Porodice koje brinu o djeci sa najtežim oblicima invaliditeta ne smiju biti dovedene u položaj da biraju između materijalne podrške i prava svoje djece na razvoj, socijalizaciju i stručnu pomoć. Advokatska kancelarija Stevanović iz Bijeljine, u ime grupe klijenata koji imaju djecu sa posebnim potrebama, pokrenula je inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti člana 36a. stav 1. Zakona o dječjoj zaštiti Republike Srpske.

Advokat Miloš Stevanović, zastupajući grupu porodica djece sa smetnjama u razvoju, inicirao je postupak pred Ustavnim sudom Republike Srpske, smatrajući da postojeće zakonsko rješenje otvara ozbiljna pitanja ustavnosti, jednakosti građana pred zakonom i zaštite porodica koje svakodnevno brinu o djeci sa najtežim oblicima invaliditeta.

Povod za pokretanje inicijative jeste tumačenje člana 36a. stav 1. Zakona o dječjoj zaštiti, prema kojem se četiri zakonom propisana uslova za ostvarivanje prava na naknadu roditelju-njegovatelju moraju ispuniti kumulativno, odnosno istovremeno.

Takvo tumačenje, prema stavu Advokatske kancelarije Stevanović, može dovesti do uskraćivanja naknade roditeljima koji svakodnevno brinu o djeci sa najtežim oblicima invaliditeta, čak i kada je kod djeteta utvrđeno tjelesno oštećenje od 100% i potpuna zavisnost od pomoći drugog lica.

Kada nekoliko sati dnevnog zbrinjavanja postaje razlog za gubitak naknade

Posebno spornim smatramo zakonsko rješenje prema kojem roditelj može ostati bez prava na naknadu roditelju-njegovatelju ukoliko njegovo dijete ostvaruje pravo na dnevno zbrinjavanje u skladu sa propisima iz oblasti socijalne zaštite.

U praksi to znači da dijete sa teškim invaliditetom može nekoliko sati dnevno boraviti u dnevnom centru, gdje dobija stručnu pomoć, učestvuje u razvojnim aktivnostima i ostvaruje kontakt sa drugom djecom, dok njegov roditelj zbog toga može izgubiti naknadu koja je namijenjena podršci svakodnevnoj njezi.

Međutim, boravak djeteta u dnevnom centru od dva ili tri časa ne znači da je prestala potreba za roditeljskom brigom tokom preostalog dijela dana i noći. Roditelji i dalje obavljaju gotovo sve poslove njege, pomoći, nadzora i podrške neophodne za svakodnevni život djeteta.

Smatramo da se porodice na ovaj način direktno dovode u nepovoljan položaj, jer su primorane da biraju između prava djeteta na socijalizaciju i stručnu podršku i prava roditelja na naknadu za svakodnevnu njegu.

Suprotstavljena tumačenja sudova dodatno ugrožavaju pravnu sigurnost

Jedan od razloga za pokretanje inicijative jeste i činjenica da su nadležni sudovi zauzimali različita pravna shvatanja o primjeni člana 36a. Zakona o dječjoj zaštiti.

Okružni sud u Bijeljini prethodno je prihvatio tumačenje prema kojem su zakonski uslovi postavljeni alternativno, odnosno da je dovoljno ispunjavanje odgovarajućeg pojedinačnog uslova.

Međutim, Vrhovni sud Republike Srpske presudom od 20. avgusta 2026. godine zauzeo je drugačije pravno shvatanje, zaključujući da svi propisani uslovi moraju biti ispunjeni istovremeno.

Prema mišljenju Advokatske kancelarije Stevanović, ovakve razlike u tumačenju zakona, koje mogu proizvesti potpuno suprotne posljedice za porodice sa djecom sa invaliditetom, otvaraju ozbiljno pitanje pravne sigurnosti, predvidivosti i jednakosti pred zakonom.

Zakon mora biti jasan, razumljiv i jednako primjenjiv, posebno kada uređuje prava najosjetljivijih društvenih kategorija.

Porodice djece sa posebnim potrebama ne smiju biti kažnjene zbog korišćenja podrške

U inicijativi se posebno ukazuje na ustavne garancije jednakosti pred zakonom, pravne sigurnosti i posebne zaštite djece i lica koja nisu u mogućnosti da se samostalno staraju o sebi.

Naš je stav da se pravo na dnevno zbrinjavanje djeteta i pravo na naknadu roditelju-njegovatelju ne mogu automatski posmatrati kao međusobno isključiva prava.

Dnevno zbrinjavanje omogućava djetetu razvoj, socijalizaciju i stručnu podršku, dok naknada roditelju-njegovatelju predstavlja podršku roditelju koji zbog intenzivne i svakodnevne brige o djetetu često nije u mogućnosti da se zaposli i ostvaruje redovna primanja.

Smatramo da su ovakvim zakonskim rješenjem direktno ugrožene porodice koje imaju djecu sa najtežim oblicima invaliditeta, jer im se može uskratiti materijalna podrška upravo onda kada im je ona najpotrebnija.

Država treba da podstiče uključivanje djece sa posebnim potrebama u društvo, a ne da stvara okolnosti u kojima roditelji moraju birati između razvoja svog djeteta i egzistencijalne sigurnosti porodice.

Zatražena zaštita pred Ustavnim sudom Republike Srpske

Advokatska kancelarija Stevanović inicijativom traži da Ustavni sud Republike Srpske ispita da li član 36a. stav 1. Zakona o dječjoj zaštiti ispunjava ustavne standarde jasnoće, jednakosti pred zakonom i posebne zaštite djece sa invaliditetom i njihovih porodica.

Posebno se ukazuje na potrebu ispitivanja ustavnosti odredbe kojom se pravo na naknadu roditelju-njegovatelju isključuje zbog ostvarivanja prava na dnevno zbrinjavanje.

Iako je Ustavni sud Republike Srpske ranije razmatrao određena pitanja ustavnosti ove zakonske odredbe, smatramo da postoje dodatni razlozi koji opravdavaju ponovno ustavnopravno preispitivanje, posebno imajući u vidu različita sudska tumačenja i posljedice koje takva primjena zakona proizvodi za porodice.

Zaštita djece i porodice mora biti iznad administrativnog formalizma

Advokatska kancelarija Stevanović smatra da zaštita djece sa invaliditetom ne smije zavisiti isključivo od formalnog ispunjavanja uslova koji ne odražavaju stvarne životne potrebe djeteta i njegove porodice.

Roditelji djece sa najtežim oblicima invaliditeta svakodnevno ulažu izuzetan napor kako bi svojoj djeci obezbijedili dostojanstven život, odgovarajuću njegu i mogućnost razvoja. Mnogi od njih zbog toga se odriču profesionalnih prilika, redovnih prihoda i značajnog dijela sopstvenog života.

Zato smatramo da pravni sistem mora prepoznati stvarne potrebe ovih porodica i obezbijediti im odgovarajuću i djelotvornu zaštitu.

Dijete sa invaliditetom ne smije izgubiti jednu vrstu podrške zato što koristi drugu. Roditelj koji svakodnevno brine o svom djetetu ne smije biti stavljen pred izbor između djetetovog razvoja i egzistencije svoje porodice.

Upravo zbog toga Advokatska kancelarija Stevanović nastaviće da koristi raspoloživa pravna sredstva radi zaštite prava djece sa posebnim potrebama i njihovih porodica.

Smatramo da se snaga i humanost jednog društva najbolje ogledaju u načinu na koji ono štiti svoje najranjivije članove.

Advokatska kancelarija Stevanović
Bijeljina, 16. oktobar 2026. godine

Napomena: O ustavnosti osporene zakonske odredbe odlučuje Ustavni sud Republike Srpske, u skladu sa svojim ustavnim nadležnostima.