Švajcarski bankarski div UBS, koji je prošle godine preuzeo posrnuli Credit Suisse i time postao još veći globalni finansijski igrač, zaprijetio je da bi mogao premjestiti svoje sjedište izvan Švajcarske – sve do Sjedinjenih Američkih Država – ukoliko švajcarske vlasti ustraju na drastičnom pooštravanju kapitalnih propisa za banke. Ova najava dolazi nakon kontroverzi oko preuzimanja Credit Suisse-a, uključujući brisanje 16,5 milijardi CHF vrijednih AT1 obveznica, što je izazvalo pravne sporove i preispitivanje regulatornih odluka.

Pozadina: Preuzimanje Credit Suissea i sudbina AT1 obveznica. UBS je 19. marta 2023. godine uz podršku  vlasti preuzeo svog posrnulog rivala, banku Credit Suisse, u hitnom spasavanju kako bi se spriječio kolaps finansijskog sistema . Time je od dva najveća švajcarska zajmodavca stvoren finansijski „super-bankarski“ konglomerat sa preko 5 biliona USD imovine – što je izazvalo zabrinutost za stabilnost ekonomije ako bi takav gigant zapao u probleme . Dio paketa spašavanja bilo je i potpuno brisanje vrijednosti AT1 obveznica Credit Suissea u iznosu od 16,5 milijardi švicarskih franaka, što je regulator FINMA naložio kako bi se povećao kapital banke . Ovi AT1 (Additional Tier 1) vrijednosni papiri, uvedeni nakon finansijske krize 2008., zamišljeni su da apsorbuju gubitke u kriznim situacijama. Međutim, u slučaju Credit Suissea, odluka je bila bez presedana – dioničari banke dobili su otprilike 3,25 milijardi USD u UBS dionicama, dok su vlasnici AT1 obveznica ostali potpuno bez vrijednosti, što je suprotno uobičajenom poretku naplate i šokiralo je tržišta . Ovakav potez izazvao je žestok gnjev investitora i talas tužbi u Švajcarskoj, SAD-u i drugim jurisdikcijama.

Pravne posljedice tog regulatornog presedana već su vidljive. U oktobru 2025. švajcarski Savezni upravni sud presudio je da je odluka o potpunom otpisu AT1 obveznica bila nezakonita, ocijenivši da je ozbiljno zadiranje u imovinska prava obvezničara učinjeno bez jasne i formalne pravne osnove . Ova sudska odluka (koja još nije pravosnažna i očekuje se žalba Vrhovnom sudu) ohrabrila je povjerioce da se nadaju barem djelimičnoj nadoknadi gubitaka . Analitičari procjenjuju da, čak i ako obvezničari dobiju odštetu, vjerovatno neće povratiti pun iznos nominalne vrijednosti, s obzirom na to da su AT1 instrumenti već trgovali ispod nominale pred kolaps banke . Ipak, poruka je snažna: postupanje švajcarskih vlasti u slučaju Credit Suisse sada je pod lupom, što bi moglo imati reperkusije i na UBS. Neki pravni stručnjaci navode da je FINMA-ina kontroverzna odluka kreirala dodatnu glavobolju za UBS, što bi paradoksalno moglo pojačati poziciju banke u lobiranju protiv novih strogih propisa – budući da bi vlasti mogle imati izvjesnu „moralnu obavezu“ ublažiti pritisak na UBS koji snosi teret tog spornog otpisa .

Izjava šefa UBS-a i pregovori preko Atlantika

Nedugo nakon što je integracija Credit Suissea započela, švajcarska vlada najavila je planove da dodatno pojača regulativu za banke od sistemske važnosti. U junu 2025. predložen je paket od 31 mjere u sklopu revizije okvira “too big to fail”, uključujući i jednu posebno spornu odredbu – da banke od sistemske važnosti moraju u potpunosti pokrivati kapitalom matične banke sve svoje značajne inostrane podružnice . Prijedlozi su ciljano usmjereni na jedinu preostalu megabanku u zemlji, te su u javnosti neformalno prozvani „lex UBS“ . Prema inicijalnim izračunima, UBS bi po tim pravilima morao prikupiti dodatnih ~CHF 19 milijardi (oko 24 milijarde dolara) najkvalitetnijeg kapitala (CET1) – povrh već planiranih ~CHF 18 milijardi kapitala potrebnog zbog preuzimanja Credit Suissea.  Ukupno gledano, govorilo se o čak CHF 26 milijardi dodatnog kapitala koji bi UBS morao održavati. Uprava UBS-a oštro se usprotivila ovakvim zahtjevima, nazvavši ih pretjeranim i štetnim. CEO Sergio Ermotti upozorio je da predložena pravila u trenutnom obliku „neće funkcionisati za nas“ i da su neprihvatljivo rigorozna, jer bi narušila konkurentnost kako banke tako i cjelokupnog švicarskog finansijskog centra . „Želimo ostati švajcarska banka, ali ova pravila nam jednostavno ne odgovaraju“, istakao je Ermotti, nazvavši situaciju „prilično ozbiljnom“ . On je između redova dao do znanja da UBS razmatra i alternativne korake ukoliko se rješenje ne nađe, i pozvao je vlasti na kompromisno rješenje koje bi ojačalo finansijski sistem, a da pritom ne ugrozi međunarodnu konkurentnost banke .

Upravo na tom tragu, krajem 2025. u javnost su procurile informacije da UBS razmatra preseljenje svog sjedišta izvan Šalvajcarske, ako vlada ne odustane od najstrožih propisa. Pozivajući se na anonimne izvore, američki list New York Post izvijestio je u septembru da je delegacija UBS-a predvođena predsjednikom uprave Colmom Kelleherom i izvršnim direktorom Sergiom Ermottijem održala niz sastanaka sa američkim zvaničnicima. Tema je bila potencijalni premještaj centralnog sjedišta UBS grupe u Sjedinjene Države, pri čemu je razmatrana i mogućnost da UBS u sklopu tog poteza preuzme neku od američkih banaka srednje veličine.  Prema tim navodima, među potencijalnim metama akvizicije spominjale su se banke PNC Financial Services ili Bank of New York Mellon, što bi UBS-u osiguralo čvrsto uporište u SAD-u u zamjenu za preseljenje korporativnog sjedišta preko Atlantika .

Te glasine su izazvale veliku pažnju i zabrinutost i u Švajcarskoj i u međunarodnim finansijskim krugovima. U novembru 2025. Financial Times je dodatno objavio da je Kelleher privatno razgovarao i sa američkim ministrom finansija (navodno Scottom Bessentom) o tome kako bi tehnički izgledalo preseljenje UBS-a u Ameriku . Izvori sugeriraju da je američka vlada signalizirala spremnost da privuče švicarskog bankarskog giganta – navodi se da administracija predsjednika Donalda Trumpa gleda blagonaklono na takav ishod . Ovi kontakti na visokom nivou ukazuju da UBS ozbiljno istražuje “Plan B”, dok istovremeno igra i taktičku igru pritiska na Bern.

UBS, sa svoje strane, javno pokušava smiriti tenzije. U reakciji na medijske napise, banka je naglasila da “želi nastaviti uspješno poslovati kao globalna banka iz Švajcarske” . Glasnogovornica UBS-a odbila je konkretno komentarisati navode o sastancima s američkim zvaničnicima i namjerama oko selidbe, nazvavši takve diskusije spekulativnim. Pozvala se pritom na raniju Ermottijevu izjavu da je “isuviše prerano komentarisati bilo kakve potencijalne scenarije ili odgovore banke na istinski kaznene i pretjerane zahtjeve” regulatora . Ovaj pažljivo sročeni odgovor sugeriše da UBS ostavlja otvorenu opciju selidbe, ali je koristi prvenstveno kao pregovarački adut dok pokušava ishoditi povoljnije uslove na domaćem terenu. Švicarske vlasti zasad ostaju pri svom kursu – predsjednica Konfederacije i ministrica finansija Karin Keller-Sutter izjavila je, povodom špekulacija o odlasku UBS-a, da lokacija sjedišta banke nije nešto o čemu odlučuje federalna vlada te dodala kako prijetnja odlaskom “nije nova” u njihovim pregovorima . Iz te izjave može se naslutiti određeni stepen zasićenosti vlasti taktikom pritiska od strane banke, ali i volja da se ustraje na reformama za koje javnost smatra da su neophodne nakon kraha Credit Suissea.

Posljedice moguće selidbe sjedišta UBS-a

Mogućnost da UBS – ikona švajcarskog bankarstva – napusti Švajcarsku postavlja brojna pitanja ekonomske, političke i reputacijske prirode. Prije svega, ekonomske implikacije za Švajcarsku bile bi značajne. UBS je jedan od najvećih poslodavaca u finansijskom sektoru zemlje i nosilac značajnog dijela bankarskih aktivnosti u Zurichu i Ženevi. Premda bi UBS zasigurno zadržao veliki operativni centar u Švajcarskoj  i nakon preseljenja (jer i dalje vodi opsežan domaći biznis i upravlja imovinom švicarskih klijenata), gubitak korporativnog sjedišta značio bi da ključne upravljačke funkcije, pa vjerovatno i dio visokopozicioniranih radnih mjesta, odlaze preko okeana. To bi moglo uticati i na porezne prihode – trenutno UBS plaća poreze kao swiss korporacija, dok bi u slučaju preseljenja glavnina oporezivanja pripala SAD-u. Dugoročno, financijski centar Zurich bi mogao izgubiti dio svog međunarodnog prestiža i uticaja ako UBS više ne bude domicilna globalna banka tamo. Stručnjaci upozoravaju da bi takav razvoj događaja „podrio povjerenje u švicarski finansijski sektor” i signalizirao investitorima da regulatorno okruženje u Švicarskoj možda postaje suviše nepredvidivo ili neprijateljsko za velike igrače .

S druge strane, preseljenje UBS-a u SAD predstavljalo bi dobitak za američko tržište kapitala. New York (ili neko drugo finansijsko središte poput Charlotte ili Pittsburgha ukoliko bi UBS preuzeo PNC banku) dobio bi sjedište još jedne globalno važne banke, što bi moglo ojačati lokalno tržište i otvoriti nove investicione prilike.  Američke vlasti bi dolazak takvog finansijskog giganta vjerovatno pozdravile kao potvrdu konkurentnosti svog regulatornog okvira – ali bi istovremeno morale preuzeti i nadzor nad entitetom čija je veličina (bilansna aktiva UBS grupe višestruko premašuje BDP Švicarske) kritična u globalnim razmjerama. To bi značilo veću odgovornost za američke regulatore (Federalne rezerve, SEC i dr.) da osiguraju stabilnost institucije koja je sada “njihova”. Politički, u Švicarskoj bi odlazak UBS-a vjerovatno izazvao potrese. Švicarski parlament bi se našao pod pritiskom – dio javnosti bi krivio regulatore i vladu da su pretjerali s pritiskom na banku, dok bi drugi isticali da je neprihvatljivo da pojedinačna institucija ucjenjuje državu. Istraživanja javnog mnijenja već pokazuju dvoznačan stav građana po tom pitanju: u jednoj anketi, oko 61% Švicaraca podržalo je uvođenje strožih kapitalnih zahtjeva UBS-u čak i ako su stroži nego drugdje, dok je istovremeno 67% ispitanih smatralo da bi odlazak UBS-a nanio štetu Švicarskoj . Ovi brojevi odražavaju frustraciju javnosti zbog spašavanja Credit Suissea državnim intervencijama, ali i strah od gubitka nacionalne finansijske perjanice. Političari će morati balansirati između zahtjeva za većom sigurnošću finansijskog sistema i očuvanja atraktivnosti zemlje za biznis.

Reputacijski rizik takođe je ogroman. Švajcarska je decenijama gradila imidž pouzdanog finansijskog centra. Krah jedne velike banke (Credit Suisse) već je okrznuo taj ugled, a scenario da preostali bankarski gigant svoje sjedište preseli u inostranstvo mogao bi biti shvaćen kao znak da Švicarska više ne nudi stabilno i predvidivo okruženje za najveće finansijske institucije. To bi moglo obeshrabriti potencijalne investitore i klijente. UBS bi, s druge strane, morao paziti da takav potez ne naškodi povjerenju svojih klijenata – posebno bogatih pojedinaca i porodica širom svijeta koji tradicionalno cijene švicarsku političku neutralnost i diskreciju. Brend UBS-a je duboko povezan sa švicarskim naslijeđem, pa neki analitičari ističu da “UBS bez švicarske baze više ne bi bio UBS”, aludirajući na to da značajan dio povjerenja koje banka uživa počiva na njenom švicarskom identitetu . Selidba sjedišta bi neminovno otvorila pitanje lojalnosti klijenata koji su banku birali i zbog te reputacije. Istovremeno, valja naglasiti da je UBS već odavno globalna institucija – većinu svog prihoda danas ostvaruje van Švicarske (posebno u Americi i Aziji), dok je domaće tržište relativno zasićeno i sporije raste . Iz tog ugla, prelazak korporativnih funkcija u SAD mogao bi se smatrati prirodnim slijedom globalizacije poslovanja. Ipak, švicarski regulatori bi mogli reagovati odmazdom: nije isključeno da bi učinili poslovanje UBS-a u Švicarskoj težim ukoliko “napusti” domovinu – na primjer, strožim licencnim uslovima za lokalnu podružnicu, ograničavanjem privilegija ili drugim mjerama . Takav eventualni sukob ne bi koristio nijednoj strani i predstavljao bi dodatni reputacijski rizik i za UBS i za švicarski nadzorni okvir.

Gledišta stručnjaka i traženje kompromisa

Pravni i finansijski stručnjaci imaju podijeljena mišljenja o realnosti i svrsishodnosti selidbe UBS-a. Mnogi ocjenjuju da je prijetnja preseljenjem prvenstveno pregovaračka taktika banke kako bi pritisla švicarske vlasti. David Benamou, upravitelj fonda Axiom koji je ulagao u UBS, smatra da je reakcija uprave UBS-a na politički pritisak razumljiva ali da bi stvarno izmještanje sjedišta bilo kontraproduktivno. “UBS je globalni igrač, ali njegove temelje su švicarske – brend i povjerenje koje uživa u svijetu vezani su za Švicarsku. UBS bez švicarske baze više ne bi bio UBS”, kaže Benamou . On dodaje da ideja o odlasku “na papiru ima smisla” jer bi regulativa u SAD-u možda bila pogodnija po pitanju obračuna kapitala, ali upozorava da bi Švicarska mogla uzvratiti i zagorčati život banci te da ulazak dublje na američko tržište nosi i svoje izazove, budući da su američki regulatori veoma strogi i konkurencija jaka . Slično mišljenje dijele i drugi analitičari, ističući da selidba ovakve banke nije jednostavan poduhvat – zahtijevala bi odobrenja niza regulatora (švicarskih, američkih federalnih i državnih), promjenu strukture holding kompanije, kao i uvjeravanje akcionara da je to u njihovom interesu. Do sada nismo vidjeli primjer da je jedna globalna banka ovakvog kalibra promijenila domicil, pa bi UBS kročio na nepoznat teren.

Stručnjaci za bankarsko pravo podsjećaju i na paradoksalnu stranu regulatorne dileme u kojoj se UBS našao. Profesor Hans Gersbach sa ETH u Zurichu napominje da čak i ako UBS na kraju bude morao kompenzirati dio štete AT1 obvezničarima (u slučaju neuspješne žalbe FINMA-e na sudsku odluku), taj iznos vjerovatno neće biti punih 16 milijardi CHF jer tržišna vrijednost tih papira nikada nije bila tolika tokom krize . Time bi finansijski teret za UBS mogao biti ograničen, a švicarske vlasti bi mogle preuzeti dio troška ako se dokaže da je njihova odluka bila nezakonita . Istovremeno, prof. Peter V. Kunz sa Univerziteta u Bernu ističe da je sudski epilog AT1 afere donekle “omekšao” stav javnosti i politike prema UBS-u, jer je pokazano da su potezi regulatora možda bili preoštri . “To bi UBS-u moglo donijeti izvjesnu simpatiju u nastojanjima da isposluje niže kapitalne zahtjeve”, kaže Kunz . Drugim riječima, otvara se prostor za kompromis. Upravo se ka tome i ide: posljednji signali sa svih strana sugeriraju voljnost za dogovor. Reuters je u oktobru izvijestio da i Bern i menadžment UBS-a u privatnim razgovorima pokazuju spremnost na kompromis, kako bi parlament na kraju usvojio ublažene zahtjeve prihvatljive objema stranama . U stručnim krugovima se spominje da bi konačni dodatni kapital koji se od UBS-a traži mogao biti sveden na 4–7 milijardi CHF, umjesto prvobitno pominjanih 20+ milijardi, približavajući time švicarske zahtjeve onima u Evropskoj uniji .

Iz današnje perspektive, jasno je da ni UBS ni švicarske vlasti ne žele zaista doći do tačke pucanja. UBS je, uprkos globalnoj razgranatosti, i dalje ponos švicarske financijske industrije i ključan stub njene ekonomije. S druge strane, Švicarska je za UBS jedinstvena domovina koja mu pruža stabilan pravni sistem, kvalifikovanu radnu snagu i reputaciju koju nije lako replicirati drugdje. Kompromisno rješenje – u vidu razumnih kapitalnih pravila koja će ojačati otpornost banke, ali je neće stavljati u neravnopravan položaj prema konkurentima – čini se najizvjesnijim ishodom. To bi omogućilo UBS-u da nastavi poslovati globalno iz svog tradicionalnog sjedišta u Zurichu, što bankari često ističu kao željeni scenario , dok bi švicarska javnost i politika dobili uvjeravanja da se kolaps Credit Suissea neće ponoviti. Ipak, slučaj UBS-a postaje studija iz koje će učiti i druge države: balansiranje između stroge regulative radi finansijske stabilnosti i očuvanja konkurentnosti nacionalnih šampiona u globalnoj areni pokazuje se kao delikatan zadatak sa dalekosežnim posljedicama.

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444