanjima – ocijenili su da američki upravitelj ima slab dosije podržavanja klimatskih i društvenih rezolucija na skupštinama dioničara . Podaci su to potkrijepili: BlackRock je u 2025. godini podržao svega 2% prijedloga dioničara vezanih za životnu sredinu i društvene teme, naspram 4% godinu ranije . Drugim riječima, umjesto da pojača svoj angažman u održivosti, BlackRock ga je prepolovio, pravdajući se da su mnoge rezolucije “previše restriktivne ili ekonomski neosnovane” . Za PFZW i njegovog glavnog upravitelja (kompaniju PGGM) to je bio signal za uzbunu – smatrali su da im partner koji ne dijeli dovoljno njihove ESG vrijednosti više ne koristi u dugoročnom smislu.

Ova odluka PFZW-a nije došla izolovano: u Holandiji je u toku širi aktivistički pritisak na velike penzione fondove da raskinu saradnju sa menadžerima koji su smanjili podršku klimatskim inicijativama . Činjenica je da su neki globalni upravitelji, naročito u SAD, pod političkim pritiskom domaćih vlasti počeli ublažavati svoje zelene ambicije – i to nije prošlo nezapaženo kod evropskih klijenata. Predstavnik PGGM-a (koji upravlja PFZW imovinom) izjavio je za medije: “Sve je teže uskladiti se sa američkim investicionim menadžerima oko glasanja (po pitanju održivosti)” . Drugim riječima, transatlantski jaz u stavovima postao je praktičan problem: evropski fond želi da se na skupštinama dioničara snažno podrže klimatske akcije, dok američki partneri često glasaju protiv ili suzdržano kada su takve rezolucije u pitanju. PFZW je već ranije samostalno odlučivao o svojim glasovima, ali sada je zaključio da želi aktivniju strategiju ulaganja kako bi mogao birati kompanije u skladu sa svojim ESG ciljevima i glasati potpuno konzistentno sa tim ciljevima . Stoga su odlučili da prestanu ulagati pasivno preko BlackRock-ovih indeksnih fondova i da prebace sredstva u aktivno upravljanje kod drugih (uglavnom evropskih) menadžera ili internog tima . U prvoj polovini 2025. PFZW je drastično redukovao broj kompanija u koje ulaže – izašao je iz čak 2.600 firmi, zadržavši ulaganja samo u oko 750 onih koje ispunjavaju njegove finansijske i održive kriterijume . Nova strategija fonda eksplicitno je postavila jednak značaj finansijskim rezultatima, upravljanju rizikom i održivosti prilikom ocjene investicija . Prema riječima portparolke PFZW-a, cilj u narednih 5 godina je postići “bolju ravnotežu između potrebe za dobrim prinosima, prihvatljivim rizicima i održivošću” .

BlackRock je, očekivano, izrazio žaljenje zbog gubitka tako velikog klijenta, ali je nastojao umanjiti značaj ovog poteza, navodeći da i dalje upravlja preko 1 bilion dolara održivih i tranzicionih sredstava za klijente širom svijeta, uključujući i niz holandskih fondova . Takođe su podsjetili da klijenti poput PFZW mogu sami birati kako će glasati svojim dionicama ako žele (što PFZW i jeste činio) . No, suštinska poruka PFZW-ovog poteza se ne može zanemariti: jedan od najvećih evropskih investitora sankcionisao je vodeću svjetsku investicionu kuću jer smatra da njen pristup održivosti nije dovoljno snažan. Važno je naglasiti i širi kontrast koji ovaj slučaj ocrtava: dok u Evropi upravitelji gube mandate zato što ne ispunjavaju dovoljno stroge ESG standarde, dotle u Americi upravitelji gube mandate (određenih državnih klijenata) zato što previše aktivno sprovode ESG standarde. Isti BlackRock je tako u Holandiji kritikovan što nije agilniji u klimatskim akcijama, dok je istovremeno u SAD na meti nekih političara upravo zbog svog (relativno umjerenog) zalaganja za klimatske rizike u investiranju . Još jedan holandski penzioni fond – PME – najavio je preispitivanje saradnje sa BlackRock-om nakon što je ovaj istupio iz Net-Zero Asset Managers inicijative , dok su paradoksalno neke američke državne agencije prije toga upravo zbog tog članstva u klimatskim inicijativama razmatrale bojkot BlackRock-a. Ovaj “ESG paradoks” najbolje oslikava kako su se EU i SAD razdvojile po pitanju održivog finansiranja: ono što je u Evropi postalo normativ i očekivanje (aktivno učešće finansijskog sektora u održivosti), u dijelovima SAD postalo je predmet otpora i politizacije.

StandardPrva – implementacija ESG standarda u praksi

Dok se na globalnoj sceni vodi debata oko ESG-a, kompanija StandardPrva ostaje posvećena principima odgovornog poslovanja, demonstrirajući kako se ESG standardi mogu uspješno integrisati u svakodnevne operacije finansijskog sektora. StandardPrva je firma specijalizovana za finansijsko savjetovanje, računovodstvo i konsultantske usluge, i posluje prema najvišim etičkim i održivim normama. Kao društveno odgovorna kompanija, StandardPrva implementira sve ESG standarde u svom radu – od interne organizacije do usluga koje pruža klijentima. Konkretno, unutar grupacije su usvojene interne politike koje obuhvataju ekološke, društvene i upravljačke aspekte poslovanja . Sve članice grupacije primjenjuju ove standarde, što podrazumijeva, prije svega, odgovoran odnos prema životnoj sredini: reduciranje korištenja papira i prelazak na digitalnu dokumentaciju, energetsku efikasnost u kancelarijama, kao i provjere i audite u vezi sa upravljanjem otpadom koji nastaje u poslovanju . StandardPrva nastoji minimizirati svoj ekološki otisak i dati primjer drugima u finansijskoj industriji da se i administrativne djelatnosti mogu obavljati na održiv način.

Pored brige za okolinu, društvena odgovornost je duboko ugrađena u kulturu kompanije. StandardPrva aktivno podržava zajednicu kroz finansijsku i mentorsku pomoć studentima, osobama sa posebnim potrebama i drugim ranjivim grupama, sve sa ciljem stvaranja inkluzivnijeg i održivijeg okruženja . Kompanija vjeruje da su ljudi najveća vrijednost, te se trudi da kroz zapošljavanje i podršku pokaže kako svaki pojedinac vrijedi i doprinosi zajednici. Nije slučajno što je StandardPrva za sprovođenje svojih internih ESG inicijativa odabrala upravo osobu iz marginalizovane skupine – Miloša Pantića, mladog stručnjaka koji je gluv od rođenja, ali je svojim radom i entuzijazmom postao ključni član tima . Pod njegovim rukovodstvom kao šefa digitalizacije i pisarnice, kompanija provodi niz promjena usmjerenih ka održivosti i inkluziji, dokazujući da društvena komponenta ESG-a počinje od onoga kako tretiramo sopstvene zaposlene i sugrađane. Ovakav pristup potvrđuje reputaciju StandardPrve kao odgovorne firme koja ne samo da pruža finansijske usluge na visokom nivou, već to čini na način usklađen sa najvišim standardima zaštite okoline, društvene brige i dobrog upravljanja.

Kao dio svoje misije, StandardPrva pažljivo prati trendove i izazove u vezi sa ESG standardizacijom širom svijeta. Svjesni smo da je oblast održivog investiranja dinamična – regulative se mijenjaju, pojavljuju se novi izazovi (poput slučajeva nepoštovanja ili zaobilaženja ESG kriterijuma od strane pojedinih finansijskih institucija) i raste očekivanje klijenata u pogledu održivosti. StandardPrva nastoji biti u korak s najnovijim dešavanjima: od praćenja promjena u evropskim propisima, preko analiza best practice primjera, do učenja na greškama drugih (kao što su gore pomenute kontroverze u SAD). Aktivno analiziramo slučajeve gdje finansijske institucije nisu poštovale ESG kriterijume – bilo da je riječ o greenwashing skandalima, regulatornim kaznama ili reputacionim posljedicama – kako bismo iz tih iskustava izvukli pouke za naše klijente. Na taj način, StandardPrva može klijentima pružiti blagovremene i utemeljene savjete o tome kako da usklade svoje poslovanje i investicije sa najboljim ESG praksama, ali i kako da izbjegnu zamke i rizike neusklađenosti.

Zaključak

ESG razdvaja EU i SAD u smislu pristupa i percepcije: dok Evropa ESG tretira kao neizostavan dio finansijske regulative i održivog razvoja, u Americi je on postao tačka političkog razdora. Evropske institucije i investitori uglavnom vide ESG kao dugoročnu korist – sredstvo za identifikovanje rizika, unapređenje transparentnosti i podsticanje odgovornog korporativnog ponašanja koje će vremenom donijeti stabilnije prinose. Nasuprot tome, u dijelovima SAD ESG se posmatra sa skepsom ili neprijateljstvom, viđen kao potencijalno ograničenje profita ili nametanje tuđih vrijednosti. Ova razlika dovela je do konkretnih posljedica: u EU se donose zakoni koji praktično ugrađuju održivost u svaki aspekt finansija, dok se u SAD donose zakoni koji je iz pojedinih aspekata isključuju.

Ipak, vrijedno je pomenuti da i pored glasnih protivljenja, mnoge američke kompanije i investitori i dalje dobrovoljno primjenjuju ESG principe, svjesni globalnih tokova i očekivanja tržišta. S druge strane, ni u Evropi ESG nije lišen izazova – implementacija strogih standarda kompleksna je i zahtijeva prilagođavanje. U tom smislu, razdvojenost EU i SAD po pitanju ESG-a može se posmatrati i kao prilika za učenje i saradnju: različiti pristupi mogu dati uvid u to šta najbolje funkcioniše, a međunarodna usklađivanja standarda u budućnosti mogla bi olakšati kompanijama koje posluju globalno.

Za kompanije i investitore, ključno je da razumiju ovaj kontekst. StandardPrva ostaje posvećena tome da klijentima pomogne da navigiraju kroz ove razlike – da ispune sve regulatorne zahtjeve na tržištima gdje posluju, da usvoje prakse koje će im obezbijediti reputaciju odgovornih i da istovremeno ostvare svoje poslovne ciljeve. Ulaganje u održivost nije prolazni trend, već sastavni dio moderne finansijske strategije. Evropsko-američki raskorak u pristupu ESG-u upravo potvrđuje važnost te teme: ona utiče na reputaciju kompanija, pristup kapitalu, pa čak i na geopolitičke i ekonomske odnose. Shodno tome, razumjeti ESG znači razumjeti budućnost finansija – a StandardPrva je tu da klijentima bude pouzdan vodič na tom putu, promovišući vrijednosti održivosti i odgovornosti gdje god da posluju.

Izvori: Ova studija slučaja zasnovana je na citiranim izvorima i aktuelnim podacima o ESG regulativi i tržišnim kretanjima u EU i SAD. Navezeni primjeri i izjave preuzeti su iz vjerodostojnih finansijskih publikacija i saopštenja (Reuters, Investopedia, ESG stručne analize i dr.), kako je označeno referencama u tekstu itd. StandardPrva se rukovodi ovakvim provjerenim informacijama u svom radu, osiguravajući da preporuke klijentima počivaju na najboljim praksama i činjenicama. U slučaju dodatnih pitanja ili potrebe za savjetom u vezi sa ESG standardima i investiranjem, stojimo na raspolaganju kao vaš partner u održivom poslovanju.

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444