Piše: Sabina Brkić 

Slika: Mirna Jovanović 2024, vlasništvo Miloša Stevanovića 

Između sunca i mjeseca, stojimo stabilno.

U svijetu koji se neprestano mijenja, gdje dan nosi brzinu, zahtjeve i jasnoću, a noć donosi tišinu, sumnju i dubinu – rijetki su oni koji uspijevaju ostati isti. Ne nepromijenjeni, već postojani. Kao ova kuća na vodi, između svjetla i tame, između pokreta i mira – stoji, ne zato što je sve oko nje mirno, već zato što je iznutra čvrsta. Na tome mnogo radimo i stalno smo tome posvećeni. 

Sunce nas uči djelovanju. Ambiciji. Jasnoći odluke. Ono nas gura naprijed, traži rezultate, traži da budemo vidljivi, snažni i brzi. Mjesec, s druge strane, donosi introspekciju. Pitanja. Sumnje koje nas ne slabe, već produbljuju. On nas podsjeća da nije svaka snaga glasna i da nije svaka pobjeda vidljiva.

A između ta dva svijeta – između svjetla koje traži i tame koja ispituje – stojimo mi.

Stabilnost ne znači odsustvo talasa. Kao što voda na slici nikada ne miruje, tako ni život ne prestaje da nas testira. Stabilnost znači sposobnost da plovimo kroz to. Da ne potonemo kad naiđe noć, niti da se izgubimo kad zasija dan. Da budemo ukorijenjeni čak i kada smo na vodi.

To je prostor zrelosti. Tu se donose najvažnije odluke. Tu nastaje prava snaga – ne u ekstremima, već u ravnoteži.

Između sunca i mjeseca, ne biramo stranu.
Biramo da stojimo.

I da trajemo. Jer znamo da naše vrijeme tek dolazi.