Autor: Miloš Stevanović i Slaviša Lakić

Datum: 19. avgust 2025.

Kretanja cijena osnovnih životnih namirnica

Kolica sa svakodnevnim namirnicama u trgovini: osnovne životne namirnice u BiH doživjele su promjenjive trendove cijena tokom proteklih 12 mjeseci.

Cijene osnovnih životnih namirnica u Bosni i Hercegovini nastavile su rasti tokom posljednjih godinu dana, iako su kod nekih proizvoda zabilježena i pojeftinjenja. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u periodu od sredine 2024. do sredine 2025. najviše su poskupjeli artikli poput mesa, mliječnih prerađevina i kafe, dok je do pada cijena došlo kod pojedinih žitarica i ulja. Primjera radi, pšenično brašno je u proteklih godinu dana pojeftinilo (sa ~1,60 KM na ~1,40 KM po kilogramu), ali je hljeb paradoxalno poskupio (sa ~3,40 KM na ~3,60 KM po kg). Slično tome, jestivo ulje i šećer zabilježili su pad cijena u istom periodu, dok su mlijeko, sir, meso i kafa poskupjeli.

U tabeli su prikazane prosječne cijene odabranih namirnica u maju 2024. i maju 2025. godine, sa pripadajućom stopom promjene:

Izvor: Agencija za statistiku BiH

Kao što se vidi, osnovne prehrambene namirnice i napici nastavili su poskupljivati. Kilogram hljeba od pšeničnog brašna dostigao je prosječno 3,80 KM, kilogram riže 4,60 KM, a litar mlijeka u tetrapaku oko 2,30 KM. Kilogram junetine bez kosti porastao je sa prosječnih ~20 KM na preko 24 KM, dok je svinjetina s kostima prešla 11,5 KM/kg. Svježa piletina zadržala se oko 6,5–7 KM/kg. Poskupljenja su vidljiva i kod mliječnih proizvoda – tvrdi žuti sir porastao je na preko 17 KM/kg, a maslac čak na 34 KM/kg. Za svakodnevne navike građana posebno je značajno poskupljenje mljevene kafe (skoro 60% skuplja nego godinu ranije), kao i mliječne čokolade (preko 50% skuplje). S druge strane, pojedine osnovne namirnice bilježe stagnaciju ili pad cijena: npr. ulje se u maju 2025. prodavalo oko 3,30 KM/l, što je slično ili niže nego godinu ranije kada je iznosilo oko 3,50 KM, a sličan trend stabilizacije cijene primijećen je i kod šećera (oko 2,10–2,30 KM/kg). Ovakvi divergentni trendovi znače da se potrošačka korpa mijenja – građani za neke proizvode izdvajaju znatno više novca nego lani, dok je kod rijetkih artikala osjetno olakšanje.

Ukupna inflacija i poskupljenja hrane

Opšta inflacija u BiH tokom proteklih 12 mjeseci osjetno je usporila u odnosu na rekordne nivoe iz 2022. i početka 2023. godine, ali su poskupljenja hrane i dalje iznad prosjeka i najviše opterećuju kućne budžete. Na nivou cijele ekonomije, godišnja inflacija je sredinom 2025. iznosila oko 3,7% (podatak za maj u odnosu na maj prethodne godine). Istovremeno, hrana i bezalkoholna pića poskupjeli su skoro 9,9% na godišnjem nivou, što znači da je najveći dio inflatornog pritiska došao upravo iz prehrambenog sektora. Za ilustraciju, u aprilu 2025. hrana je bila čak 8,9% skuplja nego godinu ranije, dok je ukupna inflacija iznosila 3,4%. Drugim riječima, bez poskupljenja hrane inflacija bi u BiH bila znatno niža – prehrambeni proizvodi imaju najveću težinu u potrošačkoj korpi domaćinstava i njihov skok cijena direktno se osjeti na standard građana.

Važno je napomenuti da je inflacija tokom 2023. bila u silaznoj putanji (nakon dvocifrenih stopa u 2022. godini), ali krajem 2024. ponovo bilježi blagi rast, prvenstveno zbog poskupljenja hrane. Prema izvještaju MMF-a, inflacija je u BiH krajem 2024. dostigla nivo od oko 3,7%, “najviše zbog poskupljenja hrane”. To potvrđuju i sindikalne analize potrošačke korpe: udio troškova za prehranu u ukupnoj sindikalnoj korpi za četvoročlanu porodicu u BiH iznosi oko 45%, daleko najviše među svim kategorijama troškova. Povećanje cijena hrane zato nesrazmjerno pogađa životni standard – sindikat procjenjuje da prosječna plata (oko 1.565 KM u FBiH, mart 2025.) pokriva tek oko 49% troškova prosječne potrošačke korpe, dok minimalna plata (1.000 KM) pokriva svega 31% osnovnih životnih troškova.

Iako su energenti i industrijski proizvodi u jednom periodu bilježili smirivanje ili pad cijena (npr. gorivo i odjeća pojeftinili su u prosjeku tokom 2024. godine), kontinuirani rast cijena prehrambenih artikala održavao je inflaciju “živom”. Čak i na mjesečnom nivou, trend poskupljenja hrane nastavio se u 2025. – u maju 2025. hrana je bila za dodatnih 0,9% skuplja nego mjesec ranije, što znači da poskupljenja nisu posustajala ni nakon prolaska prvog inflatornog šoka. Potrošači u BiH to najbolje osjete prilikom svake kupovine namirnica: osnovna korpa koju čine hljeb, mlijeko, meso, jaja, ulje, brašno, šećer i slični artikli danas je primjetno skuplja nego prije godinu dana.

Za poređenje, i zemlje regiona i šire Evrope suočile su se sa sličnim trendom. U Hrvatskoj je inflacija sredinom 2024. iznosila oko 3,7%, ali su cijene hrane i dalje rasle brže od prosjeka – primjera radi, u aprilu 2024. kategorija hrane, pića i duhana bila je 5,5% skuplja na godišnjem nivou. Neke namirnice doživjele su dramatične skokove cijena: maslinovo ulje je u Hrvatskoj u travnju 2024. poskupjelo 61% u odnosu na godinu ranije, brašno oko 7%, krompir 9,7%, meso 5%, voće 6,6%, riba 7,5% itd. Slične brojke bilježene su i u drugim zemljama EU – hrana je početkom 2024. poskupljivala po stopama od 10-15% u mnogim članicama, iako je ukupna inflacija popuštala. Time se potvrđuje da je “skupa hrana” bio širi evropski trend, a ne specifičnost BiH. I susjedne zemlje regiona su prošle kroz talas poskupljenja hrane: Srbija je 2022/23. imala dvocifrene stope inflacije (jednu od najvećih u regionu), pa je Vlada Srbije posezala za mjerama zamrzavanja cijena određenih osnovnih proizvoda (npr. hljeba “Sava”, mlijeka, ulja i sl.) kako bi zaštitila potrošače. Hrvatska je, pak, još 2022. smanjila stopu PDV-a na osnovne namirnice sa 13% na 5% kako bi ublažila udarac, ali su uprkos tome cijene nastavile rasti usljed globalnih faktora. Tek početkom 2025. u zemljama EU primjetniji je pad cijena hrane (ili barem zaustavljanje rasta), dok je u BiH taj proces sporiji zbog internih specifičnosti.

Glavni uzroci rasta cijena hrane

Poskupljenja hrane u BiH u proteklih godinu-dvije rezultat su kombinacije globalnih i domaćih faktora. Globalni faktori odigrali su ključnu ulogu 2022. i 2023. godine: prije svega, poremećaji na svjetskim tržištima izazvani pandemijom i ratom u Ukrajini doveli su do snažnog rasta cijena energenata i sirovina, što se prelilo i na cijene hrane. Rat u Ukrajini posebno je utjecao na tržište žitarica i uljarica – kao veliki proizvođači, Rusija i Ukrajina su smanjile izvoz, pa je pšenica na svjetskom tržištu poskupjela, što je lančano povisilo cijene brašna i pekarskih proizvoda svuda, uključujući BiH. Istovremeno, cijene nafte i plina su skočile na rekordne nivoe tokom 2022., povećavši troškove prevoza i proizvodnje hrane. Centralna banka BiH ističe da je ovaj globalni šok ponude zatekao BiH sa određenim strukturnim ranjivostima – recimo, BiH je visoko uvozno zavisna o hrani i energentima – što je dodatno pojačalo inflatorni udar. Drugim riječima, BiH većinu osnovnih inputa (gorivo, mineralna đubriva, stočnu hranu, čak i dio gotovih prehrambenih proizvoda) nabavlja iz uvoza, pa svaki skok cijena na svjetskom tržištu neminovno znači i poskupljenja na domaćim policama.

Osim geopolitičkih i tržišnih, klimatski faktori su također utjecali na cijene hrane. Tokom ljeta 2023. BiH i regiju pogodila je izražena suša u pojedinim periodima, što je umanjilo rod pojedinih kultura. Predstavnici udruženja potrošača upozoravali su još u jesen 2024. da je “ljetna suša najavila rast cijena brašna i pekarskih proizvoda, kao i šećera”, zbog slabije žetve pšenice i šećerne repe. Slično tome, nepovoljne vremenske prilike (poplave ili suše) mogu utjecati na domaću ponudu povrća i voća, gurajući cijene naviše. Poskupljenja stočne hrane zbog lošeg roda kukuruza i drugih žitarica često se preliju na cijenu mesa i mliječnih proizvoda, jer farmeri trpe veće troškove proizvodnje.

Energetski troškovi i cijene goriva direktno su se odrazili na lanac snabdijevanja hranom. Kada je cijena dizel-goriva 2022. skočila iznad 3 KM/l, ubrzo su mnogi proizvođači i trgovci u BiH povećali cijene svojih proizvoda pravdajući to većim transportnim troškovima. Međutim, 2023. godine došlo je do značajnog pojeftinjenja goriva – dizel je u drugoj polovini 2024. pao na oko 2,30–2,40 KM/l (naspram ~2,90 KM godinu ranije)c – ali se taj pad gotovo uopšte nije odrazio na smanjenje cijena hrane. To ukazuje da su raniji skokovi cijena hrane djelimično isprovocirani visokim cijenama nafte, ali da pri padu goriva trgovci nisu proporcionalno snizili cijene namirnica. Privrednici su se 2022. i početkom 2023. “često pravdali poskupljenja rastom cijena goriva”, dok sada kada je gorivo pojeftinilo “niko se i ne šali da će doći do pojeftinjenja” hranec. Ovaj “efekat klackalice” sugeriše i elemente marži i profita – dio trgovaca je zadržao više maloprodajne marže umjesto da pojeftini proizvode kada su im ulazni troškovi pali, čime su potrošači ostali uskraćeni za benefite nižih cijena sirovina.

Ne treba zanemariti ni poremećaje u lancima snabdijevanja koji su obilježili postpandemijski period. Globalna logistika je tokom 2021–2022. bila usporena (skupi kontejnerski transport, nestašice sirovina, prekidi u proizvodnji), što je dovelo do povremenih nestašica ili viših troškova uvoza pojedinih prehrambenih roba. BiH je osjetila, na primjer, nestašicu i poskupljenje jestivog ulja u prvoj polovini 2022., kada je zbog rata bila ugrožena snabdijevanje suncokretovim uljem na tržištu. Slično je bilo i sa šećerom – panika na regionalnom tržištu i ograničenja izvoza iz pojedinih zemalja doveli su do rasta cijene šećera u maloprodaji BiH na preko 2 KM/kg. Iako su se globalni lanci snabdijevanja do 2023. djelomično stabilizovali, efekti tih poremećaja još su se neko vrijeme odražavali kroz više cijene zaliha na policama.

Uz faktore ponude, domaća potražnja i rast dohodaka takođe, su dali doprinos upornoj inflaciji hrane. U BiH je tokom 2023. i 2024. zabilježen snažan nominalni rast plata – prosječna plata je rasla između 10% i 15% godišnje, a minimalna plata je povećana na 1.000 KM. Ovaj rast primanja, iako dobrodošao za standard, značio je i više raspoloživog novca koji je “pogurao” domaću potrošnju i dao prodavcima prostor da zadrže više cijene. Analiza Bloomberg Adrije navodi da “snažna domaća potražnja i rast plata” drže inflaciju na višem nivou, te da su “rast cijena hrane i usluga glavni generator inflacije” u BiH. Povećanje minimalca posebno je izazvalo lančani efekat – poskupjeli su inputi rada u sektorima proizvodnje i trgovine hranom, što je djelimično ugrađeno u finalne cijene za potrošače.

Konačno, jedan od razloga zašto cijene hrane u BiH sporije padaju nego što rastu je i tržišna struktura: tržište maloprodaje hrane u BiH je koncentrisano u nekoliko velikih lanaca, uz mnoštvo manjih trgovaca, ali bez prave konkurencije cijena kao u nekim većim ekonomijama EU. U takvim okolnostima, trgovci se nerado upuštaju u snižavanje cijena, osim ako ih na to ne prisile tržišni višak ili državne mjere. Podaci pokazuju da su veleprodajne cijene hrane u BiH većim dijelom pale tokom 2023. u odnosu na 2022., prateći svjetski trend (FAO indeks cijena hrane globalno je bio ~10% niži početkom 2024. nego godinu ranije). Ipak, maloprodajne cijene nisu pratile taj pad – “dok su pojedini proizvodi na veliko znatno pojeftinili, njihove cijene u trgovinama uglavnom rastu”. Ova pojava sugeriše da se u lancu od proizvođača do krajnjeg kupca dio koristi od pojeftinjenja sirovina “izgubio” na posrednicima ili se zadržao kao ekstra profit trgovačkog sektora.

Sve navedeno ukazuje da je poskupljenje hrane kompleksan problem uzrokovan prvenstveno vanjskim šokovima (cijene na globalnom tržištu, uvozna zavisnost) pojačanim lokalnim slabostima (niska poljoprivredna produktivnost, oligopolna tržišna struktura, rastući troškovi rada). To potvrđuje i guverner Centralne banke BiH Senad Softić, koji je u jeku inflatorne krize izjavio da se “globalni šok na strani ponude podudario s našim strukturalnim slabostima” te da su za trajno rješenje poskupljenja potrebne dugoročne ekonomske reforme koje će povećati otpornost domaće ekonomije. U međuvremenu, kratkoročno, postavlja se pitanje: šta se može učiniti da se ublaži rast cijena hrane i zaštite građani?

Uloga deviznih rezervi Centralne banke BiH

U javnosti se povremeno pokretalo pitanje može li se nešto učiniti preko monetarne politike ili korištenja deviznih rezervi Centralne banke BiH (CBBiH) kako bi se zaustavila inflacija i rast cijena, naročito hrane. Centralna banka BiH djeluje po principu valutnog odbora (currency board), što znači da je konvertibilna marka (KM) fiksno vezana za euro i da je svaka izdata KM 100% pokrivena deviznim rezervama (eurima u bilansu CBBiH). Devizne rezerve BiH su dosegle istorijski maksimum – krajem maja 2025. iznosile su oko 16,93 milijardi KM, a do kraja godine premašile su i 17 milijardi KM. Međutim, namjena ovih rezervi nije finansiranje intervencija na domaćem tržištu niti subvencioniranje uvoza, već očuvanje monetarne stabilnosti. Stručnjaci i zvaničnici naglašavaju da bi svako trošenje deviznih rezervi u druge svrhe podrivalo režim valutnog odbora i povjerenje u KM. Iz Centralne banke decidirano poručuju: “Inicijative koje imaju za cilj uzimanje bilo kakvih rezervi Centralne banke ne podržavamo, jer se time narušava monetarna stabilnost zemlje i Zakon o CBBiH. Dobri poznavaoci prilika znaju da ne postoje nikakvi ‘viškovi’ rezervi u CBBiH – svaka rezerva ima svoju svrhu”. Drugim riječima, devizne rezerve nisu “državni fond” iz kojeg bi se mogle dotirati niže cijene hrane ili pokriti uvoz po jeftinijem kursu – one služe isključivo kao garancija vrijednosti KM i stabilnosti finansijskog sistema.

Centralna banka, dakle, nema klasične instrumente monetarne politike kakve imaju centralne banke sa slobodnim kursom (npr. ne može podizati kamatne stope da obuzda inflaciju, niti “štampati novac” da finansira antiinflacijske mjere). Njena primarna uloga je održavanje fiksnog kursa i stabilnosti valute, što je u ovim inflatornim okolnostima zapravo sidro stabilnosti – da nije valutnog odbora, KM bi možda devalvirala pod pritiskom, što bi dodatno poskupjelo uvoznu hranu. Guverner Softić je istakao da CBBiH čini ono što je u njenoj nadležnosti: “osigurava monetarnu stabilnost i stabilnost domaće valute, što je u ovakvim situacijama od posebnog značaja. Zamislite da se kurs KM svakodnevno mijenja i dodatno doprinosi neizvjesnosti i promjeni kupovne moći”. Valutni odbor spriječio je da poskupljenja budu još gora – i međunarodne finansijske institucije (poput MMF-a) snažno podržavaju očuvanje ovog režima i “stabilnosti konvertibilne marke”, navodeći ga kao jedan od temelja makroekonomske stabilnosti BiH.

Prema tome, devizne rezerve Centralne banke BiH ne treba koristiti za direktno obuzdavanje cijena ili finansiranje mjera za ublažavanje poskupljenja. Njihovo korištenje dolazi u obzir samo u krajnje izuzetnim situacijama – recimo, kada bi bila ugrožena stabilnost kursa KM ili u slučaju neke velike finansijske krize – ali ni tada ne bi imale direktan efekat na cijene hrane osim kroz očuvanje vrijednosti valute. Bilo kakav pokušaj da se “posegne” u rezerve radi subvencioniranja uvoza hrane ili utjecaja na cijene značio bi narušavanje povjerenja u monetarni sistem, potencijalno izazivanje odljeva kapitala i drugih negativnih posljedica. Ukratko, monetarna rješenja za skupe namirnice nisu praktična u okviru postojećeg sistema, pa se pažnja preusmjerava na fiskalne i strukturalne mjere koje vlasti mogu preduzeti.

Moguće mjere za smanjenje cijena hrane

S obzirom da su poskupljenja hrane ponajviše uzrokovana vanjskim faktorima, ali i da su se pokazala “ljepljivima” (cijene se nisu vraćale naniže kad su pritisci popustili), vlade i institucije mogu razmotriti više mjera za ublažavanje tereta na građane. Fiskalne mjere spadaju među najdirektnije: to uključuje smanjenje poreza ili davanja na osnovne životne namirnice. U BiH se već duže raspravlja o diferenciranoj stopi PDV-a – trenutna jedinstvena stopa iznosi 17% na sve proizvode. Postojao je prijedlog da se uvede niža stopa PDV-a (npr. 5%) na osnovne prehrambene artikle, kako bi se njihova cijena snizila za iznos poreznog rasterećenja. Taj prijedlog usvojen je u Predstavničkom domu Parlamenta BiH još 2022. godine, zajedno sa odlukom o privremenom ukidanju akciza na gorivo, ali ga Dom naroda nije tada potvrdio, pa mjera nije zaživjela. Time je propuštena šansa da se bar djelimično amortizuje rast cijena – procjene su bile da bi osnovne namirnice uz manji PDV mogle pojeftiniti oko 7-10% u maloprodaji. I dalje postoji mogućnost da se ovo pitanje aktualizira; međutim, fiskalni stručnjaci upozoravaju da bi smanjenje PDV-a smanjilo prilive u budžet (jer država godišnje prikupi znatan dio PDV-a baš iz sektora trgovine hranom), pa se traži balans kako pomoći potrošačima a ne ugroziti budžetske prihode. Neke zemlje u okruženju su to ipak učinile – npr. Hrvatska je u aprilu 2022. snizila PDV na većinu hrane na 5%, Srbija i Slovenija su zadržale diferencirane stope (računajući da osnovne namirnice imaju niži PDV). BiH tek treba da se usaglasi oko ovog poteza, ali konsenzus postoji da bi niži PDV na hranu bio najbrža i najefikasnija fiskalna mjera pomoći građanima.

Druga važna fiskalna mjera je akcizna politika za gorivo. Gorivo utiče na cijenu transporta i proizvodnje hrane, pa je logično da bi jeftinije gorivo pomoglo u snižavanju troškova hrane. Tokom 2022–2023. više puta je predlagano da se ukinu ili suspenduju akcize na naftne derivate (koje iznose oko 0,30 KM po litru), čime bi cijena dizela i benzina pala otprilike za taj iznos. I ovaj prijedlog je bio usvojen u jednom domu državnog parlamenta, ali je zapinjao na drugom domu i nikada nije implementiran. Da jeste, građani bi osjetili pojeftinjenje goriva na pumpama, a posredno bi možda došlo i do zaustavljanja rasta cijena prijevoza i distribucije robe. Pošto su se u međuvremenu svjetske cijene nafte stabilizovale, ovaj prijedlog je pao u drugi plan, ali ostaje na stolu kao opcija ukoliko bi gorivo ponovo drastično poskupjelo. Moratorij na povećanje trošarina ili čak privremeno smanjenje trošarina na gorivo je nešto što je i guverner CBBiH Softić sugerirao kao antikriznu mjeru, jer bi time direktno bile spuštene cijene transporta i ublažen inflatorni udar.

Osim oporezivanja, tu su i subvencije i kontrole marži kao potencijalni alati. Subvencioniranje najugroženijih kategorija stanovništva je mjera kojom država ne snižava nužno cijene u trgovinama, ali daje finansijsku pomoć građanima da lakše kupe poskupjele proizvode. To može biti kroz jednokratne novčane pomoći, vaučere za kupovinu hrane ili povećanje socijalnih naknada i penzija. Takve mjere su u BiH djelimično primijenjene – penzije i socijalna davanja jesu povećavane u FBiH i RS tokom 2022–2023. više puta izvanredno, upravo zbog inflacije. Vlade entiteta su isplaćivale i poneke jednokratne pomoći (npr. penzionerima, borcima, zaposlenima u javnom sektoru) kako bi se lakše prebrodio talas poskupljenja. Ipak, te mjere imaju ograničen domet i često ne pokrivaju radnike u privatnom sektoru ili srednju klasu, pa se razmatra i ciljano subvencioniranje određenih proizvoda.

Subvencije proizvodnje su također bitne: podrška domaćoj proizvodnji hrane može na srednji rok povećati ponudu i smanjiti uvoznu zavisnost. Oba entiteta su u 2023. godini povećala agrarni budžet – izdvojena su dodatna sredstva za poljoprivrednike (posebno za subvencioniranje goriva za proljetnu sjetvu, za nabavku đubriva, premije za mlijeko, podsticaje za uzgoj tovljenika itd.). Cilj je bio da domaći farmeri održe ili povećaju proizvodnju uprkos skupljim inputima, kako bi tržište bilo bolje snabdjeveno i kako ne bi došlo do nestašica koje dižu cijene. Na primjer, Vlada FBiH je sredinom 2022. oslobodila poljoprivrednike plaćanja putarine na dizel (0,15 KM/L) preko tzv. plavog dizela, a entitetske vlade su u više navrata isplaćivale “vanredne” pomoći registrovanim poljoprivrednim gazdinstvima. Ti potezi su vjerovatno pomogli da hrana ne poskupi još više nego što jeste, iako nisu doveli do pojeftinjenja. Stručnjaci ističu da bi vlasti trebale strateški ulagati u povećanje domaćih kapaciteta za proizvodnju hrane (npr. izgradnju sistema navodnjavanja da se umanje štete od suše, subvencioniranje domaćih stočnih farmi, zaštitu cijena otkupa mlijeka itd.), kako bi BiH manje zavisila o uvozu i kretanjima na globalnom tržištu. To su dugoročnije mjere čiji se efekti ne vide odmah, ali su važne za stabilnost cijena u budućnosti.

Kontrola marži i cijena direktniji je, ali kontroverzniji instrument. Neke zemlje su posegnule za zamrzavanjem cijena određenih osnovnih proizvoda na određeni period (npr. Mađarska je zamrzavala cijene šećera, ulja i brašna; Srbija također više osnovnih namirnica). U BiH na državnom nivou nije bilo takvih odluka (i teško bi bile usaglašene politički), ali su entitetske i kantonalne vlasti pokušale neke varijante. Vlada RS pokrenula je početkom marta 2025. kampanju “0% marže”, u saradnji s trgovačkim lancima, gdje su se proizvođači, distributeri i trgovci dobrovoljno odrekli bilo kakve zarade na oko 30 odabranih proizvoda – uglavnom prehrambenih – kako bi ih ponudili po sniženim cijenama građanima. Prema riječima ministra trgovine i turizma RS, ti proizvodi su u prosjeku bili jeftiniji oko 20–30% tokom trajanja akcije. Paralelno se u RS odvijala i kampanja “Društveno odgovorni”, gdje je na oko 500 artikala različitih roba određen period sniženih cijena. Međutim, rezultati ovih kampanja bili su ograničeni. Udruženja potrošača izvijestila su da mnogi proizvodi sa liste 0% marže nisu zapravo ključni u potrošnji prosječnog domaćinstva (na listi su se našli artikli poput kečapa, paradajz soka, marmelade, dok su npr. brašno, ulje, jaja i mnogi svakodnevni proizvodi izostali ili su bili manje zastupljeni). Takođe, građani su često primjećivali da u radnjama proizvodi koji su označeni u kampanji imaju jednake cijene kao slični proizvodi van kampanje – npr. šećer: jedan brend šećera uključen u kampanju “Društveno odgovorni” koštao je isto koliko i drugi brend koji nije u kampanji. Prema zvaničnoj statistici, uprkos ovim mjerama, hrana u RS je u aprilu 2025. i dalje bila 6,4% skuplja nego godinu ranije.

U Federaciji BiH su korištene nešto drugačije metode – krajem 2022. i početkom 2023. organizovane su dobrovoljne akcije trgovačkih lanaca uz poticaj Vlade FBiH, gdje su određene osnovne namirnice prodavane sa minimalnom maržom ili tzv. “zaključane cijene” na određeni period. Tako je, primjera radi, jedna od većih trgovinskih kompanija u FBiH početkom 2023. ponudila “zamrznute” cijene za 20-ak osnovnih artikala (ulje, brašno, šećer, so, određene vrste mesa) tokom mjesec dana. U februaru 2024. u trgovinama u FBiH mogli su se naći proizvodi označeni posebnom etiketom “0% marže” ili “zaključana cijena” – recimo, kilogram šećera je koštao 2,10 KM kao zaključana cijena (što je bilo nešto niže od uobičajenog nivoa). Ipak, te cijene su bile garantirane samo ograničeno vrijeme (u slučaju šećera, program je istekao krajem marta 2024.). Ove mjere su imale kratkoročan efekat – privremeno su ublažile udar za potrošače kod nekih proizvoda, ali nisu trajno riješile problem. Čim su kampanje završile, tržišne cijene su se uglavnom vratile na prethodne nivoe, a neki proizvodi su nastavili poskupljivati zbog novih ulaznih troškova.

Ukidanje ili smanjenje carina i drugih uvoznih dadžbina još je jedna mjera koju vrijedi razmotriti za određene proizvode. BiH već ima relativno liberalan trgovinski režim za većinu prehrambenih proizvoda (zahvaljujući Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, carine na uvoz hrane iz EU su uglavnom ukinute ili svedene na minimum). Ipak, za neke kategorije (poput mesa, mliječnih prerađevina i pojedinog sezonskog voća/povrća) postoje zaštitne carine ili kvote kako bi se zaštitila domaća proizvodnja. Kada su cijene tih proizvoda skočile, pojavili su se zahtjevi od udruženja za zaštitu potrošača da se privremeno suspenduju carine – npr. na uvoz mesa, jaja ili mlijeka – kako bi se omogućio jeftiniji uvoz i veća konkurencija koja bi snizila cijene. S druge strane, domaći proizvođači se tome protive, upozoravajući da bi ih preplava jeftinijeg uvoza iz EU ili regiona uništila. Tako smo imali situaciju da su mljekari i farmeri protestovali protiv najave ukidanja carina na uvoz iz EU, jer bi to oborilo otkupne cijene njihovih proizvoda i dovelo ih u nezavidan položaj. Vlade stoga balansiraju između interesa potrošača i proizvođača. Jedna od razumnih mjera jeste ukidanje carina na uvoz stočne hrane, đubriva, sjemena i repromaterijala za poljoprivredu – to direktno smanjuje troškove proizvodnje hrane u BiH i pomaže našim proizvođačima da ponude jeftinije proizvode. Takve mjere su djelimično i preduzete (npr. carine na uvoz mineralnih đubriva su smanjene na 0% tokom 2022/23. zbog globalne krize gnojiva).

Vlasti mogu posegnuti i za administrativnim mjerama kontrole tržišta: pojačati inspekcijski nadzor kako bi spriječili eventualne dogovore o cijenama ili kartelsko ponašanje velikih trgovaca, javno objavljivati “crne liste” onih koji neopravdano dižu marže, te stimulisati konkurenciju (olakšati ulazak novih trgovačkih lanaca na tržište, podržati zadruge potrošača i sl.). U nekim zemljama EU (poput Francuske) vlada je sklapala sporazume sa trgovcima da ograniče marže na osnovne proizvode tokom inflatornog perioda – nešto slično bi se moglo pokušati i u BiH na dobrovoljnoj bazi, što je RS već radio.

Sumirano, postoji čitav set mjera koje bi mogle pomoći da se cijene hrane stave pod kontrolu ili barem ublaže za građane: od poreznih olakšica (niži PDV, ukidanje akciza), preko finansijske pomoći (subvencije, socijalni transferi), do direktnih intervencija (kontrola cijena, dogovori o maržama, olakšavanje uvoza). Svaka od tih mjera ima svoje prednosti i mane – neke traže finansijski teret na budžet, druge rizikuju narušavanje tržišta – pa stručnjaci predlažu kombinovani pristup. Guverner CBBiH je, recimo, sugerirao “privremene mjere poput subvencija za najugroženije, moratorij na trošarine, pa i moratorij na neke poreze” kao paket za ublažavanje inflatornog udara. MMF u svojim preporukama takođe ističe da se socijalna davanja trebaju preciznije ciljati kako bi došla do onih koje je inflacija najviše pogodila. Ključno je da mjere budu pravovremene i proporcionalne – preoštre intervencije (npr. dugoročno zamrzavanje cijena) mogu dovesti do nestanaka proizvoda sa tržišta, dok preblage mjere možda neće dati efekta. BiH tu može učiti iz iskustava susjeda i evropskih zemalja.

Poređenje sa susjednim zemljama i evropski trendovi

Trend poskupljenja hrane nije zaobišao ni susjedne zemlje regiona, niti ostatak Evrope – naprotiv, neke zemlje su imale i veće probleme od BiH, dok su druge uspjele ranije zauzdati inflaciju hrane. Hrvatska, članica EU i eurozone od 2023., prolazila je kroz sličnu muku sa cijenama hrane uprkos snažnijoj ekonomiji. Inflacija hrane tamo je kulminirala krajem 2022. i početkom 2023. sa godišnjim stopama preko 15%, da bi krajem 2023. počela da usporava. Ipak, kao što smo naveli, još u aprilu 2024. neke namirnice u Hrvatskoj imale su enorman rast cijena na godišnjem nivou (maslinovo ulje +61%, pojedine vrste mesa preko 20%, mlijeko i sir dvocifreno). Hrvatska je reagovala smanjenjem PDV-a na hranu i uvođenjem eura što je donijelo monetarnu stabilnost, ali se suočila i sa problemom zaokruživanja cijena nakon uvođenja eura (mnogi trgovci su iskoristili konverziju za poskupljenja). U jednom trenutku vlada je otvoreno prozvala lance zbog neopravdanog dizanja cijena i zaprijetila mjerama, nakon čega su neki trgovci korigovali cijene naniže.

Srbija je imala najduži period dvocifrene inflacije u regionu – još od 2021. pa do sredine 2023. inflacija je bila vrlo visoka (ukupno preko 10%, hrana i preko 20% u nekim mjesecima). Vlada Srbije je od jeseni 2021. pribjegla administrativnim zabranama izvoza i kontrolama cijena: zabranjen je bio izvoz pšenice, kukuruza, brašna i ulja u jednom periodu da bi se obezbijedilo domaće snabdijevanje, a uvedene su i direktne uredbe kojima se ograničava maksimalna cijena osnovnih namirnica. Tako je hljeb od brašna T-500 (najčešća vekna) bio zamrznut na 54 dinara (oko 0,90 KM) skoro dvije godine, litre mlijeka određene masnoće na 128 din (2,10 KM) itd. Ove mjere su pomogle da ti proizvodi ostanu dostupni po nižoj cijeni, ali su izazvale i nestašice (npr. ulja i mlijeka je povremeno falilo na policama Srbije zbog kontrole cijena). Srbijanska vlada je zatim u 2023. krenula postepeno ukidati zamrzavanje cijena i prelaziti na kontrolu marži, slično kao RS – dozvolila je da cijene porastu, ali je ograničila maksimalnu maržu trgovaca na 5-10% za osnovne proizvode. Inflacija u Srbiji konačno je pala na oko 5-6% početkom 2024, ali su ukupne cijene hrane ostale znatno više nego prije krize.

Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Albanija i ostale ekonomije Zapadnog Balkana također su osjetile talas poskupljenja hrane, ali su uglavnom brže oborile inflaciju tokom 2023. Makedonija je, recimo, u februaru 2024. imala samo 1,5% višu cijenu hrane nego godinu ranije, zahvaljujući dobrom rodu i subvencijama, dok je Crna Gora imala oko 1,3% rast cijena hrane u januaru 2024. Te zemlje su manje i u većoj mjeri se oslanjaju na uvoz, pa se pad svjetskih cijena brže reflektovao.

Što se tiče Evropske unije, ona je na inflatorni udar hrane reagovala na više načina. Španija je, primjerice, krajem 2022. ukinula PDV na hljeb, brašno, mlijeko, sir, voće, povrće i žitarice (sa 4% na 0% PDV) i snizila PDV na ulje i tjesteninu sa 10% na 5%. Ova mjera je direktno snizila cijene tih proizvoda početkom 2023. za nekoliko procenata. Španska vlada je također vršila pritisak na trgovačke lance da ponude “korpu osnovnih namirnica po pristupačnoj cijeni”. Francuska je dogovorila sa trgovcima tzv. “antoinflacijske kvartale” – period tokom kojeg se trgovine obavezuju da će minimalno držati cijene na stotinjak ključnih proizvoda. Njemačka i druge bogatije zemlje su inflaciju hrane pokušale kompenzirati općim paketima pomoći stanovništvu (npr. jednokratne isplate, dječiji doplatci, povećanje plata), računajući da tržišne mehanizme ne diraju direktno.

Trend u EU pred kraj 2024. i početkom 2025. pokazuje znatno usporavanje inflacije hrane, pa čak i pad cijena nekih proizvoda na prethodni nivo – ponajviše zahvaljujući stabilizaciji globalnih cijena energenata i žitarica. Prema Eurostat podacima, cijene hrane u eurozoni su u junu 2025. bile oko 9% više nego godinu prije, naspram preko 14% godišnjeg rasta zabilježenog šest mjeseci ranije. To znači da je najgori period prošao, ali da hrana i dalje poskupljuje brže od poželjnog. U tom kontekstu, BiH otprilike prati evropski trend s odmakom od nekoliko mjeseci – inflacija hrane jeste počela popuštati, ali je i dalje visoka (~10% godišnje sredinom 2025.). S obzirom na valutni odbor, BiH indirektno “uvozi” i antiinflatornu politiku Europske centralne banke – jačanjem eura i restriktivnijom monetarnom politikom u EU, i u BiH se smanjuje pritisak (jer je KM vezana za euro). Ipak, ostaje izazov kako premostiti period dok visoke cijene ne krenu silaznom putanjom

Zaključno, iskustva susjeda i EU pokazuju da nema brzog i lakog rješenja za skupu hranu: paket mjera mora biti pažljivo kalibriran. BiH, kao i druge zemlje, razmatra kombinaciju privremenih olakšica (niži PDV, ograničavanje marži, socijalne pomoći) i strateških poteza (ulaganje u poljoprivredu, jačanje rezerve hrane, regionalna saradnja u trgovini) kako bi zaštitila svoje građane. Dobra vijest je da se globalno tržište djelimično stabilizovalo – cijene nafte su pod kontrolom, a cijene žitarica na svjetskim berzama u 2023/24. pale su za oko 13,7% u prosjeku u odnosu na 2022. godinu. Loša vijest je da su maloprodajne cijene u BiH ostale visoke i da se sporo prilagođavaju naniže. U narednom periodu fokus će biti na tome da li će inflacija hrane konačno početi da jenjava i u BiH, te hoće li mjere vlasti (ako budu preduzete) uspjeti ublažiti ovaj najveći udar na džepove građana. Dugoročno, rješenje leži u održivom rastu domaće proizvodnje, efikasnijem tržištu i socijalnim politikama koje će amortizovati slične krize u budućnosti – kako osnovne namirnice više ne bi bile luksuz ni u najtežim vremenima.

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444