Preduzetništvo igra ključnu ulogu u ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine (BiH) kroz otvaranje novih radnih mjesta, inovacije i podsticanje konkurentnosti. Ipak, pokretanje i vođenje malog biznisa u BiH nosi brojne izazove uslovljene specifičnim političkim i ekonomskim prilikama zemlje. BiH je poznata po tome da ima nizak broj preduzeća po glavi stanovnika – jedna analiza Instituta KULT ju je svrstala na 99. mjesto od 138 zemalja po globalnom indeksu preduzetništva još 2017. godine, što ukazuje na zaostajanje u razvoju ovog sektora. Mala i srednja preduzeća (MSP) u BiH čine okosnicu zapošljavanja (oko 62,8% zaposlenih u privrednim društvima Federacije BiH, te čak 75% radne snage u privatnom sektoru RS do 2021. godine). Ipak, njihov doprinos BDP-u i ukupnoj ekonomskoj aktivnosti još je ispod potencijala zemlje.

Ovaj case study analizira stanje malih biznisa u BiH kroz ključne sektore – usluge, zanatstvo, IT i poljoprivredu – osvjetljavajući primjere iz oba entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska), dostupne vidove podrške (grantove, olakšice, programe) te realne izazove sa kojima se preduzetnici suočavaju. Analiza uzima u obzir širi kontekst inflacije, demografskih kretanja i EU integracija, uz narativni pristup primeren portalu StandardPrva.ba, kako bi čitaocu približila svakodnevnicu bh. preduzetnika kroz kombinaciju statistike, priča sa terena i preporuka za unapređenje okruženja.

Političko-ekonomski okvir poslovanja

Poslovno okruženje u BiH u velikoj mjeri određeno je složenim političkim ustrojstvom zemlje i tranzicijskom ekonomijom. Dejtonski mirovni sporazum uspostavio je BiH kao državu sa dva entiteta – Federacijom BiH i Republikom Srpskom – uz posebnu Brčko Distrikt jedinicu. Svaki entitet ima vlastitu vladu, parlament i set zakona, dok država ima relativno slabe centralne institucije. Ovakva višeslojna struktura daje kao rezultat duplirane i često protivrječne propise na različitim nivoima vlasti, što stvara administrativni haos i prostor za korupciju. Interno tržište BiH ostaje faktički fragmentirano duž entitetskih linija – ekonomske politike nisu jedinstveno koordinirane, što otežava poslovanje na nivou čitave države. Evropska komisija je u svom izvještaju 2023. upozorila da je BiH tek u ranoj fazi uspostave funkcionalne tržišne ekonomije, te da se koordinacija ekonomskih politika između entiteta čak pogoršala. Posljedica je da politička pitanja često zasjenjuju ekonomske reforme, a investitorima se šalje slika nestabilne zemlje.

Politička nestabilnost se konkretno manifestuje kroz česte zastoje u formiranju vlasti, sukobe nadležnosti između nivoa vlasti i čak otvorene izazove provođenja odluka državnih organa. Primjer je Republika Srpska koja je 2023. usvojila zakone kojima se osporava primjena odluka visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH na teritoriji RS. Takvi potezi, prema ocjenama Instituta za međunarodne ekonomske studije iz Beča (wiiw), potkopavaju ustavni poredak i mogu „staviti ekonomski napredak na čekanje“ jer politička kriza odvlači fokus sa privrednog rasta i odvraća potencijalne investitore. Svjetska banka ističe da je ekonomski model BiH neuravnotežen: javne politike i podsticaji su više usmjereni na javni sektor i potrošnju, umjesto na privatni sektor, investicije i izvoz. Drugim riječima, ne postoji dovoljno podsticajno okruženje za razvoj dinamičnih malih i srednjih preduzeća koja bi generisala održiv privredni rast.

Korupcija i neefikasna birokratija i dalje su hronični problemi. Iako je BiH 2022. dobila status kandidata za članstvo u EU, to je više bila politička odluka, nego odraz sprovedenih reformi. Mnogo ključnih reformi u oblasti vladavine prava, regulatorne transparentnosti i jačanja tržišne ekonomije tek treba provesti. Kao posljedica, poslovna klima je opterećena pravnom nesigurnošću. Preduzetnici se često susreću s sporim administrativnim procedurama, preklapajućim propisima i visokim troškovima usklađivanja s birokratskim zahtjevima. Institucionalni okvir je slabo razvijen: privreda trpi zbog nedovoljne profesionalizacije administracije, prevelike birokratizacije i slabe primjene usvojenih politika. U takvom ambijentu, investitori i preduzetnici moraju računati na nepredvidive uslove i izostanak sistemske podrške.

Unutrašnje ekonomske prilike dodatno karakteriše spor ekonomski rast i snažna dominacija sive ekonomije. Nakon oporavka od pandemije COVID-19, BiH bilježi skroman rast – BDP je porastao 4,0% u 2022, ali se usporio na oko 2% u 2023. godini. Rast se uglavnom oslanja na ličnu potrošnju (pogonjenu dijelom doznakama dijaspore) i javnu potrošnju, dok investicije i izvoz igraju manju ulogu. Struktura izvoza ukazuje na nizak stepen sofisticiranosti privrede – BiH uglavnom izvozi sirovine i proizvode niske dodane vrijednosti, dok uvozi daleko više finalnih roba. Ogroman trgovinski deficit (uvoz je gotovo dvostruko veći od izvoza) finansira se uglavnom novcem koji gastarbajteri šalju kući. Uprkos stabilnoj valuti (Konvertibilna marka vezana za euro) i niskoj inflaciji pred kraj 2023. godine, ekonomski učinak BiH je ispod potencijala. Evropska komisija otvoreno navodi da su strateško planiranje i reforme zapeli zbog političkog zastoja i kratkoročnog pristupa vlasti, te da zemlja nije dovoljno fokusirana na rješavanje strukturnih problema poput poslovnog okruženja, neformalne ekonomije, neefikasnih javnih preduzeća i visoke nezaposlenosti. Sve to skupa stvara ambijent u kome je preduzetnicima otežano poslovanje, a razvoj privatnog sektora usporen.

Stanje malih biznisa po sektorima

Uprkos navedenim sistemskim slabostima, preduzetnici u BiH djeluju u raznim sektorima, od tradicionalnih zanata do savremenih IT djelatnosti. U nastavku dajemo pregled ključnih karakteristika i izazova u uslužnom sektoru, zanatstvu, IT industriji i poljoprivredi, uz osvrt na specifičnosti oba entiteta gdje je primjenjivo.

Uslužni sektor

Sektor usluga obuhvata širok raspon malih biznisa: trgovine, ugostiteljstvo i turizam, prevoz, finansijske i konsultantske usluge, kreativne industrije itd. Uslužne djelatnosti čine preko 50% bruto dodane vrijednosti ekonomije BiH, a mnogi preduzetnici upravo u ovoj oblasti nalaze poslovnu priliku s relativno nižim pragom ulaska (npr. otvaranje kafića, frizerskog salona, marketing agencije ili turističkog smještaja).

Turizam i ugostiteljstvo su segment koji je u posljednjim godinama rastao – broj turista u BiH porastao je nakon pandemije, posebno u gradovima poput Sarajeva, Mostara i Banje Luke. Mnogi mali preduzetnici pokrenuli su apartmane za iznajmljivanje, seoska domaćinstva, turističke agencije za avanturistički turizam, i slično. Ovi biznisi doprinose zapošljavanju i oživljavanju lokalnih zajednica, ali se suočavaju sa izazovima sezonalnosti potražnje, ograničenog pristupa globalnom tržištu i sve jače konkurencije iz regiona. Trgovina (maloprodaja) je takođe popularna među malim biznisima (npr. porodične prodavnice, butici, online shopovi), međutim slaba kupovna moć stanovništva i konkurencija velikih trgovačkih lanaca predstavljaju trajan pritisak.

Uslužne firme često ističu da ih guši administrativno opterećenje i brojni nameti. Inspekcijski nadzori su česti, a propisi u sektorima poput ugostiteljstva su strogi (npr. sanitarne dozvole, fiskalizacija, komunalne takse za bašte itd.). Izdavanje raznih odobrenja zna biti dugotrajno, posebno kada je riječ o registraciji djelatnosti ili dobijanju dozvola na lokalnom nivou. Kao ilustracija, registrovanje novog preduzeća u FBiH zahtijeva 13 različitih koraka i prosječno 37 dana, što je ubjedljivo najduže u regionu (za poređenje, u Novom Zelandu treba 1 dan, u Sjevernoj Makedoniji 2 dana). Nakon registracije slijede procedure poput fiskalizacije i prijave Poreskoj upravi, koje takođe traju sedmicama. Za male preduzetnike u uslugama ovo znači gubitak dragocjenog vremena i novca prije nego što uopće počnu raditi.

Uslužni sektor zavisi i od unutrašnje potražnje: s obzirom da je BiH malo tržište sa oko 3 miliona stanovnika i niskim prosječnim primanjima, rast uslužnih biznisa je ograničen kupovnom moći građana. Inflacija koja je 2022. dostigla preko 14% (najviši nivo u posljednjih par decenija) umanjila je realne prihode potrošača, što su mnogi ugostitelji i trgovci osjetili kroz pad prometa. Dobra vijest je da se inflacija do kraja 2023. spustila na oko 2%, ali su cijene energenata i nabavnih materijala ostale visoke, što održava troškove poslovanja na povišenom nivou.

Zanatstvo

Zanatstvo obuhvata tradicionalne i male proizvodne ili uslužne djelatnosti – od stolarskih i kovačkih radnji, preko krojača i obućara, do auto-mehaničara, frizera i sličnih samostalnih djelatnika. Ovi mali zanatski biznisi su često porodični i imaju dugu tradiciju, posebno u gradovima kao što su Sarajevo (Baščaršija je poznata po zanatskim radnjama – kazandžije, kujundžije), Konjic (drvorezbarstvo), Tešanj i Zavidovići (metaloprerađivački obrti) itd. U Republici Srpskoj, takođe, postoje centra tradicionalnih zanata (npr. tekstilni zanati u Istočnom Sarajevu ili kožarski zanati u Banjaluci).

Zanatlijama je lakše započeti posao uz status samostalnog preduzetnika, ali se suočavaju s mnogim istim problemima, kao i ostali preduzetnici: visoki doprinosi i porezi, skupa i često zastarjela oprema, te mala podrška države. Prema istraživanju Impakt investicijske fondacije, čak 63,3% novih preduzetnika smatra fiskalne i parafiskalne namete (razne takse, naknade) prilično ili izuzetno visokim, a naročito su opterećujući doprinosi na plate. U Federaciji BiH, npr, zbirni doprinosi za penziono, zdravstveno i osiguranje za slučaj nezaposlenosti prelaze 41,5% bruto plate (23% PIO, 16,5% zdravstvo, 2% nezaposlenost), što je među najvišim stopama u regionu. Slični tereti su i u RS (gdje su stope nešto niže odnedavno, ali i dalje preko 30% bruto). Za jednog samostalnog zanatliju ovo znači da, čim zaposli radnika, mora gotovo još jednu platu dati državi na ime doprinosa. Nije iznenađenje da mnoge zanatlije zbog toga ostaju u sivoj zoni ili posluju kao porodični biznis bez prijavljenih radnika, što ograničava rast i pristup formalnim tržištima.

Konkurencija u zanatstvu dolazi i od jeftinijih uvoznih proizvoda ili velikih sistema. Male lokalne stolarske radnje teško se nadmeću s jeftinim namještajem iz masovne proizvodnje; obućari i krojači jedva opstaju pored uvozne konfekcije i obuće niskih cijena. Ipak, očuvanje tradicionalnih zanata prepoznato je i od strane vlasti – dio poticaja na svim nivoima usmjeren je na tu oblast. Primjera radi, prema Analizi Instituta KULT, oko 10% budžetskih poticaja privredi 2015. bilo je izdvojeno za razvoj preduzetništva i zanatstva, što je iza poljoprivrede, industrije i usluga. U Federaciji BiH posebno postoji kategorija podsticaja za očuvanje tradicionalnih i starih zanata (npr. izrada rukotvorina, starih zanatskih proizvoda), što uključuje subvencioniranje zapošljavanja u tim radnjama i sufinansiranje očuvanja vještina. U 2024. godini Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta predvidjelo je 1.000.000 KM grantova za razvoj zanata i srodnih djelatnosti, što je simbolična, ali važna podrška zanatlijama da unaprijede opremu ili uslove rada.

U RS, zanat je regulisan drugačije (kroz zakon o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti) ali se takođe pruža neka podrška. Republička agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća (RARS) i resorno Ministarstvo privrede RS organizuju obuke za tradicionalne zanate i imaju registar starih zanata. Podsticaji RS Vlade su više fokusirani na industrijske grane, ali i zanatlije mogu indirektno koristiti neke programe (npr. povoljne kreditne linije IRBRS ili lokalne subvencije). Lokalne zajednice ponekad pružaju direktnu pomoć zanatima – npr. pojedine opštine oslobađaju plaćanja takse isticanja firme za stare zanate ili nude jeftinije zakupnine poslovnih prostora u zanatskim centrima. Takvi primjeri su i u Federaciji (npr. opština Stari Grad Sarajevo ima zanatski centar za mlade zanatlije).

Generalno, zanatstvo u BiH opstaje zahvaljujući upornosti pojedinaca, porodičnoj tradiciji i potražnji vjernih mušterija. Ali da bi se ovaj sektor razvijao, potrebne su modernizacija opreme, lakši pristup finansijama i više edukacija za nove generacije majstora. Trenutno mladi su slabo zainteresovani za preuzimanje starih zanata, i tu postoji opasnost od izumiranja pojedinih vještina. Paradoksalno, upravo bi podsticaji za samozapošljavanje mladih u zanatstvu (npr. kroz obuke i početne grantove) mogli riješiti dva problema odjednom: smanjiti nezaposlenost i spasiti tradicionalne djelatnosti.

IT sektor

Informacione tehnologije (IT) predstavljaju jedan od najperspektivnijih, ali i najizazovnijih sektora za preduzetništvo u BiH. U posljednjih 10-15 godina broj malih IT firmi (softverskih agencija, startupa, freelance timova) znatno je porastao, posebno u većim gradovima: Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli i dr. IT sektor je privlačan jer ne zahtijeva veliki početni kapital već uglavnom znanje, a tržište je globalno – mnoge bh. firme rade outsourcing za inostrane klijente. Plate u IT industriji među najvišima su u zemlji, što privlači mlade talente i daje sektoru značaj u sprečavanju odlaska stručnjaka. Neke procjene navode da je prosječna plata programera višestruko iznad državnog prosjeka, pa vlasti vide IT kao prioritetnu oblast za razvoj i zadržavanje mladih kadrova.

Međutim, uprkos velikom potencijalu, BiH još zaostaje za regijom u digitalnoj konkurentnosti. Prema Emerging Europe IT Competitiveness Index, BiH je rangirana na posljednje mjesto od 23 posmatrane zemlje Istočne Evrope. To ukazuje na kombinaciju faktora: nedovoljno ulaganje u IT obrazovanje, manjak infrastrukture (npr. tehnoloških parkova), komplikovane procedure za osnivanje startup kompanija, pa i spor internet u nekim dijelovima zemlje. Startupi i tech biznisi suočeni su sa istim birokratskim preprekama kao i ostali – nema posebnih olakšica za inovativne firme. Pored toga, problem je i odliv mozgova: mnogi vrsni IT stručnjaci sele se u inostranstvo ili rade remote za strane firme, što domaćim tech preduzećima otežava da zadrže talenat.

Pozitivno je da su i vlasti i međunarodni partneri prepoznali potrebu podrške digitalnom preduzetništvu. U Federaciji BiH je 2024. planirano 2,7 miliona KM bespovratnih sredstava za podršku malim i srednjim preduzećima u IT sektoru – kroz javni poziv FMRPO za sufinansiranje tehnološkog razvoja firmi. EU finansira projekte poput EU4DigitalSME i EU4Innovation koji obezbjeđuju grantove i tehničku pomoć tech startupima. Takođe, postoje aktivni IT klasteri i udruženja (npr. Bit Alliance u BiH) koja se zalažu za bolje uslove i promociju IT industrije. Kroz biznis inkubatore i coworking centre u Sarajevu, Banjaluci, Tuzli i Mostaru, mladi IT preduzetnici mogu dobiti mentorsku podršku i umrežavanje.

Neki uspješni primjeri pokazuju da je i u ovim uslovima moguće razviti globalno konkurentan IT biznis. Primjer su kompanije poput Mistral Technologies i Ministry of Programming iz Sarajeva koje su razvile softverske proizvode za strana tržišta, ili mostarski NSoft koji je od malog startupa izrastao u vodećeg regionalnog provajdera softvera za kladioničarsku industriju. Ključ njihovog uspjeha leži u vrhunskoj ekspertizi i povezivanju s inostranim investitorima/upravljanjem. No, za širu bazu IT preduzetnika, sistemska podrška tek treba da sustigne entuzijazam pojedinaca. Ako bi se unaprijedio obrazovni sistem (više IT smjerova, praktičnih obuka), te uvele porezne olakšice za startup-e i investitore (npr. podsticaji za ulaganje u R&D, što stručnjaci i predlažu), BiH bi mogla iskoristiti ogroman potencijal IT sektora za ekonomski skok.

Poljoprivreda

Poljoprivreda je tradicionalno važan sektor za BiH, sa velikim brojem malih porodičnih gazdinstava koja uglavnom spadaju u mikro-biznise. U ruralnim krajevima, naročito u sjeveroistočnoj BiH, Posavini, dijelovima Krajine i Hercegovine, mnogo domaćinstava živi od poljoprivrede – bilo da je to uzgoj mlijeka, mesa, voća i povrća ili primarna obrada drveta. Međutim, poljoprivredni biznisi se susreću sa izrazito teškim tržišnim uslovima: fragmentirana posjeda zemlje, niska produktivnost, jaka uvozna konkurencija i oslanjanje na subvencije.

Za razliku od drugih sektora, podrška države poljoprivredi je relativno najveća – godinama su agrarni budžeti najveća stavka poticaja. Poljoprivreda redovno dobija gotovo polovinu ukupnih poticajnih sredstava privredi na svim nivoima. Primjera radi, Federacija BiH je 2023. planirala preko 100 miliona KM za poljoprivredne podsticaje kroz Federalno ministarstvo poljoprivrede, a slične iznose izdvaja i Ministarstvo poljoprivrede RS. Ovi podsticaji obuhvataju premije za mlijeko, regresirano gorivo, podsticaje za zasade i stočarstvo, kapitalne investicije (mehanizacija, plastenici) itd. Mnogi mali farmeri opstaju upravo zahvaljujući tim subvencijama, premda često negoduju da su one nedovoljne i neredovne (kašnjenja isplata su česta tema protesta poljoprivrednika).

Izazov za male poljoprivredne biznise je kako doći do tržišta i postići rentabilnost. Tržište prehrambenih proizvoda u BiH je preplavljeno jeftinijim uvozom iz EU i okruženja – domaći proizvođači mlijeka, povrća, meda ili mesa često ne mogu ponuditi niže cijene zbog viših troškova i manjih obima proizvodnje. Takođe, standardi kvaliteta i pakovanja koje traže veliki trgovački lanci teško su dostižni najmanjim proizvođačima. Tu su zadruge i udruživanje potencijalno rješenje – zajedničkim nastupom poljoprivrednici mogu lakše ispuniti tržišne uslove – ali kultura zadrugarstva je poslije rata slabije zastupljena.

Ipak, ima inspirativnih primjera gdje su uporni poljoprivredni preduzetnici uspjeli stvoriti održiv biznis. Jedan od njih je Esnaf Murtić iz okoline Sarajeva, koji je nakon godina rada u lošim uslovima u velikoj firmi dao otkaz i posvetio se porodičnom gazdinstvu. Danas njegovo gazdinstvo “Murtić Natural” uspješno uzgaja koze i prerađuje mlijeko u sireve i kefir, uz proizvodnju prepeličjih jaja, prirodnih sokova i prerađevina od povrća. Svoju strast prema domaćim proizvodima pretvorio je u posao, i uključio čitavu osmočlanu porodicu u rad gazdinstva. Iako se suočava sa problemom finansiranja novih investicija – uspio je dići kredit za novu štalu i opremu, ali državni podsticaji su mu bili minimalni, jer je ispunjavanje uslova kompleksno (dobio ih je samo dva puta do sada) – Murtić ne posustaje. Kaže da kao mali preduzetnik moraš biti “spreman na sve” i stalno tražiti nove prilike i izvore podrške: „U ovom poslu nema mjesta za opuštanje – stalno moraš tražiti nove prilike... Prepoznati prave šanse na vrijeme ključ je za opstanak i uspjeh“. On je, recimo, iskoristio podršku jedne online platforme za mala gazdinstva koja mu je pomogla u promociji i edukaciji, što je značajno unaprijedilo prodaju.

Murtićev primjer oslikava širu sliku poljoprivrednog preduzetništva u BiH: mnogi vrijedni ljudi na selu imaju znanje i volju da proizvode kvalitetnu hranu, ali im nedostaje savjetodavna i finansijska podrška da bi svoj rad komercijalizovali. Oni koji uspiju, uglavnom kombinuju više izvora prihoda (različiti proizvodi, možda i ruralni turizam), koriste kredite ili sredstva projekata jer grantove države teško dobiti, te se povezuju direktno s kupcima (npr. putem društvenih mreža, sajmova). U budućnosti, veće uključivanje u EU lance vrijednosti (npr. izvoz organskih proizvoda uz pomoć IPARD programa) moglo bi otvoriti vrata malim poljoprivrednicima, ali za to je neophodno ispuniti EU standarde i imati podršku u vidu investicija u preradu i skladištenje.

Dostupni vidovi podrške i olakšice

Iako preduzetnici često ističu da “od države nemaju skoro nikakvu podršku”, ipak postoji niz programa i mjera – na različitim nivoima vlasti i od strane međunarodnih organizacija – koji su namijenjeni pomoći malim biznisima. Ovaj odjeljak daje pregled grantova, poreznih olakšica i programa podrške koji su na raspolaganju preduzetnicima u BiH.

Grantovi i finansijska podrška

Federalni nivo: U Federaciji BiH ključna institucija za podršku malim biznisima je Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta (FMRPO). Ovo ministarstvo godišnje objavljuje javne pozive za različite vrste podsticaja. U 2024. planirano je oko 25,9 miliona KM za podršku preduzetništvu kroz 7 programa. Sredstva su usmjerena različitim korisnicima: od opština (za izgradnju preduzetničkih zona, 7,5 miliona KM), preko preduzetničkih infrastruktura (inkubatori, razvojne agencije – 350 hiljada KM), do direktnih podsticaja privredi. Za jačanje konkurentnosti MSP izdvojeno je čak 13 miliona KM – ovaj poziv je namijenjen malim privrednim društvima za sufinansiranje nabavke opreme, standardizacije, inovacija i slično. Nadalje, prepoznate su specifične kategorije: IT sektor (2,7 miliona KM za IT firme), zanatstvo i srodne djelatnosti (1 milion KM), te novoosnovani biznisi (start-up, također 1 milion KM). Ovi grantovi se dodjeljuju na konkurentskoj osnovi – preduzetnici se prijavljuju s projektima, a oni koji ispune kriterijume (često su to broj novih radnih mjesta, iznos vlastitog ulaganja, održivost ideje) dobiju bespovratna sredstva u određenom procentu investicije. Iako su ova sredstva ograničena (npr. pojedinačni iznosi se kreću od 5 do 50 hiljada KM zavisno od programa), mnogim malim firmama su značajan podstrek za nabavku mašina, digitalizaciju ili obrtna sredstva. Treba napomenuti da je potražnja višestruko veća od dostupnih grantova – stoga ne uspiju svi kvalifikovani dobiti podršku.

Entitetski nivo (RS): Republika Srpska kroz svoje Ministarstvo privrede i preduzetništva ima slične programe, premda fokus često stavljaju na industrijska ulaganja i povećanje produktivnosti. Za 2024. godinu u budžetu Ministarstva RS planirano je 14,4 miliona KM poticaja u privredi – tekući grant za podršku razvoju privrede i poboljšanje efikasnosti poslovanja, uz akcenat na uvođenje novih tehnologija. Kroz ovu šemu RS subvencioniše dio troškova investicionih projekata preduzeća, posebno u prerađivačkoj industriji (metal, tekstil, plastika, drvo i sl.). U 2023. godini, na primjer, odobreni su podsticaji za 233 privredna subjekta koji su planirali investirati u nabavku opreme ukupno ~87,7 miliona KM – država učestvuje s određenim postotkom u tim ulaganjima. Osim ovih “direktnih” podsticaja za investicije, RS već nekoliko godina provodi i program podsticaja za povećanje plata radnika: poslodavci koji povećaju platu radnicima mogu dobiti povrat dijela doprinosa. Svrha je motivisati firme da podignu plate i zadrže radnu snagu. Mnogi poslodavci u RS koriste ovu mjeru, i ona se nastavlja i u 2024. (uz određene izmjene obračuna).

Kantonalni i lokalni nivo: U Federaciji, deset kantona takođe izdvajaju sredstva za preduzetnike, posebno kroz ministarstva privrede u kantonalnim vladama. Praksa varira – neki kantoni imaju stalne grant programe, drugi povremeno. Recimo, Zeničko-dobojski kanton je 2023. objavio 7 javnih poziva za podršku MSP (uključujući start-up konkurse, subvencije kamate i sl.); Bosansko-podrinjski kanton Goražde plasirao je 290.000 KM za mala preduzeća te godine; Kanton 10 je izdvojio 400.000 KM itd. Na nivou opština/gradova, postoje takođe inicijative: mnoge lokalne uprave su formirale fondove za razvoj biznisa ili start-up poticaje. Evo primjera: Grad Banja Luka poslednjih godina raspisuje pozive za subvencije novoosnovanim firmama (posebno inovativnim i vođenim mladima); Opština Tešanj, poznata po preduzetničkom duhu, sufinansira troškove sertificiranja kvaliteta za lokalne firme; male opštine poput Berkovića u RS objavljuju javne pozive za sufinansiranje pokretanja biznisa na svojoj teritoriji. Iako su iznosi na lokalnom nivou skromni, ovakve ciljane pomoći (poput oslobađanja plaćanja zakupa opštinskih prostora, jednokratnih grantova od par hiljada KM za registraciju djelatnosti ili sufinansiranja kamata na kredite) mogu biti od velike koristi tek pokrenutim biznisima.

Međunarodni programi: Uz domaće izvore, bh. preduzetnici mogu konkurisati i za razne međunarodne i donatorske programe podrške. EU kroz instrumente pretpristupne pomoći finansira projekte poput EU4Business, EU4Agri, EU4DigitalSME, koji su u posljednjih par godina plasirali desetine miliona eura grantova i tehničke pomoći u BiH. Kroz EU4Business, na primjer, podržani su startup hub-ovi, inovacijski vaučeri za firme i slično. Njemačka GIZ je vodila projekte za stručno obrazovanje i preduzetništvo, UNDP je implementirao programe lokalnog razvoja gdje su mala preduzeća dobijala opremu, USAID je imao projekte kao što su WHAM (podrška firmama da brže dođu do kvalifikovane radne snage i tržišta) i Diaspora Invest (podrška biznisima koje pokreće dijaspora). Značaj dijaspore je prepoznat – Sjedinjene Države su preko svoje razvojne finansijske korporacije DFC čak uspostavile garanciju kreditnog portfolija od $5,18 miliona za olakšavanje plasmana kredita dijaspora biznisima u BiH. Kroz tu šemu, ProCredit banka je odobrila kredite za preko 80 malih firmi povezanih s dijasporom u oblastima turizma, proizvodnje i poljoprivrede. Ovo je inovativan vid podrške koji cilja specifičnu barijeru: dijaspori često nedostaje kolateral i kreditna istorija u BiH, pa im banke teže pozajmljuju novac. Uz garanciju, rizik je manji i više preduzetnika koji su se vratili iz inostranstva ili dobijaju podršku rodbine vani mogu pokrenuti biznis.

Osim grantova, mikrokreditne organizacije su još jedan stub finansiranja malih biznisa, posebno onih koji nemaju pristup komercijalnim bankama. Organizacije poput Partner, Mikrofinc, EKI i dr. nude mikro zajmove do recimo 50.000 KM, često bez klasičnog kolaterala, ali uz visoke kamate (14-20%). Ipak, mnogi mali poljoprivrednici ili zanatlije su zahvaljujući mikro kreditima pokrenuli posao kada druga sredstva nisu mogli dobiti.

Porezne olakšice i regulatorne mjere

Poreska politika u BiH ima neke povoljne elemente za poslovanje, ali i dalje se traže dodatne olakšice za preduzetnike. Porez na dobit u oba entiteta iznosi 10% i jedan je od najnižih u Evropi. Teoretski, to je konkurentska prednost – privlačne su niske porezne stope. Međutim, kako primjećuju analitičari, ni ta niska stopa nije dovela do navale investicija, jer investitore odvraćaju loša praksa vladavine prava i birokratija. Postoje određene olakšice na porez na dobit: u RS, recimo, kompanije koje reinvestiraju dobit u opremu mogle su umanjiti poreznu osnovicu, a oni koji izvoze preko 30% proizvodnje imali su pravo oslobađanja (to su mjere uvedene prije nekoliko godina). U Federaciji je dugo u raspravi prijedlog da se 100% reinvestirane dobiti oslobodi oporezivanja, što traže privrednici, ali takva odredba još nije u potpunosti zaživjela (postoje parcijalne olakšice uz mnogo uslova).

Porez na dohodak je nešto niži u RS (8%) nego u FBiH (10%). Oba entiteta imaju jedinstvenu stopu PDV-a 17% koja se primjenjuje od strane Uprave za indirektno oporezivanje na državnom nivou. Za male biznise posebno su opterećujuće tzv. parafiskalne naknade – razne komunalne takse, naknade za isticanje reklame, članarine turističkim zajednicama, komorama i slično. Prema istraživanju Impakta, samo 4,2% poduzetnika smatra parafiskalne namete niskim, dok preko 63% ih smatra vrlo visokim. U više navrata traženo je od vlasti da se napravi “registar parafiskalnih nameta” i ukinu oni nepotrebni. Neke lokalne zajednice su smanjile određene takse (primjer: ukidanje takse za istaknutu firmu za prvu godinu rada preduzeća u pojedinim opštinama), ali sistemskog rasterećenja još nema.

Regulatorno, bilo je pomaka ka olakšavanju osnivanja firmi – npr. u RS je uspostavljen one-stop-shop sistem u Agenciji za privredne registre, pa registracija društva sa ograničenom odgovornošću ide preko jedinstvene prijave. I Federacija planira sličan sistem. Međutim, praksa je i dalje daleko od idealne. Procedura za dobijanje građevinske dozvole ili drugih ključnih odobrenja za poslovanje može potrajati i preko godinu (zbog preklapanja nadležnosti između opštine, kantona/entiteta, itd.). To koči investicije, jer preduzetnik često plaća kamate na kredit dok čeka birokratiju.

Da bi se popravilo stanje, eksperti i sami preduzetnici preporučuju više mjera: od pojednostavljenja procedura (npr. digitalizacija što više procesa registracije i prijave, uvođenje elektronskih dozvola), preko smanjenja doprinosa (da rad na crno postane manje primamljiv i da poslodavci lakše dišu), do podsticaja inovacijama i izvozu (npr. poreske olakšice za ulaganje u istraživanje i razvoj ili za one koji ulažu kapital u startupe). Trenutno, BiH jeste u fazi kandidata za EU – što znači da će morati uskladiti dosta zakona s EU standardima, ali to takođe otvara pristup nekim programima EU za mala i srednja preduzeća (Cosme, Horizon Europe za inovacije, itd.). Ključno je da domaće vlasti prepoznaju MSP kao prioritet i kroz poresku politiku i budžetske poticaje stvore stimulativniju klimu.

Realni izazovi na terenu

Uprkos postojećim vidovima podrške, bh. preduzetnici na terenu i dalje se suočavaju sa obiljem prepreka. Neke smo već dotakli kroz prethodne dijelove, a ovdje rezimiramo glavne izazove u praktičnom poslovanju malih firmi, onako kako ih oni sami često opisuju:

• Politička nestabilnost i pravna nesigurnost: Česte političke krize i promjene propisa stvaraju nepredvidivo okruženje. Preduzetnici teško mogu dugoročno planirati kada, primjera radi, budžeti i poticaji kasne zbog zastoja u formiranju vlasti, ili kada se zakoni razlikuju između entiteta pa otežavaju poslovanje preko entitetske linije. Jedan mladi preduzetnik opisao je to ovako: “Kod nas nema ambijenta za biznis zbog korumpirane birokratije, preglomazne administracije, političke nestabilnosti...”. Nacionalističke retorike koje se miješaju u ekonomiju povećavaju tzv. politički rizik ulaganja, što plaši i domaće i strane investitore.

• Administrativne prepreke i birokratija: Start jednog biznisa ili širenje postojećeg nosi obilje papirologije. Procedura registracije firme, kako smo vidjeli, traje predugo u poređenju sa drugim zemljama. Nakon toga, svaka promjena (npr. proširenje djelatnosti, otvaranje novog objekta) zahtijeva nove dozvole. Regulativa je često zastarjela – neki propisi datiraju još iz doba Jugoslavije ili su neusaglašeni između nivoa vlasti. Rezultat je da preduzetnici troše previše vremena “na šalterima” umjesto da razvijaju posao. Digitalizacija javne uprave je djelimična; u mnogim opštinama i dalje se fizički nose obrasci od institucije do institucije. Kao što su iz Koalicije za bolju zaštitu radničkih prava rekli, “neopravdana ograničenja, suvišni propisi i rigidni zahtjevi predstavljaju najveće barijere u vođenju poslovnih aktivnosti”. Jedan od prioriteta mora biti nastavak uklanjanja administrativnih barijera – bilo putem zakonskih reformi ili barem internim uputama da se rokovi skrate i procedure pojednostave.

• Fiskalni i parafiskalni tereti: Porezi i doprinosi su nužni za funkcioniranje države, ali u BiH su oni za biznise nesrazmjerno visoki u odnosu na nivo usluga koje dobijaju zauzvrat. Kako smo naveli, doprinosi na plate spadaju među najveće u regionu, efektivno poskupljujući trošak radne snage. Za malog poslodavca zaposliti radnika znači gotovo dupli trošak njegove neto plate. Osim toga, parafiskalni nameti – razne članarine, naknade, takse – “kiše” sa svih nivoa (državnog, entitetskog, kantonalnog, opštinskog). Prema anketi Impakta među novim preduzetnicima, visoki nameti su identifikovani kao prepreka broj 1 za 38,5% preduzetnika (najčešće spominjana prepreka), znatno više nego recimo nedostatak kadra ili informacija. Dodatno, 19,7% ispitanika ocijenilo je da su ti nameti “previsoki” (dok gotovo niko ih ne smatra niskim). Ovo jasno pokazuje percepciju privrednika da država više uzima nego što daje. Za mnoge male firme, porezi i nameti gutaju najveći dio zarade, ostavljajući malo prostora za akumulaciju kapitala i reinvestiranje. Neke kompanije pribjegavaju optimizaciji – npr. isplaćuju minimalne plate zvanično, ostatak na ruke, ili podijele biznis u više manjih da izbjegnu prelazak PDV praga – ali to nije dugoročno održivo rješenje već simptom lošeg sistema.

• Pristup finansijama i kapitalu: Većina malih preduzetnika nema značajnu vlastitu akumulaciju za ulaganja, pa su upućeni na kredite. Komercijalne banke u BiH, iako brojne i likvidne, vrlo su konzervativne u kreditiranju malih biznisa. Traže jake kolaterale (često hipoteku na nekretninu) i imaju stroge kriterije. Startupi praktično nemaju šanse dobiti bankarski kredit jer nemaju istoriju poslovanja. Kamatne stope su do skora bile relativno povoljne (~4-6% na poslovne kredite), ali sa globalnim porastom kamata i one rastu. Preduzetnici ističu i da “banke kao kćerke ino-banaka nisu u funkciji razvoja biznisa već se ponašaju lihvarski, samo im je profit motiv”. U takvoj percepciji, nije čudo da mnogi radije traže alternativu: pozajmice od porodice (naročito dijaspore), korištenje mikrokredita uprkos većoj cijeni, ili apliciranje na grantove. Venture capital i poslovni anđeli tek su u začecima u BiH – nekoliko fondova (npr. fondovi koje podržava EU ili USAID) i mreža investitora postoji, ali to je skromno u poređenju sa potrebama. Poboljšanje pristupa kapitalu je ključno za rast malih biznisa: tu se očekuje i od državnih razvojnih banaka (FBiH i RS) da više prilagode kreditne linije za MSP, te od država partnera/IFIs (EBRD, EIB) da kroz lokalne banke plasiraju sredstva uz garancije, slično programu za dijasporu koji smo opisali.

• Tržišni izazovi i konkurencija: BiH je malo i relativno siromašno tržište, što znači da za mnoge biznise rast može doći samo kroz izvoz ili proširenje van granica. Međutim, izvoznici iz BiH se susreću sa barijerama – od administrativnih (carinske procedure, nepostojanje svih potrebnih certifikata za EU tržište) do finansijskih (trošak transporta, mala serijska proizvodnja koja ne može postići ekonomiju obima). Konkurencija uvoza unutar BiH je takođe žestoka: domaći proizvodi često nisu cjenovno konkurentni stranoj robi (zbog više cijene ulaznih inputa, poreza, manje serije). Pristup tržištu je naročito problem malim proizvođačima i zanatlijama koji nemaju kapacitete za marketing i distribuciju. Nerijetko možemo čuti žalbe: “police trgovina su pune uvozne robe, naše niko neće”. Povezivanje s kupcima i pronalazak tržišne niše (bilo kroz kvalitet, unikatan proizvod ili patriotski naboj “kupuj domaće”) predstavljaju poseban poduhvat za male privrednike.

• Radna snaga i migracije: Paradoksalno, i pored visoke opšte nezaposlenosti (oko 15-20% prema anketama, uz nezaposlenost mladih preko 32%), poslodavci imaju teškoća naći kvalifikovane i motivisane radnike. Odliv radne snage u inostranstvo posljednjih godina poprimio je masovne razmjere – procjene su da je samo tokom 2022. zemlju napustilo oko 350.000 ljudi (skoro 10% ukupnog stanovništva)! Odlaze najčešće mladi i stručni, što stvara manjak kadrova u građevinarstvu, ugostiteljstvu, pa i IT sektoru. Preduzetnici su prinuđeni dizati plate kako bi zadržali radnike, ali to podrazumijeva i veće doprinose i troškove, pa se vrte u začaranom krugu. Demografski pad znači i manje domaćih klijenata, kao i manju bazu budućih preduzetnika. Takođe, kvalifikacije radne snage često ne odgovaraju potrebama savremenog tržišta – obrazovni sistem sporo prilagođava kurikulume, pa firme moraju ulagati u prekvalifikacije. U anketi novih preduzetnika, 21,5% ih je navelo nedostatak kompetentne radne snage kao izazov. To je drugi najčešći problem nakon fiskalnih opterećenja. Nije neobično da firme u BiH danas uvoze radnike iz još siromašnijih zemalja (Nepal, Turska, Kina) za gradilišta ili proizvodne trake, što je nevjerovatan preokret za zemlju koja ima toliko nezaposlenih – ali objašnjenje leži u migracijama i neusklađenosti vještina.

• Podrška zajednice i mentalitet: Pored institucionalnih problema, postoje i društveno-kulturni izazovi. Preduzetništvo u BiH dugo nije imalo image kakav zaslužuje – mnogi mladi su tradicionalno težili sigurnom poslu u javnom sektoru ili u velikim firmama, dok se rizik ulaska u privatni biznis doživljavao s dozom straha. Institut KULT je još 2017. primijetio da se “mladi boje pokrenuti vlastiti biznis” zbog neizvjesnosti i pitanja poput “kako nabaviti sredstva, kako preživjeti dok biznis ne stane na noge, šta ako propadnemo i ostanu krediti?”. Neuspjeh u biznisu se u našem društvu često stigmatizira, umjesto da se posmatra kao lekcija (za razliku od npr. Silicijske doline gdje je “fail fast, learn faster” mantra). Takođe, uspješni preduzetnici ne dobijaju puno medijske pažnje osim u negativnom kontekstu (nerijetko ih se generalno svrstava među “tajkune” i slično, iako govorimo o malim biznisima). Pozitivan narativ o preduzetništvu tek se razvija – kroz isticanje uspješnih priča i primjera dobre prakse. To je važno jer društvena klima može podstaći ili obeshrabriti nove ljude da se upuste u preduzetništvo.

Sumirano, izazovi su brojni i međusobno povezani. Ipak, veliki broj hrabrih pojedinaca svaki dan nastoji premostiti te prepreke i održati svoj mali biznis u životu. Neki u tome uspiju i postanu inspiracija, dok drugi odustanu. U nastavku donosimo par takvih primjera uspjeha i neuspjeha koji slikovito dočaravaju realnost preduzetništva u BiH.

Primjeri iz prakse: uspjesi i padovi

Uspješni primjeri

Uprkos često obeshrabrujućim uslovima, postoje brojne priče o uspjehu koje pokazuju da je moguće prevazići izazove i izgraditi održiv biznis u BiH. Već smo spomenuli gazdinstvo Murtić kao primjer uspjeha u poljoprivredi, pa ćemo navesti još par ilustrativnih slučajeva iz raznih sektora:

• “Murtić Natural” – od vizije do uspjeha: Esnaf Murtić iz okolice Sarajeva svoju ljubav prema prirodnoj hrani pretvorio je u raznovrstan poljoprivredni biznis. Krenuo je praktično od nule nakon napuštanja korporativnog posla, uložio porodičnu zemlju i kredit u kozarstvo i preradu hrane, i danas ima stabilnu bazu kupaca za svoje proizvode. Iako je nailazio na minimalnu institucionalnu pomoć (samo dva manja podsticaja uspio ostvariti zbog krutih uslova), nije posustao. Aktivno je tražio alternativne vidove podrške – uključio se na platformu Pravi Lider koja mu je omogućila besplatnu web promociju, savjete agronoma i veterinara i pristup sajmovima. Time je poboljšao vidljivost i prodaju. Danas zapošljava svoju porodicu i planira dalje širiti proizvodnju. Ovakva priča je primjer kako inicijativa, upornost i korištenje svake raspoložive prilike mogu rezultirati uspjehom čak i u nepovoljnom okruženju. Murtić naglašava da je ključno biti aktivan i stalno tragati za novim šansama, jer u BiH “ako čekaš da ti država sve riješi, nećeš daleko stići”.

• IT startup koji pravi globalni proizvod: Jedan od zapaženih tech startup uspjeha u BiH je firma “Lanaco” iz Banje Luke (osnovana doduše 1990-ih, ali je zadnjih godina lansirala inovativne IT proizvode). Oni su razvili vlastiti cloud data centar i softverska rješenja koja prodaju širom regiona, a investirali su i u LANACO opservatoriju za inovacije – moderni tehnološki centar u Banjoj Luci. Njihov rast se desio zahvaljujući ulaganjima u znanje i saradnji sa obrazovnim sektorom, ali i korištenjem određenih olakšica: učestvovali su u programima poticaja za IT sektor i iskoristili povlastice za izvozno orijentisana preduzeća. Danas zapošljavaju stotine inženjera i dokazuju da i domaća kompanija može biti tehnološki lider. Iako se ne radi o klasičnom startupu od par ljudi, vrijedi spomenuti jer su prešli put od malog tima do velikog sistema u BiH, što je inspirativno.

• Tradicionalni zanat u modernom ruhu: U Sarajevu postoji zanatska radnja “Kazandžija” koja izrađuje bakrene posude i suvenire na Baščaršiji – posao koji je porodica naslijedila kroz generacije. Suočeni s opadanjem lokalne potražnje, odlučili su se okrenuti online tržištu i turistima. Uz pomoć mladih članova porodice, pokrenuli su prodaju putem interneta (Etsy platforma) i društvenih mreža, te su svoje ručno kovane džezve i ukrasne tanjire počeli slati širom svijeta. Takođe, koristili su grant Grada Sarajeva za očuvanje tradicionalnih zanata kako bi modernizovali radionicu. Sada ostvaruju prihod i van turističke sezone, a uspjeli su obučiti i nove šegrte zanatu (čime doprinose opstanku vještine). Ovaj primjer ističe inovativnost u pristupu tržištu: spajanje tradicije i digitalnog marketinga.

• Dijaspora investicija – vinarija u Hercegovini: Jedan povratnik iz dijaspore pokrenuo je malu vinariju u okolini Trebinja, koristeći porodično nasljeđene vinograde. U startu je iskoristio USAID-ov program Diaspora Invest za nabavku opreme (dobio grant od 50.000 KM uz vlastito ulaganje), a lokalna vlast mu je pomogla oko infrastrukture (priključak struje i puta do vinarije). Danas proizvodi kvalitetno vino Žilavku i Vranac, koje plasira turistima i izvozi manjim dijelom u EU. Njegova vinarija zapošljava 5 radnika tokom sezone. Ovo je primjer kako sinergija privatne inicijative, podrške dijaspore i ciljane pomoći projekata može stvoriti održiv biznis koji oživljava lokalnu zajednicu.

Naravno, za svaki ovakav primjer, postoje mnogi koji nisu dospjeli do cilja. Ali iz uspješnih se može uočiti par zajedničkih crta: diverzifikacija izvora podrške (kombinovanje kredita, grantova, lične ušteđevine), inovativnost u pronalaženju tržišta, upornost uprkos birokratskim preprekama i spremnost na učenje i prilagođavanje. Takođe, umrežavanje s drugima (kroz klastere, udruženja ili neformalne grupe) često pomaže – preduzetnici jedni drugima prenose informacije o dostupnim programima i savjete kako premostiti prepreke.

Neuspjesi i lekcije

Nažalost, mnogi mali biznisi u BiH ne opstanu dugo. Statistika pokazuje da se godišnje hiljade firmi ugasi. Samo u 2023, broj stečajeva MSP-a povećan je za 13% u odnosu na prethodnu godinu, što prati trend izazovne situacije za biznise i u EU posljednjih godina. Često se kaže da prva godina poslovanja bude presudna – ako preduzetnik ne uspije izdržati početni pritisak troškova i niskih prihoda, firma se gasi. Evo nekih čestih razloga neuspjeha, ilustrovanih primjerima:

• Preopterećenost nametima: Jedan vlasnik male trgovine iz Zenice javno je istupio rekavši da zatvara radnju jer “kada sve poreze, PDV, parafiskalne naknade i doprinose platim, meni ne ostane ništa. Radim za državu, ne za sebe”. Ovakav osjećaj dijele mnogi. Primjer tog trgovca, koji se nakon 2 godine poslovanja odlučio odjaviti djelatnost, pokazuje da i profitabilna djelatnost može biti pojedenа nametima ako su marže male. Pouka: Bez smanjenja fiskalnog opterećenja, mnogi biznisi će nastaviti zatvarati vrata ili odlaziti u sivu zonu.

• Administrativni maraton i gubitak strpljenja: Jedan start-up tim iz Banje Luke planirao je otvoriti mikropivaru i kraft pivnicu. Iznajmili su prostor, nabavili opremu, ali su čekali preko 10 mjeseci na dozvolu za proizvodnju alkohola zbog komplikovanih procedura i usaglašavanja entitetskih i državnih propisa. U međuvremenu su plaćali kiriju i troškove, a nisu smjeli puštati pivo u prodaju. Na kraju su odustali i prodali opremu, uz veliki finansijski gubitak. Pouka: Vrijeme je novac u biznisu – ako procedure traju nerazumno dugo, one ubijaju preduzetničke poduhvate. One-stop-shop i rokovi u administraciji nisu luksuz nego potreba.

• Nedostatak tržišta i promjenjive okolnosti: Neki biznisi propadnu jer jednostavno nije bilo dovoljno kupaca. Primjer je mali proizvođač namještaja iz Prijedora koji je proizvodio kvalitetan ručno rađeni namještaj, ali nije imao pristup širem tržištu. Oslanjao se na par salona namještaja u BiH koji su mu otkazali ugovore kad su našli jeftiniju robu iz Poljske. Nije uspio naći nove kupce jer nije imao budžet za marketing niti kapacitete za veće serije potrebne izvozu. Za dvije godine, morao je zatvoriti stolarsku radionicu i otići raditi u inostranstvo. Pouka: Bez unaprijed osiguranog tržišta ili jakog marketinga, proizvodni biznis teško opstaje. Udruživanje s drugima ili ulazak u lance vrijednosti mogli bi spriječiti ovakve ishode.

• Pandemijski i post-pandemijski šok: Mnogi ugostitelji, turistički radnici, prijevoznici su bankrotirali tokom pandemije COVID-19 2020/21. Državna pomoć u vidu pokrića minimalnih plata i doprinosa bila je kratkog daha i nedovoljna. Neki su se uspjeli restrukturirati (dostava hrane, domaći turisti), ali dobar dio restorana i turističkih agencija nije preživio lockdown periode. Ovo je neuspjeh uslovljen vanrednim okolnostima, ali pokazuje i da je sistemska otpornost mala – samozapošljavanje jeste otpornije od korporativnih sistema, no kad se suoče s potpunom obustavom rada, mali biznisi nemaju rezerve. Pouka: Treba graditi fondove za krizne situacije i osigurati bolje krizne mjere podrške za MSP, da se ne bi ponovio toliki talas gašenja.

• Psihološki faktor – strah od neuspjeha: Vrijedi pomenuti i one biznise koji nikada nisu ni pokrenuti zbog odbojnosti prema riziku. Istraživanja pokazuju da se mnogi mladi ljudi radije odlučuju na emigraciju nego na pokretanje posla u BiH, jer percipiraju da “ovdje nemaju šanse” i da će njihov poduhvat biti ugušen nametima ili korupcijom. Institut KULT je sproveo anketu gdje mladi preduzetnici poručuju da država treba biti prva koja će pomoći razvoju novih firmi, jer one stvaraju radna mjesta, te traže olakšano osnivanje biznisa kroz one-stop-shop i bolju informisanost o podršci. Nažalost, nedostatak povjerenja u sistem odvraća neke potencijalne preduzetnike – što je indirektan “neuspjeh” za društvo jer gubimo moguće inovacije i radna mjesta koja ti ljudi mogu stvoriti.

Iz ovih neuspješnih priča možemo naučiti šta bi se u sistemu trebalo mijenjati. Preduzetnici često kažu da samo traže da ih država ne ometa previše, ako već ne može puno pomoći. Smanjenje birokratije, troškova i pružanje osnovne savjetodavne podrške za mnoge bi napravilo razliku između odustajanja i opstanka.

Zaključci i preporuke

Preduzetništvo u BiH opstaje i pronalazi načine da se razvija i u složenim uslovima, ali daleko od toga da koristi svoj puni potencijal. Mali biznisi su se pokazali kao žilavi – čak su i kroz rat i poslijeratnu krizu mnogi uspjeli pokrenuti poslove. Danas, u mirnodopskim uslovima, trebali bismo imati procvat preduzetništva, ali ga sputavaju stvari koje su u ljudskoj kontroli (politike, birokratija, porezna opterećenja). S druge strane, globalni procesi (tržišta, migracije) stvaraju dodatni pritisak.

Ključni nalazi ove analize su:

• BiH ima institucionalno rascjepkano i nepovoljno poslovno okruženje: višak administracije, neujednačena pravila, spora birokratija i percepcija korupcije tjeraju mnoge od preduzetničkih pothvata.

• Mali biznisi su dominantni poslodavci u privatnom sektoru (preko 60-70% zaposlenih u MSP), ali nisu dovoljno podržani da bi postali motor rasta – ni finansijski, ni kroz javne politike.

• Sektorski gledano, uslužni biznisi zavise od kupovne moći građana i bore se s birokratijom, zanatstvo čuva tradiciju ali jedva preživljava zbog tereta nameta i uvozne konkurencije, IT sektor ima ogroman potencijal ali traži sistemsku podršku i zadržavanje talenata, poljoprivreda je vitalna za ruralna područja ali zavisna od subvencija i suočena s tržišnim viškovima i manjkom vrijednosti dodane.

• Postoje značajni programi podrške (entitetske, kantonalne, međunarodne) i niski formalni porezi (10% dobit), ali preduzetnici kažu da je to i dalje “premalo i prekomplikovano” – sredstva su ograničena i do njih je teško doći, dok su nameti stalni i visoki.

• Realni izazovi uključuju i objektivne faktore (malo tržište, emigracija radne snage, globalna konkurencija) i subjektivne (negativan uticaj politike, strah od rizika).

• Ima pozitivnih primjera uspjeha uprkos svemu, koji pokazuju put – upornost, inovativnost, povezivanje i korištenje svake moguće pomoći. S druge strane, brojni neuspjesi upozoravaju na stvari koje hitno treba popraviti (birokratija koja guši, nameti koji destimulišu legalno poslovanje, nedostatak tržišta i kapitala).

Šta se može učiniti? Na osnovu ove studije slučaja, izdvajamo nekoliko preporuka i zaključaka koji bi se mogli primijeniti za poboljšanje preduzetničke klime u BiH:

• Smanjiti birokratske barijere i ubrzati procedure: Uvesti punu funkcionalnost one-stop-shop sistema za registraciju poslovanja u oba entiteta (spajanje procedura u jedinstven elektronski proces). Skratiti zakonske rokove za izdavanje ključnih dozvola (građevinskih, inspekcijskih odobrenja) i uvesti princip šutnje administracije – ako se institucija ne izjasni u roku, zahtjev se smatra odobrenim. Digitalizovati što je više moguće usluga za preduzetnike (registracija, prijave poreza, carinske deklaracije) da se smanji direktan kontakt sa službenicima i mogućnost korupcije.

• Porezna rasterećenja za male biznise: Uvesti poreske olakšice za mikro i male firme, npr. oslobađanje ili smanjenje poreza na dobit za prvih par godina poslovanja ili dok se ne dostigne određeni prihod. Smanjiti doprinose na plate – čak i postepeno za par procenata – kako bi se podstaklo zapošljavanje i prelazak radnika iz sive zone u formalnu. Analize pokazuju da zemlje sa manjim opterećenjem rada imaju vitalnije MSP sektore. Takođe, ukidanje nepotrebnih parafiskalnih nameta: napraviti registar parafiskaliteta i eliminisati one koji nemaju opravdanje. Time bi se odmah smanjio finansijski teret za stotine malih firmi.

• Bolji i ciljaniji poticaji: Povećati sredstva za podsticaje preduzetništvu – sada su to desetine miliona, trebalo bi stremiti ka stotinama (naravno uz bolje upravljanje). Ali još važnije, pojednostaviti kriterijume da bi više malih firmi moglo aplicirati i dobiti podršku. Trenutno se dešava da se dio sredstava ne utroši jer firme ne ispune stroge uslove (npr. predaju nepotpunu dokumentaciju ili nemaju u startu novac da sufinansiraju). Uvesti “vaučer” sisteme za edukaciju, digitalizaciju i inovacije koje bi preduzetnici lakše koristili. Usmjeriti podsticaje na oblasti koje imaju budućnost: IT, preradu poljoprivrednih proizvoda (da zadržimo vrijednost u zemlji), kreativne industrije, izvozne usluge. Takođe, stimulisati žene preduzetnice i marginalizirane grupe kroz posebne linije (jer oni se suočavaju sa dodatnim barijerama).

• Jačati ulogu razvojnih institucija: Razvojna banka FBiH i Investiciono-razvojna banka RS treba da budu više posvećene malim biznisima. Kroz garantne fondove (poput onog za dijasporu) omogućiti da banke daju kredite rizičnijim kategorijama preduzeća. Pokrenuti fond rizičnog kapitala uz podršku međunarodnih partnera koji bi ulagao u perspektivne startupe u BiH. Time bi se popunila praznina finansiranja gdje komercijalne banke ne ulaze.

• Obrazovanje i zadržavanje kadrova: Uvesti preduzetništvo u škole kao predmet, što već polako ide, da se mijenja svijest i gradi preduzetnički duh kod mladih. Reformisati srednje stručno obrazovanje i više uključiti privredu (dualno obrazovanje) da mladi steknu vještine potrebne firmama – time će poslodavci lakše naći radnike, a manje će ljudi odlaziti. Podsticati IT i STEM edukaciju, jer tu leži potencijal za startup-e i visokoplatežne poslove. Za zadržavanje ljudi, ključno je dalje povećanje životnog standarda: tu država može pomoći indirektno (smanjenjem nameta da ostane više za plate) i direktno (npr. sufinansiranje dijela plate za deficitarna zanimanja privremeno).

• Partnerstvo sa dijasporom: Osnovati dijasporske biznis centre pri ambasadama ili ministarstvima koji bi pružali pravnu i savjetodavnu pomoć dijaspori zainteresovanoj da uloži u BiH. Pružiti poreske olakšice za investicije iz dijaspore, čak razmotriti posebnu ekonomsku zonu ili fundus gdje dijaspora može udruženo ulagati u startupe. S obzirom da doznake već čine značajan dio ekonomije, bolje ih je usmjeriti u proizvodne poduhvate nego potrošnju.

• Politička stabilnost i vladavina prava: Ovo prevazilazi ekonomski domen, ali je suštinski uslov – poslovna zajednica treba insistirati na političkoj stabilnosti i predvidivosti. Depolitizacija ekonomije bi svima koristila: da se odluke poput budžeta, podsticaja i ekonomskih reformi ne blokiraju zbog političkih prepirki. Transparentnija javna uprava i odlučna borba protiv korupcije smanjili bi “neformalni porez” koji takođe guši preduzetnike.

Za kraj, vrijedi naglasiti i promjenu narativa: potrebno je slaviti uspješne male preduzetnike, dijeliti njihove priče, isticati njihovu ulogu u društvu. Mediji poput StandardPrva.ba mogu doprinijeti tome kroz ovakve analize, intervjue s preduzetnicima, pozitivne primjere. To šalje poruku mladima da se može uspjeti i ovdje ako se izboriš sa preprekama, a šalje i poruku donosiocima odluka da su preduzetnici ti koji “pune budžete iz kojih se finansira država”, te da zaslužuju da ih se čuje.

Zaključak: Preduzetništvo u BiH u današnjim uslovima je kao plamen koji gori uprkos vjetru – nije ugašen, ali da bi se razbuktao, treba ga zaštititi i nahraniti. Uz ciljane reforme i podršku, mali biznisi mogu postati pokretač ekonomije čak i u ovako kompleksnoj zemlji. To bi donijelo i nova radna mjesta, i veće plate, i ostanak mladih – ciljeve koji su svima na usnama, ali je vrijeme da se za njih stvore i konkretni uslovi. BiH možda jeste teško mjesto za biznis sada, ali mnogi vrijedni preduzetnici dokazuju da upornost i inovativnost mogu donijeti uspjeh i ovdje, a uz bolje uslove, takvih priča bi bilo neuporedivo više.

Izvori:

• Analiza i preporuke Instituta za razvoj mladih KULT

• Istraživanje Impakt investicijske fondacije o poduzetničkom ekosistemu u BiH (2025)

• Programi podrške FMRPO 2024 i Ministarstva privrede RS

• Emerging Europe – pregled ekonomije BiH (2024)

• U.S. DFC izvještaj o izazovima i dijaspori (2023)

• Market Overview BiH, US Dept. of Commerce (2024)

• Primjeri iz medija: Lider.ba priča o Murtić gazdinstvu, Koalicija sindikata – kolumna o birokratiji, RTRS vijesti o poticajima RS, itd.

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444