pišu: Jevto Kalajdžić i Bojan Rakić

U posljednjih nekoliko godina, lijek Ozempic, čiji je aktivni sastojak semaglutid, postao je globalni fenomen. Prvobitno razvijen za liječenje dijabetesa tipa 2, a potom široko korišten u terapiji gojaznosti, ovaj lijek je privukao pažnju iz razloga koji prevazilaze kontrolu šećera u krvi i gubitak kilograma. Sve veći broj istraživanja i kliničkih opažanja sugeriše da bi mogao imati neočekivani uticaj na zavisnička ponašanja – od alkohola i nikotina do kompulzivnog prejedanja, pa čak i drugih oblika zavisnosti.

U Advokatskoj kancelariji Stevanović (AKS), koja zastupa velike farma kompanije, pažljivo  pratimo ove trendove jer oni ne predstavljaju samo medicinsku novinu, već i potencijalnu promjenu u regulatornim, osiguravajućim i društvenim okvirima koji se odnose na javno zdravlje. Kada lijek izađe iz okvira svoje prvobitne namjene i počne se posmatrati kao alat za rješavanje kompleksnih psiholoških i neuroloških poremećaja, otvara se čitav niz pravnih i etičkih pitanja.

Ozempic pripada klasi lijekova poznatih kao GLP-1 agonisti. Oni imitiraju hormon koji tijelo prirodno proizvodi nakon obroka i koji mozgu signalizira sitost. Ovaj mehanizam utiče na regulaciju apetita i metabolizma. Međutim, naučna istraživanja su pokazala da GLP-1 receptori postoje i u dijelovima mozga koji su povezani sa sistemom nagrade i motivacije. To su regije koje igraju ključnu ulogu u razvoju zavisnosti, jer upravljaju osjećajem zadovoljstva, nagona i ponavljanja ponašanja.

U kliničkoj praksi, pojedini pacijenti koji su uzimali semaglutid počeli su prijavljivati da, pored smanjenog apetita, osjećaju i manju želju za alkoholom ili cigaretama. Neki su navodili da su im porivi postali tiši, manje nametljivi, kao da je “pozadinska buka” zavisnosti oslabila. Iako su ovi izvještaji u početku smatrani anegdotama, naknadna istraživanja su počela potvrđivati da bi mogla postojati stvarna neurobiološka osnova za takve promjene.

Studije na životinjama pokazale su da GLP-1 agonisti mogu smanjiti traženje određenih supstanci. Kod ljudi, preliminarni rezultati ukazuju na smanjenje konzumacije alkohola i intenziteta žudnje. Ipak, važno je naglasiti da su ova istraživanja još uvijek u ranoj fazi i da ne postoje dugoročni podaci koji bi potvrdili trajni terapijski efekat.

Ovdje dolazimo do suštine pitanja: da li je moguće da lijek koji utiče na regulaciju apetita istovremeno utiče i na regulaciju nagona? Ako se zavisnost posmatra kao poremećaj sistema nagrade u mozgu, onda bi svaki lijek koji utiče na dopaminske puteve mogao imati šire posljedice. Međutim, zavisnost nije samo biološki fenomen. Ona uključuje psihološke, socijalne i često traumatske faktore. Lijek može ublažiti poriv, ali ne može sam po sebi riješiti uzroke.

Sa pravnog aspekta, eventualna šira primjena Ozempica u terapiji zavisnosti otvorila bi niz pitanja. Da li bi takva terapija bila pokrivena zdravstvenim osiguranjem? Ko snosi odgovornost za off-label primjenu? Da li bi farmaceutske kompanije bile obavezne da provedu dodatna ispitivanja i prošire indikacije? I konačno, da li bi promjena percepcije zavisnosti – sa moralnog ili voljnog problema na striktno neurobiološki poremećaj – uticala na krivičnopravni i socijalni tretman osoba sa zavisnošću?

AKS istražuje i ovu dimenziju fenomena. Ako lijek može utišati poriv, ali ne i izbrisati okolnosti koje su do njega dovele, onda terapija mora biti integrisana. Medicinski tretman, psihološka podrška i društvena reintegracija ostaju ključni elementi. Ozempic, u tom kontekstu, ne bi bio čudotvorni lijek, već potencijalno snažan alat u širem sistemu liječenja.

U javnosti se često stvara utisak da je pronađeno brzo rješenje za kompleksne probleme. Iskustvo, međutim, pokazuje da u medicini i pravu takva rješenja rijetko postoje. Ono što se sada dešava sa GLP-1 lijekovima podsjeća nas koliko je ljudski mozak složen i koliko su granice između fizičkog i psihološkog ponekad tanje nego što mislimo.

U narednim godinama, vjerovatno ćemo svjedočiti novim studijama, regulatornim odlukama i širenju terapijskih indikacija. Do tada, potrebno je zadržati oprez, ali i otvorenost prema inovacijama. Ako se potvrdi da semaglutid može smanjiti intenzitet zavisničkih poriva, to bi moglo predstavljati jednu od značajnijih promjena u pristupu liječenju zavisnosti u posljednjim decenijama.

AKS će nastaviti da prati razvoj ove teme – ne samo kao medicinsku zanimljivost, već kao fenomen koji potencijalno mijenja odnos između nauke, prava i društva.

/ / /

"Standard Prva" d.o.o. Bijeljina je kompanija registrovana u Bijeljini pri Okružnom privrednom sudu u Bijeljini. Djelatnosti kompanije su računovodstvo, otkupi potraživanja, angel investing i druge povezane usluge. Distressed debt je dio grupacije u okviru koga firma otkupljuje potraživanja koja funkcionišu i ne vraćaju se redovno.

AK Stevanović je vodeća advokatska kuća u regionu sa sjedištem u Bijeljini. Skraćenica predstavlja Advokatsku kancelariju Stevanović Vesne i Advokatsku kancelariju Stevanović Miloša.

Kontakt za medije press@advokati-stevanovic.com ili putem telefona 00 387 55 230 000 kao i na 00387 55 22 4444