piše: Miloš Stevanović

Slika: Ikona Otkrovenje Svetog Jovana Bogoslova, replika Miloša Ostojića iz Šida

Radna sedmica od 2. do 6. marta 2026. godine ostavila je utisak kao da je svijet ponovo na ivici velikih geopolitičkih lomova. Vijesti su se smjenjivale iz sata u sat: eskalacija sukoba na Bliskom istoku, dramatične reakcije finansijskih tržišta, upozorenja energetskih kompanija i nervoza investitora širom svijeta. U takvoj atmosferi mnogi su se zapitali da li se nalazimo na početku nove globalne krize ili je riječ o još jednom ciklusu nestabilnosti koji svjetski sistem mora da apsorbuje.

Bliski istok je, istorijski gledano, prostor na kojem se prepliću religija, geopolitika, energenti i velike sile. Sukob koji trenutno gledamo nije samo regionalni sukob – on je refleksija mnogo dubljih odnosa moći. U njemu učestvuju ili posredno utiču regionalne sile poput Irana, Izraela, Saudijske Arabije i Turske, ali i globalni akteri poput Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Kine. Svaka eskalacija u toj regiji ima trenutne posljedice po cijene nafte, sigurnost transportnih ruta i stabilnost finansijskih tržišta.

Zbog toga je radna sedmica početkom marta izgledala gotovo apokaliptično. Investitori su reagovali refleksno – kapital se povlačio iz rizičnih sektora, rastao je interes za zlato i sigurnije oblike imovine, dok su energetska tržišta reagovala nervozno. Finansijski svijet je u takvim trenucima izuzetno osjetljiv jer svaki nagovještaj širenja sukoba može izazvati domino-efekat.

Međutim, istorija nas uči da sukobi na Bliskom istoku rijetko imaju kratko trajanje. Oni su često dugotrajni, sa fazama eskalacije i smirivanja. Upravo zbog toga mnogi analitičari smatraju da se ne radi o događaju koji će završiti za nekoliko sedmica ili mjeseci. Ovakvi konflikti mogu trajati godinama, pa čak i decenijama, uz povremene diplomatske sporazume koji donose privremenu stabilnost.

Ključno pitanje nije samo kada će sukob završiti, nego kako će završiti. Postoje tri realna scenarija. Prvi je ograničena regionalna stabilizacija kroz međunarodni pritisak i diplomatske pregovore. Drugi je dugotrajni zamrznuti sukob u kojem će tenzije ostati prisutne, ali bez otvorenog velikog rata. Treći, i najopasniji, jeste širenje konflikta na širu regiju, što bi imalo ozbiljne posljedice po globalnu ekonomiju.

Svijet je danas mnogo međusobno povezaniji nego prije nekoliko decenija. Energenti, finansijska tržišta, logistika i međunarodna trgovina čine jedinstven sistem. Zbog toga lokalni sukob više nikada nije samo lokalni problem. On gotovo automatski postaje globalna ekonomska i politička tema.

Ipak, uprkos dramatičnim naslovima i osjećaju nesigurnosti koji se pojavio tokom prve sedmice marta, istorija pokazuje da globalni sistem ima izuzetnu sposobnost prilagođavanja. Velike ekonomije, međunarodne institucije i tržišta kapitala naučili su da funkcionišu i u uslovima geopolitičkih potresa.

Upravo zbog toga, iako je radna sedmica od 2. do 6. marta 2026. podsjećala na apokaliptične scenarije, vjerovatnije je da ćemo svjedočiti još jednom dugom periodu geopolitičkog nadmudrivanja nego potpunom slomu međunarodnog poretka.

Za investitore, kompanije i države najvažnija lekcija ostaje ista: u vremenu globalne nestabilnosti ključna prednost postaje sposobnost brzog prilagođavanja i kvalitetno upravljanje rizicima. Oni koji razumiju širu sliku i znaju kako da upravljaju rizikom, iz kriza često izlaze jači nego prije.

A Bliski istok, kao i mnogo puta do sada u istoriji, ostaće prostor gdje se oblikuju veliki tokovi svjetske politike.

StandardPrva je tu da pomogne.