Finansijski   mediji zabilježili su neobičan potez JPMorgan banke – direktno finansiranje posrnulog dužnika Altice USA – kao događaj koji je uzdrmao tržište tzv. „distressed“ (problematičnih) dugova.

JP Morgan prelazi granicu u slučaju Altice USA. JP Morgan Chase & Co, najveća američka banka, izazvao je pravu buru na finansijskom tržištu krajem 2025. godine odobravanjem izuzetno rizičnog kredita posrnuloj telekomunikacionoj kompaniji Altice USA. Altice USA, američki ogranak telekom carstva biznismena Patrika Drahija, već je bila opterećena milijardama dugova i suočena sa izuzetno visokim kamatama na postojeće obaveze. U novembru 2025. Altice je hitno trebala svježi kapital kako bi refinansirala jedan od svojih zajmova koji je dospijevao, ali je nailazila na zid kod postojećih kreditora. U tom momentu JP Morgan je uskočio i direktno plasirao oko 2 milijarde USD novog zajma Altice-u, što je presedan za jednu tako veliku komercijalnu banku na tržištu problematičnih dugova. Još dramatičnije, samo nekoliko sati nakon što je ovaj aranžman objavljen, Altice USA je podnijela tužbu federalnom sudu u Njujorku optuživši grupu svojih najvećih kreditora da su formirali ilegalni „kartel“ kako bi blokirali njene napore za restrukturiranje duga.

Negativne reakcije investitora i zašto je potez bez presedana. Neočekivani kredit JP Morgana Altice-u šokirao je mnoge investitore na tržištu rizičnih dugova. Postojeći kreditori – uglavnom investicioni fondovi specijalizovani za rizične plasmane – dočekali su vijest sa nevjericom i gnjevom. Jedan upravitelj velikog fonda nazvao je ovaj događaj „neviđenim“ i izjavio da je „ovo najluđa stvar koja se desila u istoriji distressed debt tržišta“, aludirajući na to da je velika banka preuzela ulogu tipičnu za hedge fondove i privatne kreditore. Zašto je reakcija tako žestoka? Prije svega, JP Morganov potez primarno štiti interese banke nauštrb ostalih povjerilaca. Novi kredit od 2 milijarde USD osiguran je imovinom Altice-a, što mu daje prednost pri naplati u odnosu na ranije dugove. To praktično slabi poziciju postojećih investitora, koji su očekivali da će bilo kakvo novo finansiranje doći uz njihovo učešće ili odobrenje, a ne iza njihovih leđa. Nije iznenađujuće da su takav potez okarakterisali kao prelazak granice nepisanih pravila u svijetu restrukturiranja duga. Dodatni sloj ironije je činjenica da se među kreditorima koje Altice tuži nalazi i investiciona divizija same banke JPMorgan (JPMorgan Investment Management), koja je učestvovala u ranijem sindiciranom zajmu Altice-a. Ovaj očigledan sukob interesa – da banka kreditor daje novi zajam dok njena investiciona podružnica sjedi na „suprotnoj strani stola“ – dodatno je narušio povjerenje investitora.

Uloga velikih fondova i praksa distressed financiranja. Da bismo razumjeli zašto je ovo presedan, potrebno je sagledati širi kontekst tržišta rizničnih korporativnih dugova. Tradicionalno, kompanije u finansijskim problemima (tzv. distressedfirme) oslanjaju se na specijalizovane investitore za spasilačke kredite, a ne na velike komercijalne banke. Nakon globalne finansijske krize 2008, regulativa i oprez natjerali su banke da se drže podalje od veoma rizičnih zajmova, ostavljajući prostor ogromnim investicionim fondovima poput Apollo Global Management, BlackRock, Ares Management, Oaktree Capital i drugih da uskoče. Ti alternativni kreditori prikupili su milijarde dolara kapitala upravo za finansiranje visokorizičnih kompanija kojima je tradicionalno bankarstvo okrenulo leđa. Oni pružaju tzv. private credit – privatne kredite sa visokim kamatama i strožim uslovima – i često preuzimaju kontrolu ili značajan uticaj u kompanijama koje spašavaju. Za razliku od banaka, ovi fondovi su spremni preuzeti veći rizik u zamjenu za potencijalno veći prinos. JP Morganov slučaj sa Altice-om je toliko značajan zato što je velika banka ušla na teren rezervisan za te fondove, i to na način koji je zaobišao postojeću grupu povjerilaca. Stručni mediji navode da se tržište korporativnih kredita u posljednje vrijeme sve više prepliće – direktni kreditori refinansiraju banke i obratno – ali čak i u takvoj klimi, ovako agresivan potez banke je vrlo neuobičajen. JP Morgan je, prema pisanju Financial Times-a, ovako postupio jer je vjerovao da će u suprotnom privatni fondovi dati Altice-u kredit preko druge pravne strukture, čime bi vrijedna imovina Altice-a „izmakla“ postojećim kreditorima – uključujući sam JP Morgan koji je bio jedan od ranijih zajmodavaca. Drugim riječima, banka je procijenila da je bolje da ona zadrži kontrolu nad refinansiranjem klijenta, nego da prepusti zaradu (i kolateral) konkurenciji. Ipak, ova odluka JP Morgana naišla je na osudu – investitori poručuju da ni jedna banka do sada nije ovako direktno „pregazila“ interese svojih partnera u kreditnom konzorcijumu, što je signal da bi granice u svijetu finansija mogle biti pomjerene na način koji nosi nove rizike.

Zašto su banke u jugoistočnoj Evropi konzervativnije? Ovakav scenario teško da bismo uskoro mogli vidjeti na tržištima Bosne i Hercegovine, Srbije ili šireg regiona. Banke u jugoistočnoj Evropi, mahom kćerke velike evropskih bankarskih grupacija ili državne banke, poznate su po prilično konzervativnom pristupu korporativnom kreditiranju. One se fokusiraju na tradicionalne zajmove uz čvrste garancije i kolaterale, dok se u pravilu klone visoko rizičnih aranžmana sa posrnulim kompanijama. Visoke stope adekvatnosti kapitala koje banke u regionu održavaju odražavaju percepciju visokog rizika u privredi i činjenicu da su lokalna tržišta kapitala plitka i nedovoljno razvijena. Drugim riječima, ni banke ni kompanije u regionu nemaju mnogo iskustva sa kompleksnim finansiranjem problematičnih dugova – takvi poslovi se uglavnom ne nude, niti ih privreda očekuje. Kada firma zapadne u ozbiljne probleme s likvidnošću, lokalne banke će prije restrukturirati postojeći dug (ukoliko vide održivost poslovanja) ili čak otpisati dio plasmana, nego što će odobriti novirizični kredit tom istom klijentu. Često se traži i kupac ili strateški partner koji bi preuzeo posrnulo preduzeće, umjesto finansiranja njegovog opstanka kroz bankarske pozajmice. Zbog ovakvog opreza, nije se razvio ni značajniji sekundarni tržišni segment za „loše“ dugove – problematični plasmani se u regionu uglavnom prodaju specijalizovanim stranim fondovima ili naplaćuju kroz stečajeve, umjesto da budu osnov za domaće distressed debt investicije. Takođe, banke zahtijevaju visoke kolaterale i zdravu bilansnu sliku za kompanije koje kreditiraju, što mnoge firme u teškoćama jednostavno ne mogu ispuniti. Ovakav konzervativni pristup štiti bankarski sektor od velikih gubitaka, ali istovremeno znači da domaće kompanije u nevolji nemaju mnogo opcija – ako zapadnu u finansijske probleme, malo je vjerovatno da će im lokalna banka priskočiti sa rizničnim kreditom po uzoru na JP Morgan i Altice slučaj.

Pouke za poslovnu zajednicu u regionu. Najvažnija lekcija koju ovaj neobični slučaj nosi za regionalnu poslovnu zajednicu jeste značaj povjerenja i konzistentnosti u finansijskim odnosima. U razvijenim tržištima, gdje postoje duboki fondovi i kompleksni instrumenti, mogući su potezi koji dramatično mijenjaju položaj povjerilaca preko noći – kao što je JP Morgan učinio Altice-u. Takve situacije upozoravaju koliko je finansijsko okruženje dinamično i kako se interesi mogu sukobiti. U jugoistočnoj Evropi, u kojoj su finansijska tržišta plića, poslovni ljudi mogu iz ovog slučaja izvući dva zaključka. Prvo, konzervativnost lokalnih banaka ima i svojih prednosti: manje je vjerovatno da će se neko „sa strane“ pojaviti i promijeniti pravila igre usred utakmice. Bankarski sistem ovdje djeluje predvidljivije, čak i ako je manje inovativan. Drugo, ova priča je podsjetnik firmama da budu oprezne u zaduživanju – oslanjanje isključivo na banke znači da u krizi možda neće biti fleksibilnih rješenja. Alternativni izvori kapitala (poput fondova ili izdavanja obveznica) u regionu su ograničeni, pa najbolja strategija je spriječiti da dug dospije u „distressed“ zonu gdje su manevarski prostori mali. Za kreatore politika i finansijske institucije, slučaj JP Morgan–Altice može biti podsticaj za razvoj tržišta kapitala i alternativnih vidova financiranja, ali postepeno i uz jasna pravila. Krajnja poruka je da povjerenje između povjerioca i dužnika ostaje ključni resurs – bilo da je riječ o Volstritu ili Balkanu – jer narušavanje tog povjerenja, kako se vidi na primjeru Altice, vodi ka nestabilnosti i dugoročnom povećanju cijene kapitala za sve učesnike.

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444