piše: Duško Karišik i Slaviša Lakić

Eat-at-home ekonomija obuhvata sve usluge koje omogućavaju građanima da hranu i potrepštine dobiju direktno na kućnu adresu. U Bosni i Hercegovini ovaj sektor uključuje dostavu gotove hrane iz restorana, naručivanje gotovih jela i catering paketa, online kupovinu namirnica iz supermarketa, kao i novi trend tzv. “ghost” ili “cloud” kuhinja (virtuelnih kuhinja bez fizičkog restorana). Ovakav vid ekonomije doživio je procvat u proteklih pet godina, posebno pod uticajem pandemije COVID-19. Kako navode mediji, dostava hrane putem mobilnih aplikacija procvjetala je tokom pandemije koronavirusa – period lockdown-a i mjera ograničenja ubrzao je prelazak potrošača na online naručivanje hrane iz udobnosti doma. Istovremeno, online trgovina namirnicama počela je jačati sa niske osnove: u Hrvatskoj je, primjera radi, vrijednost online prodaje prehrambenih proizvoda 2022. iznosila tek 52 miliona eura (manje od 1% maloprodaje hrane), ali uz rast od ~160% u periodu 2019–2022 . Ovo sugeriše sličan trend i u BiH – polako, sa malih početnih brojki, potražnja za dostavom namirnica i gotove hrane značajno raste.

Ghost kuhinje predstavljaju poseban segment eat-at-home ekonomije. One su virtuelne kuhinje koje pripremaju hranu isključivo za dostavu, bez klasičnog restoranskog prostora za goste . Ovaj koncept se pojavio kao rješenje za ugostitelje u novim okolnostima – smanjuje troškove (nema potrebe za velikim lokalom) i optimizuje dostavu. Prema stručnim izvorima, narudžbe hrane za dostavu u svijetu su porasle za čak 150% od 2019. do 2020. godine , što je direktno povezano s promjenama ponašanja potrošača u pandemiji. U BiH se takođe pojavljuju prvi primjeri ghost kuhinja, pogotovo u urbanim sredinama, kako bi se odgovorilo na rastuću potražnju za dostavom. Tradicionalni restorani uvode odvojene kuhinje samo za online narudžbe, a neki poduzetnici pokreću potpuno nove virtualne restoranske brendove koji posluju isključivo putem platformi za dostavu.

Ukratko, tržište eat-at-home usluga u BiH je još uvijek u razvoju, ali bilježi ubrzan rast posljednjih godina. Sve veći broj građana koristi aplikacije i web platforme za naručivanje hrane i namirnica, što podstiče i tradicionalne trgovce da se prilagode. Npr. veliki trgovinski lanci u regionu (Konzum, Studenac, Vindija i dr.) sve više saradjuju sa platformama poput Glova ili Wolta kako bi ponudili brzu dostavu namirnica . Iako je u BiH udio online narudžbi u ukupnoj trgovini hranom još skroman, jasni trendovi (digitalizacija kupovine, urbanizacija, užurban stil života) sugerišu da će eat-at-home segment nastaviti rasti i nakon pandemije.

Ključni tržišni akteri i njihov razvoj

U bosanskohercegovačkoj ekonomiji dostave hrane trenutno se ističe nekoliko ključnih igrača koji su oblikovali tržište od 2019. do 2024:

• Glovo: Španska platforma Glovo ušla je na tržište BiH 2021. godine preuzimanjem domaćeg brenda Donesi . Glovo se pozicionirao kao globalni igrač koji nudi dostavu “svega” – od restoranske hrane, preko namirnica do drogerijskih proizvoda. Poslovni model Glova je platformski: kompanija sebe opisuje kao tehnološku platformu-posrednika između potrošača, lokalnih restorana/trgovina i kurira . Drugim riječima, Glovo ne priprema hranu niti zapošljava kurire direktno; on povezuje restorane koji nude proizvode sa kupcima, dok dostavljači (kuriri) izvršavaju isporuku. Glovo naplaćuje proviziju restoranima i naknadu za dostavu kupcima, a kurire angažuje kao partnere. Nakon agresivnog ulaska na tržište, Glovo BiH je značajno ulagao u širenje usluge, što pokazuju i finansijski pokazatelji: u 2021. godini GlovoApp d.o.o. Sarajevo imao je prihode od ~1,15 miliona KM, uz rashode od 3,12 miliona KM, te neto gubitak od 1,97 miliona KM te godine . Gubitak je očekivan za fazu intenzivnog rasta – kompanija je tada imala 16 zaposlenih i velike investicije u infrastrukturu i marketing. Glovo danas posluje u više gradova BiH (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Mostar itd. ) i nastoji proširiti pokrivenost tržišta.

• Korpa: Korpa d.o.o. je domaća platforma za dostavu hrane, lansirana od strane lokalnih osnivača (povezanih s eKupon i OLX zajednicom). Kao domaći konkurent, Korpa je brzo stekla korisnike fokusirajući se na lokalne potrebe i korisničku podršku. U 2021. Korpa je ostvarila najveći prihod na tržištu – oko 3,93 miliona KM, ali uz rashode od 4,39 miliona, što je rezultiralo gubitkom od 455 hiljada KM te godine . Imala je 9 zaposlenih krajem 2021. Korpa je agresivno gradila mrežu restorana partnera i korisnika, te je u borbi protiv Glova posegnula za strateškim partnerstvima. Krajem 2021. Korpa sklapa partnerstvo sa firmom “Dostava Ceger” Sarajevo, specijalizovanom za dostavu namirnica, čime je pokušala ojačati svoju poziciju naspram globalnog rivala . Ovaj potez je integrirao uslugu dostave namirnica (ceger.ba) u Korpa platformu, nudeći širi spektar proizvoda (ne samo restoranska hrana). Korpa se pozicionira kao lokalni favorit – korisnici ističu da je prednost Korpe lokalno porijeklo i razumijevanje domaćeg tržišta , iako su se povremeno pojavljivale kritike na račun korisničke podrške.

• Donesi: Donesi.com je pionirska platforma za online naručivanje hrane na Balkanu (osnovana u Srbiji još 2006. godine), koja je poslovala i u BiH kroz lokalni portal. Do 2021. Donesi je bio značajan igrač i u BiH, okupljajući ponudu mnogih restorana. Međutim, akvizicijom Donesi brenda od strane Glova 2021. godine , Donesi se integriše u Glovo ekosistem. Praktično, Glovo je “ugasio” ime Donesi – korisnici i restorani su migrirani na Glovo aplikaciju. Time je tržište centralizovano: globalni Glovo i domaća Korpa ostaju dva glavna takmaca. Važno je napomenuti da, premda brend Donesi više ne postoji samostalno, njegovo naslijeđe je značajno – Donesi je edukovao tržište o online naručivanju hrane još prije pet i više godina, što je utrlo put bržoj adopciji Glova i drugih aplikacija.

• Wolt: Finska platforma Wolt (od 2022. u vlasništvu američkog DoorDash-a) već posluje u susjednim zemljama (Srbija, Hrvatska) i svrstava se među vodeće dostavne servise u Evropi. U BiH, Wolt trenutno (zaključno sa 2024.) još nije masovno prisutan, iako postoji interes korisnika za njegov dolazak . Konkurenti i potrošači u BiH prate iskustva susjednih tržišta – u Hrvatskoj i Srbiji Wolt uspješno posluje, što implicira da bi ulazak Wolta u BiH dodatno pojačao konkurenciju i donio korist potrošačima kroz više izbora i potencijalno bolje uslove dostave. Wolt je poznat po fokusiranju na visok nivo korisničkog iskustva i brzu dostavu (često 30 minuta garantirano). S obzirom na to da je Bolt Food (dostavni servis Estonske kompanije Bolt) u oktobru 2024. povukao svoje poslovanje iz Hrvatske zbog žestoke konkurencije , pretpostavlja se da bi tržište BiH ostalo na dva velika regionalna igrača (Glovo i eventualno Wolt), uz domaću Korpu, ukoliko Wolt odluči pokrenuti operacije. Za sada, Wolt u BiH nema zvaničnih operacija, ali građani BiH su upoznati s brendom preko putovanja i medija, te postoji potencijalna baza korisnika koja ga priželjkuje.

• Manji i specijalizovani akteri: Osim navedenih, na tržištu egzistiraju i manje platforme i inicijative. Zapp je jedan od primjera – riječ je o servisu pokrenutom u Mostaru koji se 2021. godine uključio u borbu za korisnike dostave i počeo ubrzano širiti uslugu . Tu su i specijalizovane usluge poput spomenutog Ceger (dostava namirnica), koji je 2021. bio mala firma sa oko 70 hiljada KM prihoda i 3 zaposlena, ali je poslovao s gubitkom . Ceger je integrisan s Korpom kako bi zajednički ponudili i hranu i namirnice. Neki lokalni restorani razvili su vlastite dostavne aplikacije ili sisteme naručivanja (posebno lanci brze hrane), ali njihov domet je ograničen na vlastite brendove. Takođe, globalna aplikacija Uber Eats formalno ne posluje u BiH, a Bolt Food takođe još nije pokrenut na našem tržištu, iako Bolt kao servis za prijevoz postoji u ograničenom kapacitetu.

Tržišni udjeli i profitabilnost: Tačne brojke tržišnih udjela u BiH variraju jer kompanije ne objavljuju detaljne statistike korisnika. Iz finansijskih izvještaja za 2021. vidimo da je Korpa imala veći prihod od Glova u BiH , što sugeriše da je domaća platforma tada držala značajan dio tržišta. Međutim, Glovo je od 2022. ubrzao rast (preuzeo Donesi bazu korisnika) i vjerovatno do 2024. preoteo lidersku poziciju u broju narudžbi, posebno u Sarajevu. Ni jedna od vodećih platformi u BiH još nije poslovala profitabilno zaključno s 2021. – i Glovo i Korpa iskazali su gubitke , jer su prioritet dale rastu nad trenutnom dobiti. Ovo nije neuobičajeno: i na razvijenijim tržištima dostavne platforme prvih godina posluju s gubicima dok grade mrežu korisnika. Za poređenje, u Hrvatskoj su 2023. godine Glovo i Wolt poslovali s gubitkom (Glovo HR -6,3 mil € neto, Wolt HR -40 hilj €) prethodne godine, dok se Bolt Food povukao iako je jedini uspio ostvariti malu dobit . Ovi trendovi pokazuju da je “trka za tržište” u punom jeku – kompanije više ulažu u promocije, popuste i širenje nego što ostvaruju profita, računajući da će se to isplatiti kada steknu dominantan udio.

Promjene u potrošačkom ponašanju u BiH

Jedan od ključnih faktora rasta eat-at-home ekonomije su promijenjene navike potrošača. Građani BiH u posljednjih pet godina sve češće naručuju hranu i namirnice “iz udobnosti doma”, a razlozi za to su višestruki:

• Uticaj pandemije: Period 2020–2021. navikao je mnoge potrošače da online naručivanje vide kao normalan dio svakodnevice, a ne samo kao luksuz ili dodatnu pogodnost . Zbog zatvorenih restorana i ograničenog kretanja, ljudi su počeli redovno koristiti aplikacije za dostavu. Mnogi koji ranije nisu probali takve usluge postali su novi korisnici. Nakon popuštanja mjera, određeni dio potrošača nastavio je s ovim navikama zbog uočene pogodnosti.

• Jednostavnost i ušteda vremena: Moderni način života ostavlja sve manje vremena za kuhanje ili odlazak u kupovinu. Veliki broj stanovnika, posebno u gradovima, radi duge sate ili imaju ubrzan tempo, te im je lakše da večeru, ručak ili sedmičnu kupovinu namirnica obave par klikova na telefonu. Komentari korisnika u regiji potvrđuju da su ljudi “prezauzeti i lakše im je da hranu poruče” . Dakle, komfor i ušteda vremena glavni su motivatori. Umjesto kuhanja nakon posla, naručivanje gotovog jela postaje učestala praksa, pogotovo kod mlađih generacija i zaposlenih parova.

• Digitalna pismenost i povjerenje: Penetracija smartphone uređaja i interneta u BiH kontinuirano raste, pa tako i broj ljudi koji su tehnički osposobljeni da koriste mobilne aplikacije za kupovinu. Povjerenje u online plaćanje takođe se popravlja – iako i dalje mnogi preferiraju plaćanje pouzećem (gotovinom pri dostavi), upotreba kartica i digitalnih wallet-a je u porastu . Povećano povjerenje potrošača vidi se i kroz podatak da je samo 16% ispitanika u BiH imalo problem s online plaćanjem, što je stabilno i relativno nizak postotak . Kako raste sigurnost transakcija, tako raste i sklonost naručivanju preko interneta. Osim toga, gotovo svako danas poznaje nekog ko koristi dostavu, pa i ta “word of mouth” promocija utiče na uklanjanje sumnji kod novih korisnika .

• Širi izbor i personalizacija: Ponuda na aplikacijama je eksplodirala – stotine restorana su dostupne na Glovu i Korpi, od lokalnih ćevabdžinica do internacionalnih kuhinja. Takav izbor na jednom mjestu ranije nije bio moguć bez fizičkog obilaska grada. Sada korisnik jednim klikom može pregledati jelovnike desetina restorana, pročitati recenzije, vidjeti ocjene, i naručiti. Takođe, aplikacije omogućavaju personalizovane preporuke (npr. “ponovo naruči omiljeno jelo” ili popuste vjernim kupcima), što potiče češće korištenje.

• Promjena društvenog stava: Nekada je naručivanje hrane bilo povezano samo uz posebne prilike ili viši standard, dok danas to postaje uobičajena praksa u široj populaciji. Kako navodi istraživanje u Srbiji, prosječan račun po jednoj narudžbi iznosi između 1.300 i 1.700 dinara (20–30 KM) – što implicira da ljudi nerijetko poručuju hranu za cijelu porodicu ili društvo. U BiH iznosi mogu biti nešto niži, ali su i dalje značajni, posebno u urbanim centrima. Više nije neobično da se ručak na poslu naruči online ili da se vikendom poruče gotova jela umjesto kuhanja kod kuće. Ta “normalizacija” naručivanja hrane rezultat je kombinacije marketinga platformi i generacijskih promjena – mlađe generacije (Gen Z i milenijalci) odrastaju uz digitalne servise i smatraju ih standardnim načinom kupovine .

Sve ove promjene dovode do toga da eat-at-home ekonomija postaje sastavni dio svakodnevice. Potrošači u BiH motivirani su prvenstveno praktičnošću i uštedom vremena, dok sekundarno cijene i druge benefite: mogućnost da isprobaju novu kuhinju, lakšu usporedbu cijena jela, te čestu dostupnost promocija (popusti, kuponi) na aplikacijama. S druge strane, određeni izazovi u ponašanju potrošača još postoje – npr. cjenovna osjetljivost (dostava obično nosi dodatnu dostavnu naknadu i napojnicu, što neki nerado plaćaju) . Takođe, dio populacije (starije generacije pre svega) sporije prihvata ove trendove ili ostaje vjeran tradicionalnoj kupovini. No, opšti smjer je jasan: eat-at-home navike su u porastu i očekuje se da će se nastaviti razvijati kako se povećava i kupovna moć i digitalna uključenost stanovništva.

Uporedna analiza sa tržištima Srbije i Hrvatske

Za širu sliku razvoja eat-at-home sektora, korisno je porediti BiH sa susjednim tržištima Srbije i Hrvatske, gdje su ovi trendovi takođe uzeli maha posljednjih godina.

Veličina tržišta i rast: Tržište dostave hrane u Srbiji procijenjeno je na preko 10 miliona eura godišnje (prema Centru za istraživanje javnih politika) , dok je u Hrvatskoj to još veći iznos s obzirom na veći BDP i turističku potrošnju (procjene idu i do nekoliko desetina miliona eura godišnje uključujući i turiste). Oba tržišta su tokom pandemije zabilježila ogroman skok narudžbi – dvocifrene stope rasta. U Srbiji je pandemija podstakla razvoj sektora dostave, gurnuvši mnoge nove korisnike ka online naručivanju . Nakon pandemije, tempo rasta se nešto usporio, ali je i dalje značajan (projektovan ~12% godišnje za online naručivanje hrane narednih godina) . Hrvatska je, kao članica EU, imala nešto raniji razvoj e-trgovine, pa je i dostava hrane krenula ranije (prvi servisi još 2010-ih). Ipak, i tamo je najveći zamah bio oko 2020–2021. BiH u poređenju je manje tržište (populacija ~3,3 miliona vs Srbija 7m i Hrvatska 4m) i sa nešto slabijom platežnom moći, što znači da je i ukupna vrijednost tržišta manja. Tačnih javnih podataka za BiH nema, ali s obzirom na trendove, BiH zaostaje 1–2 godine za susjedima u pogledu penetracije – ono što je u Beogradu ili Zagrebu bilo uobičajeno 2020. (masovna dostava), u Sarajevu i Banjoj Luci postalo je uobičajeno tek 2021–2022. godine. Ipak, stopa rasta u BiH može biti i veća relativno, jer kreće s niže baze (efekat “nadoknađivanja”).

Glavni igrači na tržištu: Zanimljivo, ključni akteri su vrlo slični u sve tri zemlje, uz ponekog lokalnog igrača. U Srbiji dominiraju Glovo i Wolt od 2019. nadalje, dok se takmiče sa još par sličnih rivala: npr. tu su bili Mister D (lokalna dostavna služba, vezana za lanac restorana), CarGo Butler (usluga dostave od kompanije CarGo) i sl., ali njihovi tržišni udjeli su manji . Donesi je takođe bio prisutan u Srbiji, ali je akvizicijom integrisan u Glovo. Prema Fairwork izveštaju, Glovo i Wolt zajedno drže 70–80% svih narudžbi u Srbiji nakon 2021. godine . U Hrvatskoj, situacija je do nedavno uključivala “veliku trojku” – Glovo, Wolt i Bolt Food. Bolt Food je pokrenut 2020. u HR, ali je u oktobru 2024. obustavio poslovanje u Hrvatskoj, navodeći poslovne razloge i fokusiranje na profitabilnije segmente . Time su u Hrvatskoj praktično ostala dva glavna igrača – Wolt i Glovo . Obje kompanije imaju snažno prisustvo u većim gradovima (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek…), a Glovo je dodatno prisutan i u manjim mjestima zahvaljujući akviziciji lokalne platforme Pauza.hr ranije. U BiH, kako smo opisali, glavna borba se vodi između Glova i Korpe, s tim da Wolt tek treba ući, a Bolt Food nije aktivan. Dakle, tržišni igrači su regionalno vrlo povezani – globalne platforme vide Balkan kao jedno tržište sa sličnim navikama, pa svoje strategije (akvizicije, povlačenja) sprovode često istovremeno u više zemalja.

Stope rasta i obim po stanovniku: Po potrošnji per capita, Hrvatska prednjači jer ima viši životni standard – prosječan korisnik u HR češće naručuje i više troši. Dostupni podaci ukazuju da online maloprodaja hrane (uključujući i dostavu iz supermarketa) po glavi stanovnika u HR je bila ~13 € u 2022 (52 mil € na 4 mil stanovnika) , dok je u BiH to vjerovatno ispod 5 € per capita, sudeći po manjem obimu e-trgovine (za kompletnu e-trgovinu procjena je ~€120 per capita u BiH naspram €300+ u HR) . Srbija je negdje između – istraživanja pokazuju da Srbi u prosjeku izdvajaju 1300–1700 RSD po narudžbi (oko 10–15 €) , a tržište je vrijedno 10+ miliona € godišnje , što na populaciju od ~7 miliona dođe oko €1.5 per capita godišnje samo za dostavu hrane (ova brojka izgleda konzervativno i moguće ne obuhvata kompletno tržište ili je iz ranijih godina). U praksi, razlike u potrošnji po stanovniku proističu i iz kulturnih navika – npr. u Hrvatskoj veliki uticaj imaju turisti koji često koriste ove usluge dok borave, dok u Srbiji i BiH to zavisi isključivo od lokalne populacije. Takođe, urbanizacija igra ulogu: u Hrvatskoj je oko 57% stanovništva urbanizovano, u Srbiji ~56%, a u BiH oko 48%. Veća koncentracija u gradovima znači i veća upotreba dostave, pa to djelimično objašnjava manje brojke za BiH. Ipak, trend rasta je zajednički svima – očekuje se da će i Srbija i BiH u narednim godinama sustići sadašnje nivoe Hrvatske u smislu penetracije usluga dostave hrane.

Navike i izbor potrošača: Zanimljivo je uporediti šta se najviše naručuje. U Hrvatskoj su 2023. najtraženija jela bili burgeri, pizze i kebabi, ali i – igračke preko Glovo market servisa , što pokazuje diverzifikaciju ponude (ljudi ne naručuju samo hranu već i druge proizvode kroz iste platforme). U Srbiji se, prema riječima dostavljača, najviše naručuje iz poznatih lanaca brze hrane (McDonald’s, KFC itd.), i dostava se koristi i za market proizvode, pa čak i sitnice poput punjača za telefon ili knjiga . BiH slijedi te obrasce: popularna su brza hrana (ćevapi, pizze, burgeri), ali i kuhana jela iz lokalnih restorana. Kako platforme dodaju kategorije (apoteke, drogerije, cvećare), tako se i šarolikost narudžbi povećava. Generalno, potrošači u sve tri zemlje motivisani su sličnim benefitima – ušteda vremena, praktičnost, širok izbor – s tim da u Hrvatskoj i Srbiji gdje postoji veća konkurencija, korisnici imaju korist i od nižih cijena dostave i čestih promocija koje platforme nude u borbi za tržište.

Izazovi: Sva tri tržišta se suočavaju sa izazovima održivosti ovog poslovanja. Profitabilnost je nizak (kao što smo naveli, Glovo HR je imao milionske gubitke, Glovo BiH takođe). Jedan zanimljiv fenomen u Srbiji je nedostatak lokalne radne snage za kurire – toliko je porasla potražnja za dostavljačima da kompanije angažuju radnike iz inostranstva; tako u Srbiji najviše stranih dostavljača dolazi iz Uzbekistana, Kirgistana, Kube, pa čak i Turske ! BiH još nije došla u tu fazu, ali već se osjeća nedostatak dostavljača u špicevima (vikendi, večernji sati), što ponekad produžava rok isporuke. U Hrvatskoj se pokazalo da ni tri konkurenta nisu mogla opstati – Bolt Food je odustao, implicirajući da tržište optimalno podržava dva velika igrača. U Srbiji i BiH tržište je fragmentiranije (BiH ima i domaću Korpu), ali potencijalni ulazak novih (poput Wolta u BiH, ili Bolta u BiH) mogao bi donijeti i kratkoročna sniženja cijena i promocije, na radost potrošača ali uz pritisak na poslovne rezultate kompanija.

Ključni poreski izazovi i prilike za “StandardPrva”

Rapidni rast eat-at-home sektora povlači za sobom i brojne poreske i regulatorne izazove. Ovo područje rada – gdje platforme, restorani, kuriri i kupci međusobno posluju digitalno – često prethodi jasnoj zakonskoj regulativi. Identifikujemo nekoliko ključnih tačaka od značaja za poresko savjetovanje, uz mogućnosti kako bi firma StandardPrva mogla pružiti podršku akterima u ovom sektoru:

• Status i oporezivanje dohotka dostavljača (kurira): Najveći praktični izazov tiče se dostavljača koji rade za platforme poput Glova i Korpe. Trenutno, digitalne platforme tretiraju radnike-kurire kao “nezavisne pružaoce usluga”, a ne kao zaposlene . U praksi to znači da mnogi kuriri nisu formalno zaposleni niti prijavljeni – rade na crno ili preko privremenih ugovora, bez plaćenih doprinosa. Jedan od navoda iz zajednice je da Glovo u BiH ne prijavljuje većinu svojih dostavljača, radije plaća povremene kazne inspekcije nego da ih sve formalno zaposli . Ovo je klasičan primjer sive ekonomije koja brine državu, ali i same radnike (nemaju penziono, zdravstveno osiguranje, prava iz radnog odnosa). StandardPrva ovdje vidi priliku u dva smjera: s jedne strane, savjetovanje dostavljača – kako legalno regulisati svoj status (npr. registrovati se kao samostalni privrednici/obrtnici ili kroz status paušalca prijaviti djelatnost dostave). Mnogi kuriri možda nisu upućeni u procedure za ličnu registraciju djelatnosti; tu StandardPrva može ponuditi uslugu “prijave poreza na dohodak” i vođenja pojednostavljenog knjigovodstva za njih. S druge strane, savjetovanje samih platformi po pitanju usklađivanja sa propisima: iako platforme formalno tvrde da samo posreduju, zakonodavac bi mogao insistirati da se kuriri evidentiraju. U nekim zemljama EU se već ide ka tome da se platformskim radnicima prizna status zaposlenih po defaultu . BiH tek treba da modernizuje svoje propise, ali proaktivno savjetovanje Glova, Korpe i dr. kako da urede odnose sa partner-kuririma (npr. kroz angažman agencija za posredovanje pri zapošljavanju ili sklapanje ugovora o djelu uz obračun doprinosa) moglo bi biti polje gdje StandardPrva pruža ekspertsku pomoć. Poreska optimizacija za dostavljače – npr. kako da odbiju određene troškove (gorivo, amortizacija vozila) od prihoda ako se registruju – takođe može biti tražena usluga među ovom populacijom radnika-gigera.

• Poresko savjetovanje za restorane i ugostitelje u platformskom ekosistemu: Veliki broj tradicionalnih restorana je tokom pandemije ušaо u sistem online prodaje prvi put. To nosi izazove u evidenciji prometa i obračunu poreza. Na primjer, kako fiskalizirati račune kad narudžba dođe preko Glova? U FBiH i RS zakon traži da svaki promet bude evidentiran na fiskalnoj kasi – da li restoran treba izdati fiskalni račun kupcu ako platforma naplaćuje? Često platforme preuzimaju naplatu od kupca (kartično plaćanje u aplikaciji) i onda periodično isplaćuju restoranu njegov dio minus provizija. StandardPrva može ponuditi stručna rješenja za knjiženje takvih transakcija: kako tretirati proviziju platforme (kao trošak usluge marketinga ili posredovanja), kako evidentirati PDV (da li se na pun iznos računa hrane obračuna PDV restorana, što jeste slučaj, a provizija platformi je zasebna usluga sa PDV-om koju platforma fakturiše restoranu). Mnogi manji ugostitelji nisu vješti u ovim računovodstvenim zavrzlamama – usluga edukacije i pomoći pri PDV prijavama za restorane-partnere platformi bila bi dragocjena. Pored toga, prijava ekstra prihoda od dostave: neki restorani koji su ranije radili samo u objektu, sad odjednom imaju značajan dodatni prihod preko aplikacija, što ih može gurnuti preko praga za ulazak u PDV sistem ili im povećati poreske obaveze. StandardPrva može pratiti njihove prihode kumulativno i savjetovati o optimalnom trenutku ulaska u PDV sistem, o vođenju dvostrukog evidencija (posebno pratiti online narudžbe) i slično, kako bi se izbjegle kazne za neažurno prijavljivanje.

• Mikro preduzeća i kućne radinosti u dostavi hrane: Pored klasičnih restorana, pojavljuje se i trend kućnih kuhara, domaćih slastičara i malih porodičnih biznisa koji putem društvenih mreža ili čak preko platformi nude hranu (torte, kolače, dnevne obroke). Često rade neformalno. Tu postoji porezni rizik (rad “na crno”, neplaćanje poreza na dohodak i doprinosa, moguće kazne). StandardPrva bi mogla targetirati ovu grupu sa uslugom formalizacije poslovanja: pomoći im da registruju obrt ili mikro firmu, objasniti pogodnosti paušalnog oporezivanja do određene sume, asistirati u prijavi paušalnog poreza ili vođenju knjige prometa. Mnogi od ovih mikro-entrepreneura prestraše se birokratije; stručna pomoć bi im omogućila da legalno rade, šire posao i mirno spavaju znajući da su porezne obaveze pod kontrolom. S druge strane, država bi time dobila nove poreske obveznike – win-win situacija.

• Ghost kuhinje i “virtualni restorani”: Ovaj segment nosi neke specifične dileme. Ghost kuhinje često pod jednim fizičkim prostorom hostuju više virtualnih brendova (npr. jedna kuhinja kuha za 5 različitih “restorana” na aplikaciji). Pitanje je kako se tretiraju ti brendovi – da li kao pet poslovnih jedinica iste firme ili odvojena pravna lica? U Hrvatskoj je otkriven slučaj da jedna firma u 4 kuhinje drži 20 virtualnih “restorana” na aplikacijama . Regulativa to tek treba sustići. StandardPrva bi mogla savjetovati vlasnike ghost kuhinja o optimalnoj strukturi preduzeća (da li je bolje operativno imati jednu firmu sa više brendova radi lakše administracije, ili više manjih firmi radi poreznih olakšica ako svaki brend ostaje ispod određenog prometa?). Takođe, tu je i pitanje lokalnih komunalnih taksi i kategorizacije: ghost kuhinja nema klasičan prostor za goste, pa da li plaća istu komunalnu naknadu kao restoran ili se može razvrstati drugačije? Takve nijanse mogu donijeti uštede ili rizike. Stručnjak za poreze može pomoći ghost kuhinjama da ispravno porezno tretiraju svaki pojedinačni brend ako izdaju račune pod različitim nazivima, ili da konsoliduju finansije ako posluju pod jednim. StandardPrva može razviti i model praćenja takvih multi-brend poslovanja, gdje se svaki “brand” prati kao profitni centar radi lakšeg obračuna poreza i potencijalnih investicija.

• Porezi i propisi za platforme (Glovo, Korpa, Wolt): Platforme same po sebi se suočavaju sa regulatornom neizvjesnošću. U FBiH i RS trenutno ne postoji poseban zakon o radu preko digitalnih platformi (za razliku od nekih EU zemalja koje to uvode). No, moguće je da će vlasti pokušati uvesti posebne poreze ili takse za ovu djelatnost kao vid suzbijanja sive ekonomije. Već se postavljalo pitanje treba li platforme plaćati kakve naknade gradu (jer masovno koriste javne površine, parking za dostavljače itd.). Takođe, platforme su često nerezidentne firme (Glovo je stran, Wolt takođe), koje posluju kroz lokalne podružnice. Pitanje je transfernih cijena – npr. velike marketing naknade ili licencne naknade koje lokalna podružnica plaća matičnoj firmi, čime se profit “iznosi” van BiH i smanjuje porez na dobit ovdje. StandardPrva bi mogla ponuditi usluge poreznog savjetovanja za usklađivanje s domaćim propisima, uključujući savjete o transfernim cijenama, PDV tretmanu usluga posredovanja (platforme u BiH uglavnom obračunavaju PDV na svoju proviziju restoranima), te zastupanje u komunikaciji s poreznim organima. Kako vlasti budu pooštravale kontrolu, platforme će trebati lokalne eksperte.

Šanse za StandardPrva: Očigledno, eat-at-home sektor stvara čitav eko-sistem subjekata kojima su potrebne poresno-računovodstvene usluge – od individualnih kurira, preko malih kuhinja, do velikih platformi i restorana. StandardPrva, kao firma za poresko savjetovanje, može se specijalizovati za tzv. “gig ekonomiju” u BiH i postati prepoznatljiv savjetnik u toj niši. To može uključivati: organizovanje radionica za kurire o njihovim poreznim obavezama i pravima; zatim pripremu praktičnih vodiča za restorane kako evidentirati online porudžbine; pa do saradnje sa samim platformama gdje bi StandardPrva možda pružala uslugu prijenosa obračuna poreza za honorarne dostavljače (npr. da platforma u paketu ponudi svojim kuririma pomoć pri godišnjoj prijavi poreza kroz partnerstvo sa StandardPrva). Kako se regulativa bude razvijala, StandardPrva može aktivno učestvovati i u dijalogu sa vlastima – nudeći svoja znanja o globalnim praksama oporezivanja platformi, kako bi se našlo najbolje rješenje koje formalizuje sektor uz minimalno gušenje njegova rasta.

U zaključku, eat-at-home ekonomija u BiH se iz faze noviteta ubrzano premjestila u fazu mainstream trenda. U posljednjih pet godina svjedočimo ekspanziji dostave hrane i online kupovine namirnica, uz pojavu novih poslovnih modela poput ghost kuhinja. Ključni igrači poput Glova i Korpe investiraju u rast, potrošači sve više prihvataju ovu pogodnost, a regulatorni okvir tek treba da uhvati korak. To otvara mnogo pitanja – od tržišne održivosti do prava radnika – ali i daje značajne mogućnosti stručnim servisima. StandardPrva, prateći lokalne i regionalne pokazatelje koje smo predstavili (rast tržišta, navike, uporedna iskustva, te poreske implikacije), može strateški pozicionirati svoje usluge tamo gdje su najpotrebnije i doprinijeti da ovaj sektor u BiH nastavi rasti na održiv i legalan način, na zadovoljstvo svih učesnika.

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444