piše: Miloš Stevanović

U posljednje vrijeme svjetski finansijski centri svjedoče talasu deregulacije finansijskog sektora. London i Njujork, kao vodeći globalni hub-ovi, preispituju i smanjuju stroga pravila uspostavljena nakon finansijske krize 2008. godine. Vlade i regulatori u velikim ekonomijama pokreću globalni nalet deregulacije bankarskih propisa – cilj je podstaći veće investiranje, ojačati konkurentnost i omogućiti bankama fleksibilnije poslovanje . Ovakav zaokret ka liberalnijoj regulativi pravda se tvrdnjom da je pretjerana regulacija ostavila mnogo kapitala neiskorištenim sa strane, što šteti i štedišama i razvoju tržišta kapitala . Ukratko, deregulacija se promoviše kao nužan korak da bi finansijski sektor ponovo postao pokretač ekonomskog rasta.

Globalni trend: vraćanje rizika u igru

Regulatorne promjene u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama dobro ilustruju ovaj trend. Britanska vlada je, kroz tzv. “Leeds reforme”, najavila niz mjera kojima se „skida regulatorni jaram sa vrata privrede” . Izmjene obuhvataju olakšavanje kapitalnih zahtjeva za banke, pojednostavljene procedure za odobravanje novih finansijskih firmi i proizvoda, kao i reformu pravila koja razdvajaju investiciono i komercijalno bankarstvo . Suština ovih poteza jeste osloboditi finansijski sektor pretjeranih birokratskih opterećenja, kako bi se podstakli “animal spirits” – metaforički rečeno, povratak duha preduzetništva i sklonosti ka investicionom riziku radi bržeg rasta.

S druge strane Atlantika, Sjedinjene Države takođe popuštaju stegu. Američke regulatorne agencije već su ublažile neke kapitalne i leverage zahtjeve za velike banke, što je oslobodilo dio kapitala za kreditiranje privrede i vraćanje investitorima . Federalne vlasti su podigle prag za primjenu najstrožih bankarskih propisa, omogućivši srednjim bankama lakše spajanje i širenje poslovanja . Ovakve izmjene već su dovele do porasta dividendi i otkupa akcija u američkom bankarskom sektoru, što pokazuje da se relaksacijom pravila finansijske institucije osjećaju slobodnije da plasiraju kapital u ekonomiju. U Evropskoj uniji tempo deregulacije je oprezniji, ali ipak prisutan – odlaže se puna primjena tzv. Bazel III standarda i preispituju pojedine odredbe kako bi evropske banke ostale konkurentne globalno . Sve ovo svjedoči da je ublažavanje regulatornog stiska postalo međunarodni trend, vođen uvjerenjem da će lakše disanje finansijskog sektora donijeti novu investicionu energiju.

Konkurentnost vs. stabilnost: gdje je ravnoteža?

Zagovornici deregulacije ističu da bi smanjenje rigidnih pravila moglo otpustiti kočnice koje su do sada sputavale kreditnu ekspanziju i inovacije. Višegodišnja stroga regulativa, uvedena radi sprečavanja novih kriza, imala je i neželjenu posljedicu da banke postanu suzdržane i fokusirane više na usklađivanje sa propisima nego na finansiranje razvoja. Sada se nastoji vratiti određeni nivo kontrolisanog rizika u sistem: smatra se da robustan, ali agilniji finansijski sektor može efikasnije da kanališe štednju u investicije i kredite privredi. Primjer Britanije pokazuje vjeru da se može naći “optimalna ravnoteža koja donosi otpornost i rast” – kako je navedeno u najavama reformi – gdje banke istovremeno ostaju stabilne i postaju dinamičnije u kreditiranju.

Kritičari, međutim, upozoravaju da previše popuštanja može posijati sjeme nove finansijske nestabilnosti. Podsjećaju da su upravo nedostatak regulatornih kočnica i pretjerano rizično ponašanje banaka doveli do krize 2008. godine. S pravom se postavlja pitanje: da li “deregulacijski talas” danas može sutra prouzrokovati novi lom na tržištu? Skeptici navode primjere poput nedavnog kraha Silicon Valley Bank 2023. godine, koji je dijelom pripisan olakšanim propisima za srednje banke u SAD . Takođe, kazna od 42 miliona funti izrečena banci Barclays u UK za propuste u sprječavanju pranja novca pokazuje da ni postojeća regulativa nije pretjerana – finansijski sistem i dalje krije slabosti koje traže pažnju . Dakle, izazov je kako deregulisati, a ne ugroziti stabilnost. Odgovor zagovornika je da ciljana i odmjerena deregulacija – fokusirana na uklanjanje nepotrebne birokratije, a ne na odustajanje od osnovnih prudencijalnih standarda – može donijeti koristi bez odricanja od stabilnosti sistema.

Konzervativno tržište BiH pod lupom

Dok se globalno vaga između deregulacije i rizika, Bosna i Hercegovina se nalazi na sasvim drugom kraju spektra – našem finansijskom tržištu dugo dominira konzervativna regulativa. Bankarski sektor BiH slovi za jedan od najuređenijih i najregulisanijih segmenata ekonomije, u velikoj mjeri usklađen s propisima Evropske unije . Takva stroga pravila doprinijela su finansijskoj stabilnosti: banke u BiH su danas dobro kapitalizovane, likvidne i profitabilne, uz rekordno niske udjele loših kredita. Dominantno strani vlasnici (oko 75% bankarskog kapitala kod nas drže strane banke) takođe su unijeli visoke standarde upravljanja rizikom . Zahvaljujući tome, naše banke su bez većih potresa prebrodile i globalnu finansijsku krizu i kasnije turbulencije, štiteći depozite građana i ukupnu monetarnu stabilnost.

No, cijena te stabilnosti je relativno skroman doprinos banaka razvoju domaće privrede. Kreditiranje privatnog sektora u BiH ostalo je ograničeno – banke radije plasiraju sredstva u sigurnije forme (kratkoročna potrošačka zaduživanja, krediti javnim preduzećima) nego u dugoročne projekte preduzeća . Prema podacima Centralne banke, ukupni krediti stanovništvu i javnom sektoru i dalje čine većinu portfelja, dok mala i srednja preduzeća te startupi teže dolaze do finansiranja. Razlozi su višestruki: od visoke rizične averzije uprava banaka i njihovih konzervativnih inostranih centrala, do regulatornih politika koje podrazumijevaju stroge kapitalske zahtjeve i oprezne kriterijume za plasman. Ukratko, konzervativno okruženje donijelo je sigurnost, ali i svojevrsnu letargiju u kreditnoj aktivnosti.

Potreba za popuštanjem stege u BiH

Upravo zato se postavlja pitanje – da li je došlo vrijeme da i domaći regulatori razmotre kontrolisanu deregulaciju? Entitetske agencije za bankarstvo (Federacije BiH i RS) mogle bi preispitati gdje se regulatorni pritisak može razumno smanjiti kako bi se otvorio prostor bankama da snažnije finansiraju privredu. To ne znači naglo i nepromišljeno ukidanje važnih pravila, već ciljano olakšavanje onih procedura i zahtjeva koji nepotrebno koče zdravo bankarsko poslovanje. Primjera radi, moglo bi se ubrzati izdavanje odobrenja za nove finansijske proizvode i digitalne usluge, što bi podstaklo inovacije u sektoru. Dalje, ako su minimalni kapitalni pokazatelji domaćih banaka osjetno iznad međunarodnih standarda, regulator bi mogao razmotriti umjereno sniženje tih zahtjeva ili fleksibilnije tretmane za kredite usmjerene ka proizvodnim investicijama. Time bi se bankama oslobodila sredstva za više plasmana u perspektivne projekte. Slične korake preduzimaju i druge zemlje u regionu koje nastoje privući više investicija – pozitivna iskustva mogu se vidjeti u slučajevima gdje je pojednostavljena regulativa dovela do rasta kreditne aktivnosti bez ugrožavanja stabilnosti sistema.

Bankarsko Udruženje BiH već naglašava važnost boljeg poslovnog ambijenta i partnerskog odnosa sa vlastima. Kako ističe novi direktor Udruženja, neophodno je u dijalogu s regulatorima smanjiti administrativne prepreke i unaprijediti regulatorni okvir za banke . To podrazumijeva i da vlasti ubrzano rješavaju otvorena pitanja iz “Bijele knjige bankarstva”, gdje su domaće banke detektovale konkretne propise koji koče njihov rad . Jedan od ciljeva mora biti povećanje priliva kapitala u privredu – kako kroz veće kreditiranje privatnih kompanija, tako i kroz privlačenje novih finansijskih igrača i investitora na tržište BiH. Ako globalni finansijski lideri mogu nalaziti balans između rizika i rasta, BiH bi trebala nastojati da ne ostane izolovano ostrvo pretjerane opreznosti. Naprotiv, uz očuvanje osnovnih principa sigurnosti, odmjerenom deregulacijom možemo omogućiti bankama da preuzmu aktivniju razvojnu ulogu.

Zaključak: Vrijeme je za odmjerenu deregulaciju

Analizirajući globalne trendove i specifičnosti BiH tržišta, nameće se zaključak da je deregulacija bankarskog sektora nužan, ali pažljivo odmjeren korak ka dinamiziranju ekonomije. Svakako, regulatorna ravnoteža je delikatna – dovoljan je jedan pogled na istoriju da shvatimo cijenu potpunog zanemarivanja rizika. Ipak, trenutni konsenzus u finansijskim centrima od Londona do Vašingtona jeste da su rigidna pravila postala kočnica i da ih treba prilagoditi novim uslovima . Bosna i Hercegovina, sa svojim konzervativnim pristupom, može izvući pouku iz ovih kretanja. Postojeće viškove kapitala na margini treba uposliti u produktivne svrhe – kroz stimulisanje banaka da više kreditiraju održive projekte u energetici, infrastrukturi, digitalnoj ekonomiji i drugim sektorima budućnosti.

U konačnici, cilj deregulacije nije odustajanje od kontrole, već uspostavljanje modernog okvira gdje će banke lakše poslovati, a privreda lakše disati. Omogući li se bankama da brže reagiraju na potrebe tržišta i inoviraju, one će efikasnije vršiti svoju razvojnu funkciju – kao pokretači investicija i generatori novih radnih mjesta. Takav afirmativan pristup regulatornim promjenama mogao bi BiH postaviti na put bržeg rasta, istovremeno zadržavajući povjerenje javnosti u stabilnost finansijskog sistema. Deregulacija, promišljeno sprovedena, zaista može biti nužan iskorak naprijed – ne samo trendovski hir, nego uslov da bankarski sektor u potpunosti zaživi kao motor ekonomskog napretka.

Izvori: Financial Times – “The global drive to deregulate” (analiza aktuelnih reformi u UK, SAD i EU); Reuters Breakingviews (komentar na britanske „Leeds reforme“ i rizike deregulisanja) ; AInvest analiza (globalni deregulacijski trendovi i efekti na banke) ; U.S. Dept. of Commerce (pregled bankarskog sistema BiH) ; Udruženje banaka BiH (intervju: stavovi o regulativi i potrebi poboljšanja okvira).

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444