piše: Miloš Stevanović i Božana Simić

Novi početak na Aljasci? Most izmedju istoka i zapada

Donald Trump i Vladimir Putin tokom susreta u Helsinkiju 2018. Sada se oba lidera spremaju za novi susret 15. avgusta 2025. na Aljasci, koji mnogi vide kao priliku za prekretnicu u zategnutim odnosima i okončanje rata u Ukrajini. Ovaj dugoočekivani samit privukao je pažnju globalne javnosti – budi opreznu nadu da bi se nakon višegodišnjeg sukoba mogao nazrijeti mir, ali i mnoga pitanja o tome šta će dogovor značiti za svjetsku geopolitiku. U ozbiljnom spoljnopolitičkom tonu, uz dozu emotivnosti i nade, analiziramo moguće ciljeve sastanka, simboliku izbora Aljaske, geopolitičke posljedice po energetsku sigurnost, značaj susreta za globalnu ravnotežu sila, te kako bi dogovor Trump–Putin mogao uticati na smirivanje tenzija na Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini.

Ciljevi sastanka: Mir za Ukrajinu na pomolu

Glavna tema predstojećeg susreta Trump–Putin biće okončanje rata u Ukrajini, najkrvavijeg sukoba u Evropi od Drugog svjetskog rata. Američki predsjednik Donald Trump potvrdio je da će 15. avgusta ugostiti ruskog predsjednika Vladimira Putina na Aljasci kako bi pokušali ispregovarati kraj troipogodišnjeg rata. Trump je nagovijestio da je prekid vatre na dohvat ruke i da bi dogovor mogao uključivati “izvjesnu razmjenu teritorija” između zaraćenih strana. To implicira da bi Ukrajina možda morala pristati na odricanje dijela teritorija koje su okupirale ruske snage, što je kontroverzna opcija od koje Kijev i evropski saveznici odavno strepe.

Ukrajinska strana ostaje oprezna i optimistična. Predsjednik Volodimir Zelenski više puta je ponovio da je spreman na teške kompromise za mir, ali ne i na predaju suverenih teritorija. Ipak, u obraćanju naciji Zelenski je naglasio da je primirje moguće ako se izvrši adekvatan pritisak na Rusiju. S druge strane, Putin i dalje polaže pravo na okupirane ukrajinske regije – Donjeck, Lugansk, Zaporožju i Herson – kao i na Krim anektiran 2014. godine. Takve maksimalističke pozicije Moskve dosad su kočile mirovne pregovore. Trumpovi emisari su proteklih mjeseci vodili intenzivnu shuttle-diplomatiju; specijalni izaslanik Steve Witkoff održao je višesatne razgovore s Putinom u Moskvi koje su obje strane opisale kao “konstruktivne”. Sve to hrani nadu da bi ovaj susret na vrhu mogao donijeti prekretnicu ka obustavi borbi.

Iako detalji mogućeg sporazuma nisu javno potvrđeni, jasno je da će razgovori biti kompleksni. Posmatrači ukazuju da će ključni izazov biti kako uskladiti bezbjednosne zahtjeve Ukrajine – koja insistira na međunarodnim garancijama i očuvanju suvereniteta – sa zahtjevima Moskve za neutralnost Ukrajine i priznanje ruskih teritorijalnih dobitaka. Svako rješenje koje bi uključilo formalno prepuštanje dijela ukrajinske teritorije Moskvi predstavljalo bi presedan koji je za Kijev politički bolan i rizičan. Evropski lideri, poput hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, otvoreno upozoravaju da bi “nagrađivanje agresora prepuštanjem osvojenog teritorija” predstavljalo zastrašujući presedan i praktično kraj međunarodnog prava. Stoga će Trump i njegovi pregovarači morati pažljivo balansirati – kako zaustaviti krvoproliće i ispuniti cilj mira, a da pritom ne destabilizuju principe na kojima počiva globalni poredak.

Aljaska kao simbol: Most između Istoka i Zapada

Izbor Aljaske kao lokacije susreta nosi snažnu simboliku i praktične razloge. Prije svega, Aljaska je jedina američka savezna država koja se graniči s Rusijom – na svom najzapadnijem dijelu, preko Beringovog moreuza, udaljena je svega 88 kilometara od ruske obale. Ta geografska blizina čini je logičnom i neutralnijom pozornicom za susret lidera dvije sile. Nije nevažno ni to što je Aljaska nekada bila ruska teritorija: Carstvo ju je 1867. prodalo Sjedinjenim Državama za 7,2 miliona dolara . Sada, vijek i po kasnije, američka zemlja koja je nekad pripadala Rusiji postaje mjestom ponovnog dijaloga Moskve i Washingtona – svojevrsni istorijski krug koji daje nadu da se i najveći protivnici mogu vratiti za isti sto.

Aljaska ima i strateški značaj. Guverner te države Mike Dunleavy istakao je da Aljaska leži na raskršću Sjeverne Amerike i Azije, sa Arktikom na sjeveru i Pacifikom na jugu, te da je “vijekovima bila most među narodima i danas ostaje kapija diplomatije, trgovine i sigurnosti” . Upravo zbog te jedinstvene pozicije, Dunleavy smatra da je prikladno da se razgovori od globalnog značaja odvijaju tu, gdje se dodiruju Istok i Zapad . Kremlj je takođe pozdravio lokaciju kao “sasvim logičnu” – Putinov savjetnik Jurij Ušakov napomenuo je da se u Aljasci i arktičkom regionu ukrštaju ekonomski interesi Rusije i Amerike, te postoje izgledi za velike zajedničke projekte . Drugim riječima, susret na Aljasci nije samo geografski pogodna opcija nego i signal potencijalne saradnje na Arktiku bogatom resursima, umjesto konflikta.

Ne treba zanemariti ni pravni aspekt izbora Aljaske. Za ruskog predsjednika, koga tereti međunarodna optužnica Međunarodnog krivičnog suda (ICC) za ratne zločine u Ukrajini, putovanje u većinu zemalja nosi rizik hapšenja. Sjedinjene Države, međutim, nisu članica ICC-a i nisu obavezne sprovesti taj nalog . Time je Washington mogao bez prepreka pozvati Putina na američko tlo. Ranije su mediji špekulisali o neutralnim destinacijama poput Ujedinjenih Arapskih Emirata ili Turske kao mjestu susreta, upravo da bi se izbjegla juridikcija ICC-a . No Trump je odlučio poslati snažnu poruku gostoprimstva time što će Putina primiti “u najsjevernijoj američkoj državi” . Time američki predsjednik demonstrira samopouzdanje da može dovesti ruskog vođu na američko tlo radi mira, a da pritom izbjegne političku eksploziju koju bi izazvao Putinov dolazak u npr. Washington. Aljaska je dovoljno udaljena od centara moći i domaće politike, a opet pod američkom jurisdikcijom – pružajući diskretan, ali suveren prostor za razgovor dvojice lidera.

Geopolitičke posljedice po energetsku sigurnost

Rat u Ukrajini snažno je uzdrmao svjetska energetska tržišta, a njegov mogući kraj kroz dogovor Trump–Putin neizbježno bi imao posljedice na energetsku sigurnost Evrope i svijeta. Podsjetimo, ruska invazija 2022. izazvala je prvu pravu globalnu energetsku krizu – cijene nafte i gasa skočile su do rekordnih nivoa, a energetska tržišta ostala su na ivici zbog geopolitičke neizvjesnosti . Evropa je preko noći izgubila glavnog snabdjevača prirodnim gasom i bila prisiljena preispitati cijelu svoju energetsku politiku . Evropske zemlje su se ujedinile u potrazi za alternativnim izvorima kako bi prestale finansirati rusku ratnu mašinu kupovinom njenih energenata . Tri godine kasnije, taj napor je dao rezultate: ruski gas je gotovo potpuno istisnut – evropski uvoz ruskog plina pao je na tek desetak posto predratnih količina, što je uspjeh koji je prije rata bio nezamisliv . Uz pojačani uvoz tečnog prirodnog gasa iz SAD-a i ubrzano ulaganje u obnovljive izvore, Evropa je u velikoj mjeri umanjila ucjenjivački potencijal Moskve kada je riječ o energiji .

U tom kontekstu, mir u Ukrajini mogao bi dodatno stabilizovati energetske prilike – ali i otvoriti nova pitanja. Jedan od mogućih elemenata dogovora mogao bi biti i postepeno ukidanje nekih energetskih sankcija Rusiji u zamjenu za povlačenje i trajni mir. To bi značilo da bi se barem dio ruskih energenata vratio na svjetsko tržište, što bi moglo sniziti globalne cijene nafte i gasa i donijeti olakšanje mnogim zemljama. Svjetska privreda trpi zbog visokih cijena energenata, koje su i dalje povišene u mnogim regijama , pa bi svaki signal deeskalacije rata vjerovatno spustio tenzije na tržištu. Ipak, Evropa će vjerovatno ostati oprezna – nakon gorkog iskustva zavisnosti od ruskog gasa, malo je vjerovatno da bi EU olako obnovila prijašnje energetske veze sa Moskvom. Energetska bezbjednost sada je shvaćena kao strateško pitanje, i evropske zemlje će težiti diverzifikaciji i ubrzanju zelene tranzicije čak i u postratnom periodu.

Interesantno je da i lokacija susreta – Aljaska – ima energetsku dimenziju. Ova država bogata je naftom i plinom (Aleutski bazen, arktička nalazišta), a i Rusija ima velike resurse u susjednom Arktiku. Ušakovljeva izjava da se u Arktiku prepliću interesi dviju zemalja te da postoje mogućnosti za obostrano korisne projekte nagovještava da bi Trump i Putin mogli načeti i temu energetske saradnje u tom regionu. Ukoliko bi došlo do popuštanja geopolitičkih tenzija, umjesto konkurencije i militarizacije Arktika moguće je zamisliti koordinaciju u eksploataciji tamošnjih resursa uz poštivanje međunarodnih pravila. To bi za energetski sektor globalno značilo povećanje ponude i potencijalno smirivanje tržišta na duži rok.

Naravno, i dalje ostaje otvoreno koliko je održiv mir potreban da bi se izgradio trajniji osjećaj energetske sigurnosti. Svaki krhki ili nametnuti sporazum u Ukrajini koji ne riješi temeljne uzroke sukoba mogao bi ostaviti tržišta nervoznim. Ali ukoliko se 15. avgusta udare temelji stabilnog dogovora, svijet bi mogao odahnuti ne samo politički nego i ekonomski – uz nadu da se era korištenja energenata kao oružja privodi kraju.

Globalna ravnoteža sila: Prekretnica u međunarodnom poretku

Susret na Aljasci odvija se u trenutku velikog pregrupisavanja globalnih sila i mogao bi imati dalekosežne posljedice po ravnotežu moći u svijetu. Trumpov povratak u Bijelu kuću u januaru 2025. donio je zaokret u američkoj vanjskoj politici – on otvoreno teži resetu odnosa s Rusijom kako bi se usmjerio na najvećeg rivala, Kinu . Za Trumpa je Kina primarna prijetnja američkoj budućnosti, stoga nastoji odvojiti Moskvu od Pekinga i time oslabiti potencijalni sino-ruski blok . Okončanje rata u Ukrajini ključno je za tu strategiju: ako uspije postići mir s Putinom, Trump vjeruje da bi mogao sklopiti širi globalni dogovor s Rusijom – u kojem bi Moskva zauzvrat dobila određeno priznanje svojih interesa, dok bi se obavezala na distanciranje od Pekinga i saradnju po drugim žarištima poput Irana i Sirije .

Takav “veliki dil” nesumnjivo bi preoblikovao svjetski poredak. Neki analitičari porede ga sa novom Jaltskom konferencijom: podjelom uticajnih sfera između velikih sila . Kremlj zaista vidi priliku da sa Trumpom ispregovara resetovanje odnosa na osnovama koje smatra pravednim – Putin vjeruje da je Zapad nakon raspada SSSR-a prekršio nepisani dogovor da NATO neće zadirati u rusku interesnu zonu . Sada bi želio formalno osiguranje da Ukrajina i druge bivše sovjetske republike neće ući u NATO, a zauzvrat daje signal spremnosti na fleksibilnost u regionima koji Rusiji nisu od životnog interesa, poput Zapadnog Balkana . Putinova “dobra volja” na Balkanu – o kojoj se špekuliše – mogla bi biti karta za jači uticaj u istočnoj Evropi. Na taj način, Washington i Moskva bi potencijalno iscrtali nove crte razdvajanja uticaja u svijetu, utišavajući svoj sukob kako bi se fokusirali na druge prijetnje.

Ipak, ovakva radikalna promjena ravnoteže ne bi prošla bez otpora. Evropske sile su uznemirene mogućnošću da se o sigurnosti Evrope odlučuje bez njih. Evropska unija i Velika Britanija, koje su podnijele veliki teret podrške Ukrajini, ne žele da budu zaobiđene u pregovorima – pogotovo ne ako bi ishod značio prihvatanje ruske sfere uticaja u susjedstvu Evrope . Već su se čuli signali upozorenja prema Trumpu da Evropljani neće blagonaklono gledati na “dogovor velesila preko njihovih leđa” i da su spremni da jačaju vlastitu odbranu ako osjete da je američka posvećenost oslabila . Takođe, unutar SAD-a, i među republikancima i demokratama, postoji skepsa prema prevelikom popuštanju Putinu – neki članovi Kongresa protive se ideji da se američka uloga u NATO-u smanji ili da se prizna bilo kakva ruska “zona uticaja” . Trump će se, dakle, morati kretati po tankoj liniji: postići historijski dogovor s Moskvom, a da pritom ne izazove raskol sa tradicionalnim saveznicima niti unutrašnju političku buru.

Ako summit uspije u smirivanju sukoba Washington–Moskva, globalna ravnoteža sila mogla bi ući u novu fazu. Jedna mogućnost je da svijet klizne u stabilniju bipolarnost: zategnuti front prema Kini, dok je konflikt s Rusijom ublažen. Druga mogućnost je multipolarna detanta, gdje SAD, Kina, Rusija (i EU) održavaju konkurenciju ali i dijalog o ključnim pitanjima. U svakom slučaju, otvoren dijalog dviju nuklearnih supersila sam po sebi smanjuje rizik od direktnog sudara i stvara prostor da se globalni problemi – od kontrole naoružanja do klimatskih promjena – rješavaju zajedničkim naporima. Kao što je jedan američki kongresmen rekao, “traganje za mirom zahtijeva otvoren dijalog”, a ohrabrujuće je da se taj dijalog odvija na najvišem nivou . Upravo u tome leži najveći značaj Alaska summita: pokazuje da, uprkos svim podjelama i nepovjerenju, dvije strane su spremne sjesti za sto. Taj primjer mogao bi uticati i na druge rivalitete širom svijeta, šaljući poruku da se nijedan konflikt ne mora rješavati isključivo silom.

Odjek na Balkanu: Šansa za smirivanje tenzija u BiH

Zapadni Balkan je region koji, iako geografski udaljen od Ukrajine, itekako osjeća posljedice zategnutih odnosa velikih sila. Bosna i Hercegovina i susjedne zemlje već duže vrijeme strepe od prelijevanja globalnih sukoba na svoj teren – retorika podjela, secesionističke prijetnje i geopolitička nadmetanja pojačali su se od početka rata u Ukrajini. Zato mnogi analitičari procjenjuju da bi uspješan dogovor Trump–Putin imao katarzičan efekat na Balkanu. Ako Washington i Moskva smanje svoje rivalstvo, nestalo bi podstreka za lokalne aktere da “biraju strane” i provociraju krize. Konkretno, ruski uticaj na Balkanu – koji se najviše manifestuje kroz podršku srpskim nacionalistima u BiH i Srbiji – mogao bi opasti ako se Putin fokusira na učvršćivanje dogovora sa Zapadom. Prema nekim izvještajima, Putin je spreman pokazati fleksibilnost na Zapadnom Balkanu i u BiH kao znak dobre volje u širem dogovoru sa Trumpom . Drugim riječima, Moskva bi mogla prećutno prepustiti Balkan Zapadu u zamjenu za veće razumijevanje oko područja bivšeg SSSR-a koja su njoj vitalna .

Takav rasplet značio bi veliki predah za BiH, koja je zapala u duboku političku krizu. Lideri bosanskih Srba otvoreno prijete secesijom Republike Srpske, ohrabreni dosadašnjom podrškom Rusije u Vijeću sigurnosti UN-a i na terenu. Ako bi Putin u okviru globalnog sporazuma povukao ili ublažio svoju podršku separatističkim težnjama, ti lokalni akteri ostali bi bez ključnog oslonca. Time bi i tenzije unutar BiH mogle splasnuti, jer bi se sporovi morali rješavati kroz unutrašnji dijalog uz posredovanje EU i SAD, umjesto oslanjanja na daleku Rusiju. Naravno, EU bi u svemu tome morala preuzeti veću odgovornost da pomogne BiH izaći iz krize. Zanimljivo, evropski zvaničnici već su svjesni da se bosanska kriza mora riješiti mirnim putem i u korist demokratskog poretka, kako bi Evropa pokazala kredibilitet i kako se Balkan ne bi pretvorio u monetu za potkusurivanje velesila . Uoči Alaska samita, jasno je da Brisel želi imati riješene domaće zadatke – stabilizovati Balkan – kako bi Trumpu i Putinu stavio do znanja da tu nema prostora za trgovinu teritorijama ili uticajem.

Ipak, postoji i strah da bi presedan razmjene teritorija u Ukrajini mogao inspirisati ekstremiste na Balkanu. Svaki dogovor koji uključuje crtanje novih granica mogao bi odjeknuti u ušima onih koji sanjaju prekrajanje granica na Balkanu, bilo da je riječ o secesiji entiteta u BiH ili idejama podjele Kosova. Zato evropski lideri naglašavaju da na Balkanu “neće biti promjena granica” bez obzira na ishod rata u Ukrajini . Stabilnost regiona počiva na poštovanju postojećih država, što je i poruka koju će Zapad nastojati potvrditi i nakon bilo kakvog globalnog sporazuma. U idealnom scenariju, Trump–Putin dogovor mogao bi donijeti novi zamah dijalogu na Balkanu: uz smanjeno uplitanje Moskve, te obnovljenu pažnju Washingtona (koji bi nakon rješavanja Ukrajine mogao više resursa posvetiti otvorenim pitanjima na Balkanu), stvorili bi se uslovi da se višegodišnje tenzije kanaliziraju u pregovore umjesto konfrontacije. Za građane BiH i susjednih zemalja, koji su već iskusili užase rata, svaki znak da globalne sile pronalaze mirno rješenje velikog sukoba donosi tračak nade da je dijalog moguć i za njihove probleme.

Zaključak: Dijalog uprkos podjelama

Sastanak u ledenoj aljaškoj daljini nosi ogromna očekivanja. Svijet će 15. avgusta gledati mogu li dvojica nekada ljuta protivnika pronaći zajednički jezik i postaviti temelje mira. Ton susreta će biti ozbiljan – kako i dolikuje razgovoru o sudbini jedne nacije i globalnoj sigurnosti – ali ne smijemo zanemariti ni zrno nade koje provijava kroz cijelu ovu priču. Iza zatvorenih vrata aljaške konferencijske sale, možda se krije novi početak ne samo za odnose Amerike i Rusije, već i za jedan iscrpljeni svijet koji čezne za predahom od podjela. Poruka koja se nazire jeste da, čak i u doba najvećih sukoba i nepovjerenja, uvijek postoji prostor za dijalog.

Naravno, put do trajnog mira biće dug i neizvjestan. Ipak, činjenica da će se Trump i Putin sresti za istim stolom predstavlja pobjedu diplomatije nad ratnom sudbinom. Ako njihov dogovor uspije zaustaviti rat u Ukrajini, energetski ucjenjivati Evropu učini besmislenim, otvoriti vrata saradnji na hladnom Arktiku i utišati bubnjeve podjela na Balkanu, onda će Aljaska 2025. ući u historiju kao mjesto gdje je nade pobijedila strah. Čak i ako kompromisi budu teški, ovaj susret šalje svijetu ohrabrujuću poruku: da velike razlike mogu biti premošćene i da je mir moguć kada postoji volja da se razgovara. A za regiju kakva je naša, koja je prečesto bila žrtva tuđih sukoba, to je poruka vrijedna pomena. 

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444