Transferne cijene više nisu tema rezervisana samo za velike međunarodne grupacije. U Republici Srpskoj one su postale važno pitanje poreske usklađenosti i za domaća privredna društva koja posluju sa svojim vlasnicima, povezanim društvima, članovima grupe ili drugim povezanim licima. Posebno nakon posljednjih izmjena poreskih propisa, pitanje više nije samo da li je određena transakcija uredno evidentirana u poslovnim knjigama, već i da li poreski obveznik može dokazati da je cijena po kojoj je transakcija izvršena — tržišna.

Važeći okvir čine Zakon o porezu na dobit Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 94/15, 1/17, 58/19, 48/24 i 114/25), kao i podzakonski propisi kojima se uređuje oblast transfernih cijena. Posljednje izmjene Zakona, objavljene u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 114/25, primjenjuju se od 1. januara 2026. godine.

Šta su zapravo transferne cijene?

Najjednostavnije rečeno, transferne cijene su cijene koje se primjenjuju u transakcijama između povezanih lica. Problem sa stanovišta poreskih propisa ne predstavlja sama činjenica da dvije povezane firme posluju jedna sa drugom. Takvo poslovanje je potpuno uobičajeno. Poresko pitanje nastaje kada uslovi pod kojima povezana lica posluju odstupaju od uslova pod kojima bi istu ili sličnu transakciju zaključila dva međusobno nezavisna privredna subjekta.

Suština pravila o transfernim cijenama zato je princip „van dohvata ruke“ (arm’s length principle). Povezana lica mogu međusobno poslovati, ali cijene, kamate, naknade, zakupnine i drugi komercijalni uslovi moraju biti ekonomski opravdani i uporedivi sa uslovima koji bi postojali na tržištu između nepovezanih lica.

Drugim riječima, nije dovoljno imati ugovor i fakturu. Potrebno je, kada za to postoji zakonska obaveza, moći objasniti zašto je određena cijena upravo takva kakva jeste.

Ko treba posebno da obrati pažnju?

Transferne cijene se u praksi pojavljuju mnogo češće nego što vlasnici kompanija pretpostavljaju. Tipičan primjer postoji kada jedno društvo prodaje robu ili pruža usluge drugom društvu koje ima istog vlasnika, kada matično društvo fakturiše usluge zavisnom društvu, kada jedno povezano društvo drugom daje zajam, kada se između povezanih firmi obračunavaju kamate, kada vlasnik izdaje poslovni prostor svom društvu ili kada se unutar grupe prenose određena prava, imovina ili usluge.

Zbog toga činjenica da su dvije kompanije registrovane kao potpuno odvojena pravna lica ne znači automatski da su one i poreski posmatrano nepovezane. Kod transfernih cijena posmatraju se vlasništvo, kontrola, upravljanje i drugi odnosi koji mogu uticati na uslove pod kojima se transakcija zaključuje.

Posebnu pažnju zato treba da obrate poslovne grupe u kojima postoji više društava sa istim ili povezanim vlasnicima, kompanije koje imaju značajne pozajmice između povezanih lica, društva koja međusobno pružaju administrativne, konsultantske, upravljačke, IT, marketinške ili druge usluge, kao i kompanije koje koriste nepokretnosti ili drugu imovinu svojih vlasnika ili povezanih društava.

Zašto je potrebna studija?

Studija, odnosno dokumentacija o transfernim cijenama, predstavlja dokaz poreskog obveznika da su njegove kontrolisane transakcije analizirane i da su cijene i drugi uslovi poslovanja sa povezanim licima određeni u skladu sa tržišnim principima.

Dobra studija zato nije dokument koji se pravi samo da bi se zadovoljila forma. Ona treba da identifikuje povezana lica, objasni prirodu njihovog odnosa, popiše relevantne transakcije, analizira funkcije koje pojedina društva obavljaju, imovinu koju koriste i rizike koje preuzimaju, te na osnovu odgovarajuće metode utvrdi da li su primijenjene cijene u skladu sa tržišnim uslovima.

Kod utvrđivanja tržišnosti koriste se metode transfernih cijena, poput metode uporedive cijene na tržištu, metode troškova uvećanih za odgovarajuću maržu, metode preprodajne cijene, metode transakcione neto marže i metode podjele dobiti. Izbor metode zavisi od konkretne transakcije i dostupnosti pouzdanih uporedivih podataka.

Prag od 50.000 KM je posebno važan

Prema objavljenom tumačenju Ministarstva finansija Republike Srpske u vezi sa primjenom izmjena propisa, obaveza dokumentacije o transfernim cijenama odnosi se na poreske obveznike koji tokom poreske godine imaju transakcije sa povezanim licima, uključujući kredite i zajmove, u ukupnoj vrijednosti većoj od 50.000 KM. U praksi to znači da se ne treba posmatrati samo jedna pojedinačna faktura ili ugovor, već ukupan obim relevantnih transakcija sa povezanim licima tokom poreskog perioda.

Ovo je posebno značajno za mala i srednja preduzeća. Prag od 50.000 KM može se relativno brzo dostići kroz zakup poslovnog prostora, mjesečne usluge između povezanih društava, nabavku robe, pozajmice ili kombinaciju više različitih transakcija.

Zbog toga preporučujemo da se pitanje povezanih lica ne provjerava tek prilikom završnog obračuna poreza na dobit. Već tokom poslovne godine potrebno je imati pregled ko su povezana lica i kolika je kumulativna vrijednost transakcija sa njima.

To praktično znači da transferne cijene više ne treba posmatrati kao pitanje koje će se rješavati tek ukoliko jednog dana dođe poreska kontrola. Dokumentacija postaje sastavni dio redovnog poreskog „compliancea“ društva.

Najveći rizik nije sama povezanost — već cijena koju ne možete objasniti

Kompanija može imati potpuno legitimnu poslovnu potrebu da posluje sa povezanim društvom. Jedna firma u grupi može pružati računovodstvene, administrativne ili IT usluge drugoj. Vlasnik može dati društvu poslovni prostor u zakup. Jedno društvo može finansirati drugo. Povezana društva mogu međusobno prodavati robu.

Ali u svakom od tih slučajeva postavlja se isto pitanje: da li bi nezavisno lice prihvatilo približno iste uslove?

Ako je odgovor potvrdan i poreski obveznik to može dokumentovati odgovarajućom analizom, sama činjenica povezanosti nije problem. Međutim, ako društvo plaća povezanoj kompaniji naknadu koja značajno odstupa od tržišta, koristi beskamatne ili neuobičajeno skupe zajmove, plaća zakupninu koju nije moguće ekonomski opravdati ili ima velike fakture za usluge čije stvarno izvršenje i vrijednost ne može dokazati, poreski rizik značajno raste.

Studija štiti poresku poziciju kompanije

Najvažnija funkcija kvalitetne studije jeste da poreskom obvezniku omogući da svoju poziciju objasni prije nego što to od njega zatraži poreski inspektor.

Ukoliko se utvrdi da cijena između povezanih lica nije u skladu sa tržišnim principom, posljedica može biti korekcija prihoda ili rashoda, a time i poreske osnovice. To dalje može dovesti do dodatne obaveze poreza na dobit, pripadajućih kamata i drugih posljedica predviđenih poreskim propisima.

Zbog toga transferne cijene nisu samo računovodstveno pitanje. One su istovremeno poresko, pravno i finansijsko pitanje.

Posebno pažljivo sa pozajmicama između povezanih lica

U praksi često postoji pogrešno uvjerenje da se pravila o transfernim cijenama odnose samo na prodaju robe i fakturisanje usluga. To nije tako. Finansijske transakcije između povezanih lica mogu biti jedan od najvažnijih segmenata analize.

Ako jedno povezano društvo drugom daje značajnu pozajmicu, potrebno je analizirati uslove finansiranja: kamatnu stopu, rok, valutu, obezbjeđenje, kreditni rizik dužnika i druge okolnosti koje bi uticale na cijenu takvog finansiranja da je zajam odobrilo nezavisno lice.

Zato pitanje „imamo li transferne cijene?“ često treba zamijeniti mnogo konkretnijim pitanjem: „Da li smo tokom godine imali bilo kakav ekonomski odnos sa povezanim licem?“

Ako je odgovor da, taj odnos treba analizirati.

Transferne cijene su prije svega pitanje poreske sigurnosti

Dobro uređena kompanija treba da zna ko su njena povezana lica, koje transakcije sa njima ima, kolika je vrijednost tih transakcija i na osnovu čega su određene cijene.

Upravo zato studiju o transfernim cijenama ne treba posmatrati kao još jedan administrativni trošak. Ona predstavlja svojevrsni poreski dosije poslovnog odnosa između povezanih lica: dokument koji objašnjava ekonomsku logiku transakcija i pokazuje da poreska osnovica nije proizvoljno premještana između vlasnika, društava ili članova iste poslovne grupe.

Za klijente koji posluju sa povezanim licima naša preporuka je jednostavna: nemojte čekati poresku kontrolu da biste prvi put analizirali svoje transferne cijene.

Provjeru povezanih lica i transakcija treba izvršiti na vrijeme, utvrditi da li postoji obaveza izrade dokumentacije, a zatim dokumentovati tržišnost primijenjenih cijena. Trošak pravovremene analize gotovo uvijek je predvidljiviji od troška naknadnog objašnjavanja transakcija koje godinama nisu bile dokumentovane.

StandardPrva svojim klijentima može pružiti podršku u identifikovanju povezanih lica i relevantnih transakcija, analizi poreskog rizika, pripremi potrebne dokumentacije i usklađivanju poslovanja sa pravilima o transfernim cijenama.

Jer kod transfernih cijena najvažnije pitanje nije samo koliko ste platili ili naplatili, već — možete li dokazati zašto je upravo ta cijena bila tržišna?