Godina 2026. započinje u znaku uporednih geopolitičkih tenzija i ekonomskih potresa. Sjedinjene Države nastavljaju koristiti sankcije kao polugu spoljne politike, što se odražava na odnose sa zemljama poput Venecuele i Irana, ali posredno i na Srbiju preko njene naftne industrije. Ovi izazovi, međutim, donose i nepredviđene mogućnosti: u energentima i trgovini otvaraju se nova tržišta i savezništva koja bi 2026. mogla pretvoriti krizu u šansu.

Sjedinjene Države: sankcije i energetska strategija

Vašington je poslednjih godina sankcijama obuhvatio tri velika proizvođača energije – Rusiju, Iran i Venecuelu – nastojeći im uskratiti prihode za “nepoželjne” aktivnosti . Zahvaljujući rastućoj domaćoj proizvodnji nafte i gasa, SAD su postale uticajniji igrač na svetskom tržištu energenata i time hrabrije posežu za sankcijama, nastojeći ih precizno dozirati kako ne bi izazvale globalni skok cena . Ipak, ovakve mere nose i cijenu: dovode do realokacije trgovinskih tokova i pojave “flote iz senke” – mreže tankera koji skrivaju poreklo sankcionisane nafte i tako održavaju izvoz Irana, Venecuele pa i Rusije uprkos zabranama . Glavni krajnji kupac tih zaobilaznih isporuka postala je Kina, koja otvoreno uvozi rusku naftu, dok iransku i venecuelansku kupuje diskretnije preko posrednika .

Prognoza za 2026: Američka ekonomija i kompanije ulaze u novu godinu relativno osnaženi visokom domaćom proizvodnjom nafte i statusom izvoznika gasa. To pruža priliku energetskim firmama iz SAD da popune praznine na tržištu – recimo, veće snabdevanje Evrope tečnim gasom ili učešće u eventualnoj obnovi venecuelanske naftne industrije. Ključni izazov biće balansirati sankcioni pritisak sa stabilnošću tržišta: preoštre mere mogle bi gurnuti sankcionisane zemlje u čvršći blok sa Kinom i drugim silama, dok bi popuštanje sankcija bez političkih ustupaka moglo umanjiti američki uticaj. U 2026. godini Vašington će stoga nastaviti pažljivo kalibrisati sankcije, ciljajući protivnike ali pazeći da globalna ponuda nafte ne trpi dramatične poremećaje .

Venecuela: put ka povratku na svjetsku scenu

Dugotrajne američke sankcije teško su pogodile Venecuelu – od 2019. državnoj naftnoj kompaniji PDVSA gotovo je onemogućen izvoz nafte na otvoreno tržište . Međutim, krajem 2023. dolazi do zaokreta: administracija SAD privremeno je ublažila restrikcije, dajući Karakasu šestomjesečnu licencu da neometano proizvodi i prodaje naftu na svjetskom tržištu . Ova odluka bila je nagrada za dogovor vlasti i opozicije o održavanju izbora 2024. pod međunarodnim nadzorom – najveće popuštanje sankcija od vremena Trumpove “maksimalne presije” . Licenca, doduše, nosi uslov: ukoliko režim predsjednika Nicolása Madura ne ispuni obećanja (poput ukidanja zabrana za opozicione kandidate i oslobađanja političkih zatvorenika), sankcije se mogu odmah vratiti . Za sada, Venecuela optimistično poziva strane kompanije na ulaganja, tvrdeći da su “vrata potpuno otvorena” za investitore nakon djelimičnog ukidanja zabrana . Istovremeno, Maduro učvršćuje veze sa saveznicima: zajedno sa Iranom već je potpisao 20-godišnji sporazum o saradnji u naftnom, petrohemijskom i odbrambenom sektoru . Teheran je od 2020. slao Venecueli gorivo i dijelove za rafinerije, pomažući da se održi minimalna proizvodnja uprkos američkoj blokadi .

Prognoza za 2026: Ako obećani izbori budu održani i odnosi sa Vašingtonom nastave da se poboljšavaju, Venecuela bi u 2026. mogla vidjeti postepeni povratak međunarodnog biznisa. Već sada ublažene sankcije otvaraju mogućnost da zapadne naftne firme povećaju aktivnosti – na primjer, Chevron je obnovio dio pumpanja nafte za izvoz . To je šansa za oporavak privrede nakon višegodišnje izolacije. Ipak, izazovi su ogromni: naftna infrastruktura je devastirana dvodecenijskom lošom upravom i nedostatkom ulaganja, pa čak i sa ukinutim sankcijama Venecuela neće moći naglo povećati proizvodnju bez velikih investicija i tehnološke pomoći . Politička neizvjesnost takođe ostaje – svako odstupanje vlasti od dogovora s opozicijom može vratiti stare sankcije i pokolebati investitore. Stoga će 2026. za Venecuelu biti balans između šanse za novi početak i rizika od povratka u izolaciju.

Iran: pritisak sankcija i zaobilaženje pravila

Za razliku od Venecuele, odnosi Teherana i Vašingtona u 2026. ulaze bez nagovještaja poboljšanja. Američke sankcije, pojačane nakon povlačenja SAD iz nuklearnog sporazuma 2018., i dalje pogađaju iransku ekonomiju – od naftnog sektora do finansija. Iran je nominalno odsječen od globalnog tržišta nafte, ali je pronašao puteve za nastavak prodaje: izvoz iranske nafte dostigao je sedmogodišnji maksimum 2023, uglavnom zahvaljujući pojačanim isporukama u Kinu . Kroz mrežu posrednika, “fantomskih” tankera i prekrcaja s broda na brod, Teheran uspijeva plasirati velike količine nafte uprkos američkim sankcijama . Washington to pokušava suzbiti tzv. sekundarnim sankcijama – kažnjavaju se kineske firme koje pomažu iransku trgovinu. Tako su u oktobru 2025. SAD sankcionisale jednu nezavisnu rafineriju i naftni terminal u Kini zbog kupovine miliona barela iranske nafte “ispod žita” . Istovremeno, regionalne tenzije komplikuju sliku: podrška Irana organizacijama poput libanskog Hezbollaha i umešanost u konflikte (poput nedavnog rata Hamasa i Izraela) drže Bliski istok nestabilnim i pod lupom Vašingtona . Sve to znači da značajnije popuštanje sankcija Teheranu nije na vidiku dok se ne postigne novi sveobuhvatni dogovor – bilo o nuklearnom programu, bilo o regionalnoj bezbednosti.

Prognoza za 2026: Iranska privreda će nastaviti da se oslanja na istočna tržišta i kreativne zaobilaznice kako bi preživjela pod sankcijama. S jedne strane, globalna potražnja za naftom ostaje visoka, što Iranu pruža priliv hard valute kroz neformalne kanale prodaje – to je prilika da se održe devizni prihodi i finansira državna potrošnja. Čak i američki zvaničnici priznaju da bi voljeli vidjeti oporavak iranske ekonomije “ali bez nuklearnog oružja” , što nagovještava mogućnost dijaloga ako Teheran pokaže ustupke. S druge strane, izazovi su i dalje ozbiljni: sankcije odvraćaju većinu zapadnih investitora, tehnologija zastarijeva, a inflacija i nezaposlenost pritiskaju stanovništvo. U 2026. godini Iran će se suočiti s dilemom – nastaviti prkositi pritisku kroz istočna partnerstva i riskirati dalju izolaciju, ili ograničenim ustupcima otvoriti put ka djelimičnom olakšanju sankcija. Bez obzira na izbor, poslovno okruženje ostat će rizično, a svaki nagli geopolitički događaj (npr. eskalacija u regionu) mogao bi dodatno pojačati pritisak na Teheran.

Srbija i NIS: između Istoka i Zapada

Benzinska stanica kompanije NIS u Pančevu, Srbija (oktobar 2025). Sankcije SAD usmjerene na ruski energetski sektor posredno su pogodile i Srbiju preko NIS-a, koji je u većinskom vlasništvu ruskog Gazprom Nefta .

Za Srbiju su geopolitička previranja kulminirala neočekivanim ekonomskim udarom: Naftna industrija Srbije (NIS) našla se na udaru američkih sankcija zbog ruskog suvlasništva. NIS, najveća energetska kompanija u zemlji, većinski je u rukama ruskog Gazprom Nefta (oko 56% udjela direktno i preko povezanih firmi) . Iako Srbija nominalno teži članstvu u EU, odbila je da uvede sankcije Rusiji poslije ukrajinske krize 2022. – dijelom i zbog gotovo potpune zavisnosti od ruskog gasa i nafte . Kao rezultat, kada su SAD početkom 2025. proširile sankcije na ruski energetski sektor, na listi se našao i NIS . Vašington je mjesecima odlagao punu primjenu kazne dajući Srbiji vremena za reakciju, ali od oktobra 2025. sankcije su stupile na snagu . Posljedice su se odmah osjetile: međunarodne banke su prestale da obavljaju uplate za NIS, a hrvatski naftovod JANAF obustavio je isporuke sirove nafte srpskoj rafineriji u Pančevu . Predsjednik Aleksandar Vučić upozorio je da će rafinerija stati s radom i zemlja ostati bez goriva ukoliko se brzo ne nađe rješenje – “kada uvedete sankcije ruskim firmama, one pogađaju i našu zemlju”, upozorio je Vučić . Procijenio je da su nacionalne rezerve derivata dovoljne tek za par mjeseci normalne potrošnje .

Da bi izbjegla najgori scenario, Vlada Srbije krenula je u hitno restrukturiranje vlasništva NIS-a. Američki zahtjev je jasan: potpuno povlačenje ruskog kapitala iz kompanije . Vučić je dao rok od 50 dana (od novembra 2025.) da ruski akcionari prodaju svoj udio, u suprotnom država najavljuje preuzimanje operativne kontrole i eventualni otkup ruskog udjela . NIS je rafineriju stavio u “vruću rezervu” – privremeno gasenje uz mogućnost brzog ponovnog pokretanja čim se obezbijedi novi dobavljač nafte . Tokom zime, Srbija je u ubrzanoj potrazi za alternativnim snabdjevačima sirovom naftom i gorivom, oslanjajući se i na dodatni uvoz kako bi se izbjegla nestašica .

Prognoza za 2026: Situacija sa NIS-om predstavlja prekretnicu i šansu za Srbiju. Ukoliko se ruski udio uspješno proda (bilo domaćim ili zapadnim investitorima) i NIS skine s liste sankcionisanih subjekata, Srbija bi mogla stabilizovati snabdijevanje i izbjeći energetsku krizu. Dugoročno, to bi otvorilo vrata za modernizaciju rafinerije uz pomoć zapadnih partnera i eventualno smanjenje zavisnosti od jednog izvora. Takođe, jačanje veza sa EU na polju energetike moglo bi donijeti investicije u obnovljive izvore i skladišne kapacitete. Ipak, izazovi su veliki: pronalazak kupca za ruski paket akcija pod političkim je pritiskom i vremenskim ograničenjem (rok u februaru 2026) , a u međuvremenu svako kašnjenje povećava rizik od nestašice goriva i finansijskog kolapsa kompanije. Čak i nakon promjene vlasništva, NIS ostaje suočen sa tržišnom neizvjesnošću – potrebno je diverzifikovati nabavku nafte, što može značiti uvoz skupljih nenaturalnih marki ili logističke investicije. Osim toga, Srbija će morati ubrzano tražiti alternativu za ruski gas na duži rok, jer trenutna gotovo potpuna oslonjenost na TurkStream gasovod ostavlja zemlju ranjivom . U 2026. godini balansiranje između Istoka i Zapada za Srbiju postaje nužnost: ishod slučaja NIS odrediće hoće li se izazov sankcija pretvoriti u šansu za energetski zaokret, ili u dugotrajnu krizu koja će opterećivati poslovno okruženje u zemlji.

Zaključak

Globalno gledano, odnosi između SAD, Venecuele, Irana i Srbije (odnosno njenog NIS-a) primjer su kako su geopolitika i ekonomija neodvojivo isprepletene na početku 2026. Sankcije kao instrument moći stvorile su nove saveze: Teheran i Karakas približili su se jedan drugom (i Pekingu) tražeći izlaz iz izolacije, dok se Beograd našao prisiljen da redefiniše svoj energetski pravac pod transatlantskim pritiskom. Ipak, u svim ovim izazovima naziru se i prilike. Venecuela dobija šansu za ekonomski oporavak kroz kontrolisano otvaranje svijetu , Iran održava finansijski puls prodajom nafte gladnom azijskom tržištu, a Srbija može dugoročno učvrstiti svoju energetsku sigurnost diversifikacijom. Za Sjedinjene Države, 2026. će biti godina u kojoj će nastojati dokazati da se strateškim sankcijama mogu postići politički ciljevi bez trajne ekonomske štete globalnom sistemu. Svaki akter suočiće se s testom izdržljivosti, ali i sa mogućnošću da izazove pretvori u šansu – za promjenu kursa ili jačanje svog položaja u novom mozaiku globalnih odnosa.

Sources: [Al Jazeera, Reuters, Atlantic Council]

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444