Piše:  Dragana Lazarević  (StandardPrva) i Bojan Rakić (AK Stevanović)

Novi trgovinski sporazum EU i SAD: elementi dogovora i implikacije za ekonomiju BiH

Evropska unija i Sjedinjene Američke Države postigle su krajem jula 2025. novi trgovinski sporazum kojim su izbjegle izbijanje otvorenog trgovinskog rata . Ovaj sporazum fokusira se na ukidanje carina na mnoge industrijske proizvode i stabilizaciju transatlantskih trgovinskih odnosa nakon perioda povišenih tenzija. Dogovor je postignut u posljednjem trenutku pred zaprijećeni rok za uvođenje drastičnih carina, čime je spriječena eskalacija koja je mogla zadati snažan udarac globalnoj ekonomiji . U nastavku ćemo razmotriti glavne elemente ovog sporazuma – uključujući ukidanje carina na industrijsku robu i napore ka stabilizaciji trgovine – te analizirati kakav bi uticaj ove promjene mogle imati na ekonomiju Bosne i Hercegovine.

Glavni elementi sporazuma između EU i SAD:

Centralna tačka novog trgovinskog sporazuma je uvođenje jedinstvene carinske stope od 15% na većinu proizvoda koje EU izvozi u SAD . Iako je ta stopa znatno niža od 30% carine kojom je prethodno bilo zaprijećeno od strane američke administracije , ona i dalje predstavlja povećanje u odnosu na ranije stanje i pokriva oko 70% cjelokupnog evropskog izvoza u Sjedinjene Države . Sporazum, međutim, predviđa i velika izuzeća od ovih carina. Naime, dogovoreno je ukidanje carina na čitav niz industrijskih proizvoda od strateškog značaja. Prema izjavama predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, na nultu carinsku stopu stavljeni su avioni i njihove komponente, određene hemikalije, određeni generički farmaceutski proizvodi, oprema za proizvodnju poluprovodnika, kao i pojedini poljoprivredni proizvodi, prirodni resursi i kritične sirovine . Ova “zero-for-zero” lista znači da će u tim sektorima trgovina teći bez carinskih barijera, što predstavlja značajan podsticaj za kompanije s obje strane Atlantika koje posluju u tim oblastima.

Pored režima carina na industrijsku robu, sporazum se bavi i specifičnim osjetljivim sektorima. Na primjer, pitanje čelika i aluminija ostalo je djelimično nerešeno – postojeće američke carine od čak 50% na uvoz evropskog čelika i aluminijskih proizvoda ostaće na snazi . Ipak, dogovoreno je da se u daljim pregovorima razmotri uvođenje kvota koje bi omogućile određenu količinu bescarinskog izvoza čelika iz EU u SAD . S druge strane, automobilska industrija može odahnuti: evropski proizvođači automobila koji su se suočavali s carinom od 27,5% na izvoz vozila u Ameriku sada su obuhvaćeni novom opštom stopom od 15%, što praktično znači prepolovljenje dosadašnje carinske stope . To je za njih poboljšanje uslova trgovine i jedan od rijetkih elemenata sporazuma kojim je EU uspjela ublažiti pritisak na neki od svojih ključnih sektora. Istovremeno, farmaceutska industrija je isprva bila predmet konfuzije – iako je prvobitno najavljeno da će lijekovi biti izuzeti, naknadno je potvrđeno da se i na generičke lijekove primjenjuje tarifa od 15%, osim onih eksplicitno oslobođenih kao prioritetni generički proizvodi .

Vrijedi istaći i da se sporazum ne tiče samo carina, već ima i širu ekonomsku dimenziju. Evropska unija se obavezala na značajne finansijske i trgovinske ustupke kako bi umirila tenzije. Prema dogovoru, EU će u naredne tri godine uvesti iz SAD-a energente (naftu, prirodni gas, ukapljeni gas, pa čak i nuklearno gorivo) u vrijednosti od 750 milijardi dolara, čime će se povećati uvoz američke energije u Evropu . Takođe, evropske države su pristale da kolektivno investiraju oko 600 milijardi dolara u američku privredu u tom periodu, uključujući i kupovinu američke vojne opreme . Ove obaveze predstavljaju asimetričan ustupak EU strane – veliki dio tereta sporazuma pao je na Evropu, dok je američka strana uglavnom dobila ono što je tražila. Analitičari su primijetili da EU ovim sporazumom nije dobila mnogo novih povlastica, osim izbjegavanja još gorih mjera, jer se Unija obavezala na kupovine i investicije, a zauzvrat nije uvela nikakve protivmjere prema SAD-u . Drugim riječima, Evropa je pristala na “nultu carinsku odmazdu”, odustajući od potencijalnih kontracarina, kako bi očuvala mir u trgovinskim odnosima .

Stabilizacija trgovinskih odnosa i reakcije:

Postignuti sporazum uveliko je doprinio stabilizaciji odnosa između EU i SAD, barem u kratkom roku. Time je odbačena prijetnja akutnog trgovinskog sukoba koji je visio nad transatlantskom ekonomijom. Njemački kancelar, na primjer, pozdravio je dogovor jer je njime spriječen trgovinski sukob koji bi teško pogodio njemačku izvozno orijentisanu privredu i njen veliki automobilski sektor . Politički lideri u Evropi istakli su da je važna upravo ta sigurnost i predvidljivost koju dogovor donosi nakon dugog perioda neizvjesnosti. Ursula von der Leyen je sporazum predstavila kao „dobar dogovor“ koji će donijeti “stabilnost” i “predvidljivost” u trgovinske odnose . Uklanjanje iscrpljujuće neizvjesnosti svakako je pozitivno prihvaćeno među investitorima i kompanijama – kako je primijetio glavni ekonomista jedne velike evropske banke, ova nagodba je “podnošljiva za EU” jer okončava kontinuirani strah od eskalacije tarifa . Tržišta su isprva reagovala optimistično na vijesti o sporazumu , cijene akcija su porasle i činilo se da je najgore izbjegnuto.

Međutim, uprkos izbjegavanju krize, sporazum je dočekan i sa znatnom dozom razočaranja u Evropi. Mnogi industrijski krugovi i udruženja smatraju da je EU pristala na prilično neuravnotežen sporazum kako bi samo kupila mir. Podsjetimo, prvobitni cilj Brisela u ovim pregovorima bio je puno ambiciozniji – težilo se dogovoru o potpunom ukidanju carina (“tarife nula za nula” na obe strane Atlantika) . Umjesto toga, Evropi je ostala tarifa od 15% na većinu proizvoda, što je daleko više od carinskih stopa koje su važile prije trgovinskih ratova i znatno više od nule kojoj se nadala . Moćne industrijske asocijacije u Njemačkoj otvoreno su izrazile nezadovoljstvo – Federacija njemačke industrije (BDI) upozorila je da će čak i 15% carine imati ogromno negativno dejstvo na njemačku izvoznu industriju . Slično, udruženje hemijske industrije VCI ocijenilo je da su dogovorene stope i dalje “previsoke” . Zaista, i sa prepolovljenom carinom, evropski proizvodi će u Americi poskupjeti, što će uticati na njihovu konkurentnost. Primjera radi, Volkswagen je objavio da je samo u prvoj polovini 2025. pretrpio pad dobiti od 1,3 milijarde evra zbog većih američkih carina . Takvi podaci podvlače činjenicu da, iako je sporazum donio olakšanje u odnosu na moguće još veće carine, on i dalje nosi značajne troškove po evropsku privredu. Evropski zvaničnici priznaju da ishod jeste lošiji od onoga što je bilo prije – kao što je jedan ekonomista slikovito rekao, Trump može tvrditi da je ovo pobjeda za njega, ali “ishod je i dalje loš u odnosu na situaciju koja je prevladavala prije nego što je Trump započeo svoje trgovinske ratove” . Drugim riječima, sporazum je stabilizovao odnose i uklonio najgoru neizvjesnost, ali nije vratio trgovinu na stare staze slobodnog protoka; naprotiv, ukopao je neke nove barijere koje će se tek morati prevazilaziti u budućnosti kroz dalju diplomatiju.

Implikacije sporazuma na ekonomiju Bosne i Hercegovine:

Bosna i Hercegovina nije direktno učesnik ovog sporazuma, ali kao mala otvorena ekonomija integrisana u evropsko tržište, osjećat će njegove posljedice posredno. Direktna trgovina BiH sa SAD-om relativno je mala – u prvom kvartalu 2025. iz BiH je u SAD izvezeno robe u vrijednosti oko 60,9 miliona konvertibilnih maraka, dok je uvoz iz SAD iznosio približno 19,1 milion KM . Ove brojke ukazuju da Sjedinjene Države nisu glavni trgovinski partner BiH, što znači da bi neposredni uticaj novih transatlantskih carina na ukupni bh. izvoz trebao biti ograničen. Ipak, treba napomenuti da je BiH već bila obuhvaćena američkim carinskim mjerama: početkom 2025. godine administracija predsjednika Trumpa uvela je tzv. “recipročne carine” na gotovo svu robu iz niza zemalja, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, u visini od 35% . To praktično znači da su proizvodi iz BiH koji se izvoze na američko tržište odjednom postali za trećinu skuplji za američke kupce, što je snažan udarac konkurentnosti bh. izvoznika u SAD-u. Ti nameti su čak viši od onih koje sada plaćaju izvoznici iz EU (15%), što stavlja BiH u nepovoljniji položaj u poređenju sa članicama EU. Primjera radi, najveći izvozni adut BiH na američkom tržištu tradicionalno su bili oružje i municija – industrija namjenske proizvodnje. Kompanije iz tog sektora, poput gigantskog proizvođača municije Igman d.d. Konjic, već su osjetile posljedice američkih carina. Igman je ove godine zabilježio značajan finansijski gubitak i prinuđen je na restrukturiranje poslovanja, dijelom i zbog gubitka konkurentnosti usljed novih carina i rasta cijena sirovina . Ovo pokazuje da, iako mala po obimu, trgovina BiH sa SAD nije imuna na promjene i da pojedinačni sektori mogu pretrpjeti ozbiljnu štetu od ovakvih poteza.

Mnogo značajniji uticaj BiH može očekivati posrednim kanalima, preko Evropske unije. EU je ubjedljivo najveći trgovinski partner Bosne i Hercegovine, koja većinu svojih proizvoda – od metala i mašina do tekstila i auto-dijelova – plasira upravo na tržišta zemalja članica Unije. Zbog toga će sve što pogađa evropsku privredu neminovno dotaći i bh. ekonomiju. Novi trgovinski režim EU-SAD, sa 15% carine na većinu evropskog izvoza, najviše pogađa vodeće izvozne sile Evrope poput Njemačke, Irske, Italije i drugih čije kompanije značajan dio prodaje ostvaruju u Americi . Ako zbog viših carina dođe do smanjenja potražnje za evropskim proizvodima u SAD ili do pada proizvodnje u tim sektorima, bosanskohercegovačke firme integrisane u dobavljačke lance tih zemalja mogle bi osjetiti posljedice. Stručnjaci upozoravaju da bi posebno industrije u BiH vezane za lance dobavljača u automobilskoj industriji i metaloprerađivačkom sektoru mogle pretrpjeti ozbiljne udare . Na primjer, ako njemačke fabrike automobila smanje izvoz za SAD ili se suoče s padom profita, mogle bi reducirati narudžbe auto-dijelova od svojih kooperanata u BiH ili tražiti niže cijene, što direktno pritišće bh. dobavljače. Slično, metalski sektor BiH (npr. proizvođači aluminijskih dijelova, čelika, komponenti za mašine) mogao bi izgubiti dio plasmana ako evropski partneri uslijed carina ograniče proizvodnju ili preusmjere nabavku na domaće dobavljače kako bi smanjili troškove.

Treba uzeti u obzir i širu sliku: evropske kompanije će sada morati ulagati znatna sredstva u prilagođavanje novim uslovima – bilo kroz apsorbovanje dijela troškova carina, bilo kroz ulaganja u proizvodnju u Americi kako bi zaobišli carine. U sporazumu se EU obavezala na ogromne investicije u SAD, što znači da bi dio kapitala iz Evrope mogao otići preko Atlantika umjesto da bude investiran kod kuće ili u susjedstvu. Bosna i Hercegovina bi tu mogla osjetiti negativnu stranu: manjak evropskih investicija u regionu Zapadnog Balkana ako korporativni kapital bude prioritetno odlazio u Ameriku. Velike evropske firme koje su možda razmatrale širenje ili saradnju u BiH, sada će dio fokusa preusmjeriti na ispunjavanje američkih zahtjeva iz sporazuma (npr. investiranje u američke pogone, kupovinu američke opreme). Dugoročno, to može značiti propuštene investicione prilike za BiH. Takođe, obavezna kupovina američkih energenata od strane EU mogla bi posredno uticati na regionalno tržište energije – recimo, ako EU povećava uvoz američkog ukapljenog plina, mogla bi smanjiti potražnju za nekim drugim energentima iz okruženja. Iako BiH nije veliki izvoznik nafte ili plina, ona izvozi električnu energiju; stabilnija i diverzifikovanija snabdjevenost EU energijom mogla bi održati cijene struje stabilnim, što znači da BiH ne bi trebala strahovati od naglog pada potražnje za njenom električnom energijom u regionu.

Ipak, nije sve crno po BiH – postoje i potencijalno pozitivni aspekti i prilike koje ovaj sporazum indirektno donosi. Prvo i osnovno, time što je spriječena najgora opcija trgovinskog rata, očuvan je kakav-takav kontinuitet ekonomskog rasta u EU i svijetu, od čega zavisi i bh. privreda. Da je došlo do pucanja pregovora i uvođenja 30% ili viših carina, vjerovatno bi se globalno tržište suočilo sa recesijom ili barem ozbiljnim poremećajima. Sada, uz sporazum, evropske ekonomije će i dalje rasti, možda sporije, ali neće doživjeti šok kakav bi donio potpuni prekid trgovine sa Amerikom. To znači da će i potražnja u EU za bosanskohercegovačkim proizvodima ostati relativno stabilna, umjesto da naglo opadne. Stabilizacija prilika može ohrabriti i investitore – kako strane, tako i domaće – da nastave sa planovima ulaganja, jer je neizvjesnost smanjena. Investitori generalno ne vole trgovinske ratove i haos; sada kada su pravila igre jasnija (makar i ne savršena), ulaganja u proizvodnju i izvoz mogu se nastaviti planirati sa većom sigurnošću. Bosna i Hercegovina bi mogla pokušati iskoristiti tu situaciju da se pozicionira kao povoljna destinacija za evropske firme koje žele da smanje troškove: ako evropski proizvođači trpe više namete, jedna od reakcija mogla bi biti preseljenje dijela proizvodnje u zemlje sa nižim troškovima rada kako bi održali konkurentnost. U tom kontekstu, BiH kao zemlja sa relativno jeftinom radnom snagom i povoljnim trgovinskim sporazumima u okviru CEFTA-e može ponuditi neke pogodnosti. Drugim riječima, bosanskohercegovačka industrija ima šansu da se uključi dublje u evropske lance snabdijevanja ako uspije ponuditi kvalitet i cijenu koji će pomoći evropskim kompanijama da prevaziđu nove troškove carina. Naravno, to je izazov za bh. privredu – zahtijeva poboljšanje standarda kvaliteta, povećanje produktivnosti i privlačenje investicija u kapacitete – ali u svakoj krizi pa tako i ovoj krije se neka prilika za fleksibilne i proaktivne firme.

Dodatno, sektori koji su izuzeti od carina između EU i SAD mogu predstavljati niše gdje BiH može indirektno profitirati. Na primjer, ukidanje carina na pojedine hemikalije, farmaceutske sirovine i kritične sirovine znači da će se trgovina tim dobrima odvijati nesmetano. Ako BiH ima proizvođače ili rude u tim kategorijama (npr. rudnike prirodnih resursa, hemijsku proizvodnju), oni bi kroz partnerstva sa EU firmama mogli lakše plasirati robu na američko tržište jer te kategorije nisu opterećene carinama. Takođe, činjenica da su avionski dijelovi oslobođeni carina može biti korisna za određene visokotehnološke pogone u regiji – recimo, ako bi u budućnosti neka kompanija iz EU htjela da komponentu za avio-industriju proizvodi u BiH, ne bi morala brinuti da li će finalni proizvod namijenjen SAD-u biti opterećen carinom u tom segmentu. Naravno, trenutno je bh. učešće u takvim visokotehnološkim sektorima skromno, ali dugoročno gledano, oslobađanje industrijskih proizvoda od carina može podstaći razvoj novih investicija i u našem regionu, kako bi se iskoristile prednosti slobodnijeg pristupa američkom tržištu u tim domenima.

i umjesto zaključka:

Novi trgovinski sporazum između Evropske unije i Sjedinjenih Država bez sumnje je važan događaj koji će oblikovati ekonomske tokove u godinama pred nama. Uspostavljanjem jedinstvene 15% carine na većinu roba, uz ukidanje carina na određene industrijske proizvode , sporazum je donio i olakšanje i nove izazove. S jedne strane, uspješno je stabilizovana trgovinska relacija između dva najveća svjetska tržišta – izbjegnut je razorni trgovinski rat, a kompanije su dobile kakvu-takvu predvidljivost za planiranje poslova . S druge strane, Evropa je pristala na asimetrične uslove i više tarife nego ikad u poslednjih nekoliko decenija, što će neminovno usporiti njen izvoz i tražiti prilagođavanje industrije. Za Bosnu i Hercegovinu, koja stoji po strani ovih velikih pregovora, efekti će biti dvoznačni. Pozitivno, BiH će profitirati od očuvane stabilnosti evropske privrede – njen najveći trgovinski partner ostaje na nogama i nastaviće kupovati bh. proizvode, dok globalna recesija zbog carinskog rata biva izbjegnuta. Negativno, neke štete su neizbježne: bh. izvoznici suočavaju se sa vlastitim američkim carinama od 35%, a posredno trpe i kad evropski partneri gube dio tržišta ili profita zbog 15% carina . Dugoročni izazovi uključuju potrebu da se bh. industrija prilagodi novim okolnostima, poveća konkuretnost i diversifikuje tržišta kako bi se rizik smanjio. Istovremeno, prilike se mogu pronaći u jačanju saradnje sa evropskim firmama koje traže načine da održe konkuretnost – bilo kroz premještanje dijela proizvodnje u BiH, bilo kroz zajedničko učešće u proizvodnim lancima oslobođenim carina.

U zaključku, uticaj sporazuma na ekonomiju BiH zavisiće od sposobnosti naše privrede da reaguje na promjene. Ako se iskoriste pozitivni aspekti stabilizacije i otvorenih niša na tržištu, a ublaže negativni efekti kroz adekvatne politike (npr. podsticaji za izvoznike, traženje izuzeća ili povoljnih trgovinskih aranžmana sa SAD, ubrzavanje EU integracija), BiH može ublažiti štetu i možda čak ostvariti dobit od nove trgovinske konstelacije. U suprotnom, pasivnost bi mogla dovesti do toga da globalna pravila, krojena bez nas, jednostrano diktiraju tok naše ekonomije. Zato je važno strateški planirati naredne korake – jer sporazum EU-SAD pokazuje koliko odluke velikih sila mogu imati odjeka i na male ekonomije kao što je bosanskohercegovačka.

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444