Tržište finansiranja privrede doživljava značajne promjene – da li veliki privatni investitori postaju nova “bankarska” opcija? Tradicionalno, bosanskohercegovačke kompanije oslanjaju se na banke za kredite, ali sve stroža regulativa i oprez banaka ograničavaju dostupnost zajmova. Istovremeno, veliki investicioni fondovi i bogati pojedinci iskorištavaju priliku da popune prazninu u finansiranju. Primjer je globalni gigant Blackstone, čiji CEO najavljuje plan ulaganja do 500 milijardi dolara u Evropu tokom naredne decenije – što signalizira rastuću ulogu alternativnih izvora kapitala. Ovaj tekst analizira kako aktuelni i budući propisi otežavaju bankarsko kreditiranje u BiH te kako privatni fondovi, kompanije i pojedinci preuzimaju ulogu finansijera domaće privrede.

Regulativa steže banke i guši kreditiranje

Banke u BiH posluju u okviru pravila koja su često stroža od međunarodnih standarda. Na primjer, u Republici Srpskoj je donedavno zahtijevan regulatorni kapital od 12% (stopa adekvatnosti kapitala), dok je standard EU 8%. Sada se planira fazno sniženje na 10% do kraja 2026. godine, uz tvrdnju da će to ojačati kreditnu aktivnost bez narušavanja stabilnosti sistema . Ovakvi zahtjevi, zajedno sa implementacijom globalnih pravila poput Basela III, povećavaju obavezu banaka da drže dodatni kapital i rezervacije za rizike. Velike banke upozoravaju da novi propisi mogu ograničiti njihovu sposobnost odobravanja kredita rizičnijim klijentima, poput malih preduzeća, tvrdeći da to slabi privredni rast . Ukratko, stroža regulativa znači da banke moraju biti konzervativnije – posuđuju manje i pažljivije biraju kome daju sredstva.

Negativan efekat takve regulative već je vidljiv. Bankarski sektor BiH jeste dobro kapitalizovan, likvidan i profitabilan, ali ne prati potrebe privatnog sektora za finansiranjem . Veća rizična averzija i restriktivne politike koje dolaze od stranih matičnih banaka doveli su do toga da najveći dio plasmana ide ka sigurnijim kategorijama – potrošačkim kreditima (građanima) ili državnim preduzećima . S druge strane, kreditiranje malih i srednjih firmi trpi, što potvrđuju i statistike. Prema Centralnoj banci BiH, ukupni krediti domaćim sektorima iznose oko 25,7 milijardi KM, ali čak polovina te sume odnosi se na stanovništvo . Banke preferiraju građane jer su ti zajmovi osigurani redovnim platama ili hipotekama, pa je nivo nevraćenih kredita nizak. “Banke radije kreditiraju stanovništvo nego privredu jer nisu sklone preuzimanju rizika”, objašnjava profesor ekonomije Predrag Mlinarević . Poslovni sektor tako ostaje u drugom planu zbog percipiranog većeg rizika i regulatornih troškova takvih kredita.

Privatni fondovi i investitori popunjavaju prazninu

Dok se banke povlače iz rizičnijih plasmana, privatni investitori i fondovi ulaze na scenu kao alternativni izvori finansiranja. Ovaj trend je globalno prisutan još od finansijske krize 2008. godine. Tada su banke, pritisnute novim pravilima i nadzorom, smanjile kreditiranje srednjih i malih firmi, ostavljajući “rupe” u dostupnosti kapitala. Privatni investicioni fondovi iskoristili su tu priliku i počeli su nuditi kredite i ulaganja kompanijama kojima su bankarski krediti nedostupni – praktično preuzimajući ulogu tradicionalnih kreditora . Rezultat je nagli rast ovog sektora: globalna imovina pod upravljanjem privatnih kreditnih fondova porasla je sa oko 300 milijardi USD u 2010. godini na preko 1,8 biliona USD danas . Očekuje se da će do 2029. ta cifra dostići 2,6 biliona, što ilustrira koliki prostor su ovi fondovi osvojili na tržištu finansiranja.

Blackstoneov megafond samo je najnoviji znak tih promjena. Prema pisanju Financial Timesa, suosnivač Blackstonea Stephen Schwarzman ističe da Evropa predstavlja ogromnu priliku, te kompanija planira u narednih 10 godina uložiti najmanje 500 milijardi dolara u evropske projekte . Takav potez odražava povjerenje velikih ulagača u perspektivu regiona, uključujući i jugoistočnu Evropu. Za Bosnu i Hercegovinu, to može značiti potencijalni priliv svježeg kapitala kroz preuzimanja kompanija, infrastrukturne investicije ili kreditne linije van bankarskog sektora. Već sada, pored institucionalnih investitora, bogati pojedinci i velike kompanije sve češće direktno finansiraju projekte – bilo kupovinom udjela u firmama, izdavanjem privatnih zajmova ili kroz partnerstva. Primjetan je i rast tzv. “shadow banking” sektora (vanbankarskih kreditora poput mikrokreditnih organizacija, leasing kuća, pa i investicionih fondova) u BiH, mada on još čini relativno mali dio finansijskog sistema. Za ilustraciju, imovina nebankarskih finansijskih institucija (osiguravajuća društva, fondovi, mikrokrediti) iznosi svega oko 6% BDP-a BiH – što znači da još postoji ogroman prostor za njihov rast.

Bankarski vs. fondovski model finansiranja

Koje su glavne razlike između finansiranja putem banaka i putem privatnih fondova? I jedni i drugi plasiraju kapital, ali uslovi i karakteristike tih plasmana znatno se razlikuju:

• Dostupnost: Banke imaju stroge kriterije (bonitet klijenta, kolaterali, historija poslovanja) i često odbijaju startupe ili rizične projekte. Fondovi i investitori mogu biti spremniji finansirati nekonvencionalne ili rizičnije poduhvate ako vide potencijal veće zarade ili rasta. Tako, firma koja ne ispunjava bankarske uslove možda može pribaviti sredstva od privatnog investitora spremnog preuzeti rizik.

• Brzina i procedura: Bankarski krediti uključuju proceduru odobrenja, regulatorne provjere i hijerarhiju odobravanja, što može potrajati. Privatni fondovi često djeluju brže i fleksibilnije – odluka o ulaganju može biti stvar poslovne procjene investitora bez rigidnih birokratskih prepreka. To znači da proces dobijanja sredstava od fonda može biti kraći, što je ključno kada je novac potreban hitno.

• Trošak kapitala: Bankarski krediti obično nose nižu kamatnu stopu (jer banke pribavljaju jeftine depozite kao izvor), dok privatni kapital zahtijeva veću premiju. Investicioni fond ili pojedinac traži viši prinos zbog većeg rizika i nelikvidnosti ulaganja. U praksi, kamate ili očekivani povrat kod privatnih ulaganja mogu biti znatno veći od bankarskih kamata. Na primjer, prosječne kamate na korporativne kredite u BiH su jednocifrene, dok bi privatni zajmodavac mogao tražiti dvocifren prinos ili udio u profitu.

• Fleksibilnost uslova: Banke standardizuju ugovore – zahtijevaju redovnu otplatu, instrumente obezbjeđenja (hipoteke, garancije) i često ograničavaju namjenu kredita. Privatni fondovi mogu prilagoditi strukturu finansiranja potrebama kompanije. Oni nude različite oblike – od klasičnih pozajmica, preko mezzanine duga (kombinacija duga i vlasničkog udjela), do vlasničkih investicija. Ugovori s fondovima mogu uključivati odgodu plaćanja, varijabilne stope, konverziju duga u vlasništvo i sl., što daje veću fleksibilnost dužniku.

• Rizici i kontrola: Kod bankarskog kredita, firma zadržava vlasništvo, a rizik neotplate nosi banka (do visine kolaterala). Neispunjavanje obaveza vodi u ovrhu imovine. Kod fondovskog finansiranja, ako je riječ o vlasničkom ulaganju, poduzetnik dijeli vlasništvo i potencijalno daje dio kontrole nad poslovanjem investitoru. Takođe, privatni kreditor može ugovorom tražiti uvid u poslovanje ili mjesto u odboru. Sistematski gledano, jači ulazak nebankarskih finansijera nosi rizik manje transparentnosti i nadzora, jer fondovi nisu regulisani tako strogo kao banke. Međutim, diversifikacija izvora finansiranja može i smanjiti koncentraciju rizika – kriza u bankarskom sektoru manje će pogoditi firme koje imaju alternativne izvore kapitala.

Posljedice po mala i srednja preduzeća (MSP)

Mala i srednja preduzeća čine okosnicu bh. privrede – činе 99% svih firmi, zapošljavaju skoro polovinu radnika i generišu 44% dodane vrijednosti . Uprkos tome, upravo se MSP najviše suočavaju s poteškoćama u pristupu kapitalu. Banke često smatraju MSP rizičnijim: mali bilansi, nedostatak kolaterala i kraća istorija poslovanja znače strožije uslove ili odbijanje kredita. Statistika Svjetske banke potvrđuje da je kreditiranje privatnog sektora u BiH tek 43,5% BDP-a (2023), znatno ispod prosjeka EU od ~77% . To implicira da mnoge firme ostaju nefinansirane. Posljedica je usporen rast – MSP ne mogu ulagati u modernizaciju, zapošljavanje ili širenje jer nemaju dovoljno povoljnih izvora sredstava.

U takvoj situaciji, privatni fondovi i investitori mogu biti spas za perspektivne MSP koje su “premale” za interes banaka. Pojavljuju se fondovi rizičnog kapitala i poslovni anđeli (uspješni pojedinci koji investiraju u startupe) i u BiH, iako još u skromnom obimu. Oni donose ne samo novac nego i mentorsku podršku te kontakte, što može pomoći malim firmama da prerastu u veće. Međutim, postoji i druga strana medalje: veliki globalni fondovi obično ciljaju veće projekte i kompanije. Male firme često nisu na njihovom radaru osim ako su dio lanca vrijednosti većeg ulaganja. Stoga bi liberalizacija tržišta kapitala trebala biti praćena i mjerama podrške domaćim MSP – npr. podsticajima za osnivanje lokalnih fondova rizičnog kapitala, kreditno-garantnih fondova ili olakšicama za crowdfunding platforme. Time bi se osiguralo da i najugroženije kategorije firmi dobiju šansu za finansiranje u novom, dinamičnijem finansijskom okruženju.

Liberalizacija tržišta kapitala – potencijalne koristi

Dalja liberalizacija tržišta kapitala u BiH nosi više potencijalnih koristi za privredu. Prije svega, otvaranje finansijskog tržišta i približavanje evropskim standardima može privući veći broj stranih investitora. Ako procedure budu pojednostavljene, a pravni okvir stabilan, više domaćih i inostranih ulagača moglo bi učestvovati u finansiranju lokalnih preduzeća, bilo kroz kupovinu obveznica, dionica ili direktna ulaganja. Takmičenje raznih izvora kapitala trebalo bi rezultirati povoljnijim uslovima: banke bi s više konkurenata bile primorane smanjiti kamatne marže ili ubrzati procedure kako ne bi izgubile klijente.

Za kompanije, širi spektar finansijskih opcija znači veću otpornost. U recesiji, kada banke stegnu kreditne pipke, firme bi mogle pribjeći izdavanju korporativnih obveznica ili traženju strateškog partnera-investitora. Liberalizacija i razvoj tržišta kapitala (uključujući berzu) takođe omogućava mobilizaciju domaće štednje u produktivne svrhe. Trenutno je domaća berza plitka i nelikvidna, sa malim brojem transakcija i skromnom tržišnom kapitalizacijom. Modernizacija regulative i podsticaji za listiranje firmi na berzi mogli bi podstaći kompanije da prikupljaju kapital kroz emisiju dionica, čime se smanjuje oslanjanje na dug. To bi posebno koristilo srednjim firmama koje su prerasle okvire bankarskog financiranja, a još nisu dovoljno velike za interes globalnih fondova.

Naravno, liberalizacija nosi i određene rizike. Važno je uspostaviti adekvatan nadzor nad novim finansijskim igračima – kako bi se spriječile zloupotrebe, zelenašenje ili sistemski rizici “divljeg” tržišta. Takođe, priliv stranog kapitala može voditi preuzimanjima domaćih kompanija; za male ekonomije poput BiH važno je naći balans između privlačenja investicija i zaštite domaće privrede od potencijalno monopolskog ponašanja velikih fondova. Sve u svemu, pažljivo osmišljena liberalizacija, uz jačanje pravne države i regulacije, može donijeti svježu krv u finansijski sistem BiH i pokrenuti novi investicioni ciklus.

Zaključak

Finansiranje razvoja privrede u BiH nalazi se na prekretnici: s jedne strane su banke, tradicionalni stub sistema koje pod pritiskom regulative i rizika sve opreznije plasiraju kredite, a s druge strane rastú alternativni finansijeri – veliki investicioni fondovi, privatne kompanije i pojedinci spremni da investiraju gdje banke neće. Ovaj “case study” scenarij pokazuje da bi budućnost mogla donijeti hibridni model: banke će i dalje igrati značajnu ulogu, ali neće više imati monopol na finansiranje. Za Bosnu i Hercegovinu, ključno je iskoristiti prednosti ovog trenda – privući što više kvalitetnih investicija i istovremeno razvijati domaće tržište kapitala. Time bi se osigurala dostupnost kapitala za sve segmente privrede: od startup-a i MSP do velikih infrastrukturnih projekata. Uz odgovarajuće politike, privatni investitori i banke mogu komplementarno djelovati – povećavajući ukupni obim i brzinu finansiranja privrede. Na kraju, cilj je isti: pokrenuti investicije, podstaći rast i otvoriti nova radna mjesta, bez obzira dolazi li novac iz bankarskog sektora ili alternativnih fondova. Sve navedeno ukazuje da liberalizovana, diversifikovana finansijska scena predstavlja šansu za brži razvoj – ako se njome upravlja pažljivo i strateški.

Izvori: Citirani izvori i statistike u tekstu preuzeti su iz aktuelnih analiza i vijesti centralne banke, finansijskih institucija i medija, uključujući Reuters , Nezavisne novine , Centralnu banku BiH , SME Finance Forum/IFC , Investopedia , Alter Domus i druge. Ovi podaci oslikavaju trenutnu sliku finansiranja u BiH i globalne trendove koji je oblikuju.

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444