Kako bi izgledalo kada bi kompanija poput Applea preselila dio svoje proizvodnje u Bosnu i Hercegovinu (BiH)? U ovom članku analiziramo potencijalni uticaj takvog poteza na trgovinske tarife, lokalno tržište rada, infrastrukturne investicije i ukupni ekonomski razvoj BiH. Također upoređujemo ova predviđanja sa iskustvima zemalja poput Indije i Vijetnama, koje su već privukle proizvodne pogone globalnih tehnoloških giganata

Trgovinske barijere i tarife

Bosna i Hercegovina ima povoljan trgovinski režim koji bi mogao olakšati izvoz proizvodnje velike kompanije ka ključnim tržištima. Kroz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s Evropskom unijom BiH je uspostavila zonu slobodne trgovine s EU, što znači da su u međusobnoj razmjeni robe ukinute carine i kvote. Drugim riječima, elektronski uređaji proizvedeni u BiH mogli bi se izvoziti u EU bez carina, što je velika prednost u odnosu na proizvodnju u zemljama izvan ovih sporazuma. Istovremeno, BiH je imala koristi i od posebnih trgovinskih povlastica sa Sjedinjenim Američkim Državama. Kao korisnica američkog programa Generaliziranog sistema preferencija (GSP), BiH je imala pravo na bescarinski izvoz preko 3.400 proizvoda na tržište SAD. Iako se program GSP periodično obnavlja, takav status pruža dodatan poticaj investitorima da razmotre BiH kao proizvodnu bazu za plasman robe u SAD.

Važno je napomenuti i širi trgovinski kontekst. Za razliku od proizvodnje u Kini, koju su u proteklim godinama pogodile visoke carine u trgovinskom ratu sa SAD proizvodnja u BiH ne bi bila opterećena takvim barijerama. BiH je dio evropskog trgovinskog prostora i u procesu je pristupnih pregovora s EU, što dugoročno obećava još jednostavniji pristup evropskom tržištu. Time bi se Appleu, ili sličnoj korporaciji, omogućilo stabilnije poslovanje bez rizika iznenadnih tarifnih barijera. Naravno, ostale necarinske prepreke (standardi kvaliteta, regulatorni zahtjevi) i dalje bi postojale, ali BiH bi u tom pogledu bila sličnija evropskim zemljama, što olakšava usklađivanje proizvodnih procesa sa zahtjevima zapadnih tržišta.

Uticaj na lokalno tržište rada

Dolazak jednog tehnološkog giganta imao bi snažan odjek na tržište rada u BiH. Trenutno BiH raspolaže relativno kvalifikovanom i cjenovno konkurentnom radnom snagom. Prosječna neto plata u BiH iznosi oko 1.506 KM (oko 770 €), što je znatno niže nego u Zapadnoj Evropi, ali više nego u tipičnim azijskim proizvodnim centrima. Stopa nezaposlenosti, iako u padu, iznosila je oko 12,6% u 2024. godini, što implicira postojanje značajnog broja dostupnih radnika. Mnogi od tih radnika posjeduju dobre tehničke i inženjerske vještine; BiH tradicionalno ima kvalitetan obrazovni sistem, a njena radna snaga cijenjena je u oblastima poput inženjerstva i informacijskih tehnologija. 

Dolazak velike proizvodne investicije poput Applea otvorio bi stotine, možda i hiljade novih radnih mjesta u kratkom roku. To bi spustilo nezaposlenost i moglo povisiti prosječne plate, kako zbog povećane potražnje za radnicima tako i zbog uvođenja viših standarda plata i uslova rada koje korporacije takvog profila donose. Istovremeno, pojavili bi se i izazovi. Odliv kvalifikovane radne snage u inostranstvo posljednjih godina smanjio je dostupnost radnika u BiH, jer su mnogi stručnjaci otišli tražiti bolje plaćene poslove vani. Velika investicija mogla bi djelimično preokrenuti taj trend – ponudom konkurentnih plata i razvoja karijere neke od tih stručnjaka bi se možda vratile u zemlju. No, ako bi se radilo o pogonu sa desetinama hiljada radnika, BiH bi mogla osjetiti i nedostatak radne snage, te bi potencijalno morala uvoziti radnike iz susjednih zemalja ili ubrzano prekvalifikovati domaće. U svakom slučaju, efekat na tržište rada bio bi uglavnom pozitivan, podižući zaposlenost i životni standard, ali bi zahtijevao pažljivo planiranje obuka i obrazovanja kako bi se ispunili standardi visokotehnološke proizvodnje.

Investicije u infrastrukturu

Pokretanje proizvodnje sofisticiranih uređaja zahtijeva adekvatnu infrastrukturu – od transporta i logistike do stabilne opskrbe energijom i moderne telekomunikacione mreže. U BiH je trenutna infrastruktura djelimično nedovoljno razvijena u odnosu na potrebe velikih industrijskih pogona. Putna i željeznička mreža su u procesu modernizacije, ali još zaostaju za standardima razvijenijih ekonomija; putevi i željeznice u BiH i dalje su ispod potrebnog nivoa razvijenostiza brzi transport robe. Veliki investitor kao Apple vjerovatno bi tražio poboljšanja – na primjer, ubrzanje izgradnje autoputeva, modernizaciju željezničkih pravaca ka glavnim evropskim koridorima i efikasnije carinske terminale na granicama – kako bi osigurao da se proizvodi mogu pravovremeno izvoziti. S obzirom da BiH ima vrlo ograničen izlaz na more, ključna bi bila saradnja sa susjednim zemljama (npr. korištenje luka u Hrvatskoj) za globalnu distribuciju.

Što se tiče energetske infrastrukture, BiH trenutno ima kapacitete koji nadmašuju domaće potrebe te čak izvozi električnu energiju. To znači da bi fabrike imale relativno stabilno napajanje strujom, potencijalno i po konkurentnim cijenama, što je prednost u odnosu na neke druge zemlje gdje je energetski deficit. Ipak, ulaganja bi vjerovatno bila potrebna u smislu izgradnje modernih postrojenja za snabdijevanje  (npr. trafo-stanice, obnovljivi izvori energije za “zelenu” proizvodnju) kako bi se ispunili Appleovi standardi održivosti. Također, telekomunikaciona mreža (internet, 5G) morala bi biti na visini zadatka da podrži jedan visoko digitalizovan proizvodni pogon. Sve ovo implicira da bi dolazak velike korporacije pokrenuo talas infrastrukturnih investicija – dijelom od strane države (ili kroz javno-privatna partnerstva), a dijelom i direktno od investitora. Dugoročno, takva ulaganja ne bi koristila samo toj kompaniji nego i ukupnoj ekonomiji, ostavljajući BiH bolju putnu mrežu, energetske objekte i tehnološku opremljenost.

Ukupni ekonomski razvoj BiH

Ekonomski učinci jedne ovako velike investicije bili bi višestruki i značajni. Prije svega, radi se o značajnom prilivu stranih direktnih investicija (SDI). Za ilustraciju, ukupni priliv SDI u BiH u 2022. godini iznosio je oko 661 milion USD. Investicija razmjera jednog Apple pogona mogla bi dostići ili nadmašiti tu cifru u kratkom roku, što bi predstavljalo istorijski skok. Taj kapital ne bi samo otvorio nova radna mjesta, već bi se prelijevao i na lokalne dobavljače i uslužni sektor. Dobavljački lanac za proizvodnju elektronike je kompleksan – lokalne firme bi imale priliku da postanu dobavljači komponenti, ambalaže, logističkih usluga, što bi širilo pozitivne efekte na mala i srednja preduzeća u BiH. Tehnologija i know-how koji bi se prenijeli mogli bi unaprijediti produktivnost i standarde kvaliteta domaće industrije.

Pored toga, značajan rast izvoza visoko vrijednih proizvoda (npr. smartphone uređaja) popravio bi trgovinski bilans BiHi povećao BDP. Primjera radi, Indija je zahvaljujući Appleovoj proizvodnji iPhonea u fiskalnoj 2024/25. ostvarila izvoz iPhonea vrijedan oko 17,5 milijardi USD. Iako je ekonomija BiH manja, proporcionalno bi čak i nekoliko milijardi novih izvoznih prihoda značajno utjecalo na rast BDP-a. Veća zaposlenost i rast plata povećali bi i domaću potrošnju, što bi dalje stimulisalo ekonomiju.

Naravno, da bi se ovakav pozitivan scenarij realizirao, BiH bi morala održati stabilno poslovno okruženje. To podrazumijeva efikasnu administraciju, pravnu sigurnost i političku stabilnost – područja u kojima BiH tradicionalno ima izazove zbog kompleksnog upravnog ustroja. Međutim, članstvo u EU na vidiku donosi reforme i usklađivanje s evropskim standardima, što bi trebalo poboljšati investicionu klimu. Također, BiH već nudi određene podsticaje stranim ulagačima, poput slobodnih zona sa oslobađanjem od PDV-a i carina na opremu, te niskih stopa poreza na dobit (10%, odnosno 8% u RS). Sve su to faktori koji bi uz dolazak velike korporacije kreirali povoljan ciklus ubrzanog ekonomskog razvoja – više investicija, više prihoda za budžet, koje se onda mogu ulagati u daljnji razvoj.

Iskustva Indije i Vijetnama

Za bolju predstavu o tome  šta BiH može očekivati, korisno je pogledati primjere Indije i Vijetnama, zemalja koje su posljednjih godina privukle proizvodne pogone Applea i drugih tehnoloških firmi. Indija je postala jedan od centara Appleove proizvodnje iPhonea zahvaljujući kombinaciji velike radne snage, državnih podsticaja i strateškog pozicioniranja na svjetskoj mapi. Tajvanski Foxconn (glavni Appleov dobavljač) gradi u Indiji ogroman kampus vrijedan 2,5 milijardi USD, koji će biti drugi najveći Appleov pogon izvan Kine i otvoriti oko 40.000 radnih mjesta. Ovakve investicije u Indiji su transformisale lokalne zajednice – npr. u okolini Bengalurua bilježi se rast nekretninskog tržišta i priliv stanovništva zahvaljujući “Project Elephant” fabrici. Indijski primjer pokazuje da dolazak velike proizvodnje podstiče i razvoj pratećih djelatnosti, od stanogradnje do obrazovnih centara za obuku radnika. Također, indijska vlada je aktivno podržala ove projekte putem subvencija i poreznih olakšica (takozvani PLI program), što je učinilo Indiju atraktivnijom od nekih konkurenata. Rezultat je da se prema nekim procjenama do 2025. čak 25–30 miliona iPhone uređaja godišnje proizvodi u Indiji, velikim dijelom za izvoz na zapadna tržišta.

Vijetnam predstavlja drugi relevantan primjer. U proteklih nekoliko godina Vijetnam se afirmisao kao ključna karika u Appleovom lancu nabavke. Brojni Appleovi dobavljači (poput Foxconna, Luxsharea i drugih) otvorili su fabrike koje sklapaju AirPods slušalice, iPad tablete i Apple Watch satove.  Analitičari predviđaju da će do 2025. Vijetnam proizvoditi oko 65% svih Apple AirPods slušalica, 20% iPad i Apple Watch uređaja i 5% MacBook računara. Appleovo prisustvo direktno je ili indirektno stvorilo približno 200.000 radnih mjesta u Vijetnamu (uključujući i širi ekosistem razvoja aplikacija) i donijelo investicije od oko 16 milijardi USD od 2019. do 2024. godine.  Ovakav priliv investicija u Vijetnamu poboljšao je tehnološke kapacitete zemlje i učvrstio njenu reputaciju kao novog “proizvodnog centra” Azije.

Šta BiH može naučiti iz ovih primjera? Prvo, konkurentnost troškova i podsticaji su ključni. Indija i Vijetnam su ponudili povoljne uslove (jeftin rad, olakšice) kako bi privukli Apple. BiH, iako manjeg tržišta rada, može se takmičiti kroz kvalifikovanost radnika i pristup bogatim tržištima (EU). Drugo, infrastruktura i brzina reakcije su presudne – Vijetnam je brzo izgradio industrijske zone i logistiku za investitore. BiH bi morala agilno odgovoriti na zahtjeve u pogledu zemljišta, dozvola i gradnje pratećih objekata. 

Treće, širi ekonomski efekti su veoma pozitivni, ali nose i određene rizike: u Indiji je masovni dolazak fabrike  izazvao i nagli porast cijena nekretnina i potrebu za uvozom radnika, dok je u Vijetnamu veliki izvoz značio i veću izloženost globalnim ciklusima potražnje. Za BiH, integracija u takav globalni lanac vrijednosti značila bi snažan razvojni impuls, ali bi zahtijevala i otpornost na moguće fluktuacije (npr. pad potražnje za određenim uređajem ili promjene tehnoloških trendova).

Zaključak

Preseljenje proizvodnje Applea u BiH, u ovoj studiji slučaja, iako hipotetičko, pruža intrigantan uvid u to kako bi jedna velika strana investicija mogla preobraziti ekonomsku sliku zemlje. Potpuno ukidanje carina prema EU i povlastice u trgovini sa SAD dale bi BiH konkurentsku prednost u plasmanu proizvoda. Lokalno tržište rada doživjelo bi rast zaposlenosti i vjerovatno povećanje plata, uz potrebu da se osiguraju kvalifikacije dovoljno radnika za visokotehnološku proizvodnju. Infrastrukturni projekti – od puteva do energetike – dobili bi novi zamah, ostavljajući dugoročne benefite za cijelo društvo. Kumulativno, efekti na BDP, izvoz i tehnološki razvoj zemlje bili bi izuzetno pozitivni, potencijalno stavljajući BiH na mapu kao novu destinaciju za industriju elektronike u Evropi.

Naravno, takav scenario ne dolazi bez izazova. BiH bi morala nastaviti s reformama kako bi osigurala stabilno i predvidljivo poslovno okruženje, smanjila birokratske prepreke i poboljšala vladavinu prava. Iskustva Indije i Vijetnama pokazuju da vlade koje proaktivnosarađuju s investitorima i ulažu u lokalne kapacitete mogu ostvariti ogromne koristi od relokacije globalnih lanaca vrijednosti. Ukoliko bi se svi ovi uslovi ispunili, premještanje proizvodnje velikih korporacija u BiH moglo bi biti win-win situacija – za investitore koji dobijaju novu pouzdanu bazu u srcu Evrope, i za Bosnu i Hercegovinu koja bi time ubrzala svoj ekonomski razvoj i tehnološku modernizaciju.

Naravno i najvažnije: Bosna i Hercegovina morala bi imati odgovarajuću političku klimu koja bi pružala sigurno okruženje investitorima kakav je Apple.

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444