- Na početku bi trebalo da definišemo kulturu. Kako je davno rekao Miloš Ilić, ona je djelo ljudskog uma i ruku. A Herriot je definisao kulturu kao „ono što ostaje kada se sve drugo zaboravi“. Što se današnje kulture tiče, nisam sigurna da se išta može klasifikovati ili složiti kao nešto što je razumljivo, jasno i prepoznatljivo. Možda smo zaista blizu one Hobsbaumove sintagme „kraj kulture“. Zapravo, kultura je nešto što je kult. A kult je slavlje, slavljenje. Ako bismo u našem jeziku razložili na dijelove riječ kultura, onda bismo dobili „kult – u – ra. Kult je slavljenje, a Ra je bog svjetlosti. Dakle, šta je onda kultura? To je slavljenje svjetlosti i Boga – izjavila je prof. dr književnosti Jelina Đurković. 

Đurkovićeva je, gostujući u emisiji „Gdje se fura (ne)kultura“ Standard Classic Radija, rekla da je prije četiri-pet decenija kultura bila uređen sistem, za razliku od danas. 

- Socijalistički sistem je imao jasnu predstavu o tome šta je to što treba da ostane „kada se sve zaboravi“, a kroz kulturno-prosvjetne zajednice na lokalnom nivou postojao je zadatak da se o kulturi vodi računa. Kulturne vrijednosti su tada i te kako promovisane, pogotovo film. Kultura je nešto što predstavlja sistem kultova, obreda, od pamtivijeka do danas. Pogledajte našu tradiciju koja je veoma žilava, koja se ne da, na primjer badnjak, krsna slava, to je sve ostalo od paganstva, nije pomodarsko, i upravo to nas čuva. Čuva naše genetsko stablo – istakla je Đurkovićeva. 

Prisjećajući se svojih poetskih početaka, kao i perioda studiranja, Jelina je naglasila da je kao srednjoškolka bila očarana Remboom, ali i da je jedan sasvim novi svijet vrijednosti upoznala upisavši Filozofski fakultet, smjer „Jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik“. 

- Kao srednjoškolci smo zaista bili očarani poezijom Artura Remboa, pa smo raspravljali o tome da ne možeš biti pjesnik ako ne napišeš knjigu bar do dvadesete godine. A onda dođem na fakultet i shvatim šta je to književnost, šta je to pjesma, šta je to poezija, i vidim da se studij književnosti bavi svjetskim veličinama, vrhovima. Onda opet potoneš i kažeš: Ajme meni, zaboravi poeziju, zaboravi pisanje... Međutim, ako govorimo o pjesnicima i pjesmama, ja ne pamtim samo ono što se deklamuje, nego pamtim kako sam doživjela pjesmu. Kako sam je proživjela. Uzmite na primjer samo jedan Dučićev stih „Sva je moja duša ispunjena tobom“ i doživjećete planetarnu emociju – poručila je prof. dr Jelina Đurković gostujući u emisiji „Gdje se fura (ne)kultura“. 

Govoreći o kulturi u savremenom dobu, ona je rekla da sadašnje društvo ističe pojedinca, ali da takav stav može da vodi jedino ka otuđenju. 

- U našem vremenu, to je očigledno, preferira se pojedinac, ali to je strašno otuđenje. Aristotel je davno rekao – „Ne možeš biti Bog, a ne možeš biti ni čudovište. Moraš biti samo čovjek.“ Kultura je sistem u kojem funkcionišeš kao važan član, kao pojedinac, ali moramo osvijestiti činjenicu da smo ipak zajednica pojedinaca koji stvaraju – navela je Đurkovićeva. 

O tome da li je dovoljno pomagati kulturu grantovima, o Bolonjskom sistemu na fakultetima, nekadašnjim profesorima književnosti, knjigama koje je objavila profesorka Jelina Đurković, prevodima njene poezije na poljski jezik, i drugim temama, poslušajte u novoj emisiji „Gdje se fura (ne)kultura“ autora Aljoše Ljubojevića. 

Emisiju poslušajte klikom na sljedeći link:

https://standardclassic.ba/gdje-se-fura-nekultura

Vaš Standard Classic Radio!