Švajcarski parlament ulazi u završnu fazu jedne od najvažnijih regulatornih rasprava u posljednjih dvadeset godina. U centru pažnje nalazi se UBS, najveća švajcarska banka i jedna od najvažnijih finansijskih institucija na svijetu, koja bi uskoro mogla dobiti nove kapitalne obaveze kao posljedicu preuzimanja Credit Suissea 2023. godine.

Nakon kolapsa Credit Suissea, koji je uzdrmao povjerenje u švajcarski bankarski sektor i izazvao zabrinutost širom međunarodnih finansijskih tržišta, vlasti u Bernu obećale su da će reformisati regulatorni okvir kako se slična situacija više nikada ne bi ponovila. U tom trenutku UBS je praktično preko noći postao još veća i sistemski značajnija institucija nego što je bio ranije.

Međutim, tri godine nakon spasavanja Credit Suissea, pred švajcarskim zakonodavcima nalazi se teško pitanje: kako dodatno zaštititi finansijski sistem, a da se istovremeno ne ugrozi konkurentnost jedne od najuspješnijih švajcarskih kompanija.

Zašto je UBS postao regulatorni problem?

UBS danas upravlja imovinom vrijednom više hiljada milijardi dolara, ima značajno prisustvo u Evropi, Aziji i Sjedinjenim Američkim Državama i predstavlja jednu od ključnih institucija globalnog sistema upravljanja bogatstvom.

Nakon preuzimanja Credit Suissea, UBS je postao toliko veliki da bi eventualni problemi u njegovom poslovanju mogli imati posljedice ne samo za Švajcarsku nego i za međunarodni finansijski sistem.

Upravo zbog toga švajcarska vlada predložila je da banka mora držati znatno više kapitala kao zaštitni sloj za svoje inostrane podružnice i povezane kompanije. Ideja regulatora je jednostavna: ukoliko neka od stranih podružnica banke zapadne u probleme, matična banka u Švajcarskoj mora imati dovoljno vlastitog kapitala da apsorbuje eventualne gubitke bez pomoći države.

Takvo rješenje bi značajno povećalo otpornost sistema, ali bi istovremeno moglo ograničiti sposobnost UBS-a da investira, širi poslovanje i vraća kapital akcionarima kroz dividende i otkup vlastitih akcija.

Šta predlaže Vlada Švajcarske?

Prema prvobitnom prijedlogu, UBS bi morao u potpunosti pokriti svoje strane podružnice najkvalitetnijim kapitalom, takozvanim Common Equity Tier 1 kapitalom.

Procjene pokazuju da bi banka zbog toga morala obezbijediti približno 20 milijardi američkih dolara dodatnog kapitala.

Za UBS bi to predstavljalo jedan od najvećih regulatornih troškova u njegovoj modernoj istoriji.

Uprava banke smatra da bi takvo rješenje bilo pretjerano i da bi UBS dovelo u nepovoljniji položaj u odnosu na velike američke i britanske konkurente. Prema njihovom mišljenju, švajcarska regulativa ne bi smjela postati strožija od međunarodnih standarda jer bi to moglo podstaći odlazak kapitala i poslovnih aktivnosti iz zemlje.

Parlament traži kompromis

Upravo zbog toga posljednjih sedmica intenzivno se razgovara o kompromisnom modelu.

Prema informacijama koje dolaze iz švajcarskih političkih krugova, sve veći broj parlamentaraca smatra da bi zahtjev trebalo ublažiti i postaviti ga na nivo između 70 i 80 procenata.

Takvo rješenje i dalje bi povećalo sigurnost bankarskog sistema, ali bi istovremeno smanjilo dodatne potrebe UBS-a za kapitalom za nekoliko milijardi dolara.

U političkom smislu, radi se o pokušaju pronalaska srednjeg puta između regulatora koji žele maksimalnu zaštitu poreskih obveznika i privrede koja upozorava da pretjerana regulacija može ugroziti konkurentnost zemlje.

Šta ovo znači za investitore?

Investitori pažljivo prate razvoj događaja.

Veći kapitalni zahtjevi znače veću sigurnost, ali često i nižu profitabilnost. Banke koje moraju držati više kapitala obično imaju manje prostora za rast, akvizicije, isplatu dividendi i programe otkupa akcija.

Zbog toga je tržište pozitivno reagovalo na vijesti da se razmatra kompromisno rješenje.

Akcionari UBS-a procjenjuju da bi ublažavanje regulatornih zahtjeva moglo omogućiti banci da nastavi sa snažnim programima nagrađivanja investitora, što je jedan od razloga zbog kojih je UBS posljednjih godina bio među najpoželjnijim evropskim bankarskim akcijama.

Širi značaj za Evropu

Odluka Švajcarske neće biti važna samo za UBS.

Regulatori širom Evrope pažljivo prate ovaj proces jer predstavlja svojevrsni test za budućnost velikih sistemskih banaka.

Ako Švajcarska uvede izuzetno stroga pravila, druge zemlje bi mogle slijediti isti model. Ukoliko, međutim, pronađe uravnotežen pristup koji kombinuje stabilnost i tržišnu konkurentnost, taj model bi mogao postati primjer za cijelu Evropu.

Posebno je zanimljivo što se rasprava vodi u trenutku kada evropske banke pokušavaju da povećaju svoju konkurentnost u odnosu na američke finansijske gigante koji posljednjih godina ostvaruju znatno veće profite.

Pouka nakon Credit Suissea

Kolaps Credit Suissea ostavio je dubok trag u švajcarskom finansijskom sektoru. Institucija koja je više od 160 godina predstavljala simbol švajcarskog bankarstva nestala je praktično preko noći.

Zbog toga političari danas ne žele da preuzmu rizik da se sličan scenario ponovi.

S druge strane, UBS je postao jedan od najvažnijih ekonomskih stubova zemlje. Pretjerano opterećivanje banke moglo bi imati negativne posljedice po investicije, zapošljavanje i međunarodni položaj švajcarskog finansijskog centra.

Upravo zato će konačna odluka parlamenta predstavljati mnogo više od obične regulatorne izmjene. Ona će pokazati kako Švajcarska vidi budućnost svog bankarskog sektora – kao maksimalno zaštićen sistem sa strožim pravilima ili kao globalno konkurentan finansijski centar koji nastoji pronaći ravnotežu između sigurnosti i rasta.

Jedno je sigurno: ishod ove rasprave određivaće položaj UBS-a, ali i ugled švajcarskog bankarstva u godinama koje dolaze.