Evropska komisija priprema strože mjere za sprečavanje pranja novca na tržištu umjetnina i antikviteta, nakon što su brojne krađe iz evropskih muzeja ukazale na ozbiljne bezbjednosne i finansijske rizike. Posebnu pažnju regulatora privlače transakcije umjetničkim djelima, zlatom, dragim kamenjem i drugim predmetima velike vrijednosti, koji mogu poslužiti za prikrivanje porijekla nezakonito stečenog novca.

Tržište umjetnina pod sve većim nadzorom

Prema pisanju britanskog lista Financial Times, Evropska komisija planira da preispita procjenu rizika od pranja novca u sektoru umjetnina i antikviteta. Ova inicijativa dolazi u trenutku kada evropske institucije upozoravaju na rastuću povezanost organizovanog kriminala, trgovine ukradenim umjetninama i finansijskih transakcija koje je teško pratiti.

Dosadašnja evropska procjena rizika ovaj sektor je svrstavala u kategoriju visokog rizika. Međutim, razmatra se njegovo ponovno ocjenjivanje, uz mogućnost promjene klasifikacije na umjereni rizik, u zavisnosti od konkretnih djelatnosti i efikasnosti postojećih kontrolnih mehanizama.

Važno je naglasiti da takva promjena ne bi značila da tržište umjetnina postaje bezbjedno od finansijskog kriminala. Naprotiv, evropski regulatori nastoje da preciznije identifikuju segmente tržišta koji predstavljaju najveću opasnost i da na njih usmjere odgovarajuće mjere nadzora.

Zašto su umjetnička djela pogodna za pranje novca?

Tržište umjetnina posjeduje nekoliko karakteristika koje ga čine posebno osjetljivim na zloupotrebe. Za razliku od standardizovane finansijske imovine, umjetnička djela često nemaju objektivno utvrdivu tržišnu vrijednost. Njihova cijena može značajno varirati u zavisnosti od procjene stručnjaka, reputacije autora, istorije vlasništva i interesovanja kupaca.

Upravo takva fleksibilnost omogućava da se pojedina djela prodaju po cijenama koje znatno odstupaju od njihove realne tržišne vrijednosti, što može poslužiti kao mehanizam za prikrivanje prenosa nezakonito stečenih sredstava.

Dodatni problem predstavlja činjenica da se pojedine transakcije obavljaju preko posrednika, privatnih kolekcionara, aukcijskih kuća i složenih vlasničkih struktura. U takvim okolnostima identifikacija stvarnog vlasnika umjetničkog djela, kao i krajnjeg korisnika finansijske transakcije, može predstavljati ozbiljan izazov.

Umjetnička djela imaju još jednu karakteristiku koja ih razlikuje od većine drugih oblika imovine: izuzetno velika vrijednost može biti koncentrisana u predmetu relativno malih dimenzija, što olakšava njegov fizički transport, skladištenje i prekogranično premještanje.

Krađa u Louvreu ponovo otvorila pitanje bezbjednosti

Posebnu pažnju evropske javnosti izazvala je pljačka pariškog muzeja Louvre u oktobru 2025. godine, kada su ukradeni vrijedni istorijski predmeti i nakit.

Ovaj događaj ponovo je otvorio pitanje bezbjednosti evropskih muzeja, ali i šireg problema trgovine ukradenim umjetničkim djelima.

Prema navodima Financial Timesa, evropske institucije analiziraju i druge incidente, uključujući krađe iz francuskih muzeja i galerija.

Ipak, potrebno je razlikovati dva problema: krađu umjetničkih djela i njihovo eventualno korišćenje za pranje novca. Sama krađa ne predstavlja automatski dokaz pranja novca, ali ukradena imovina može postati dio složenijih kriminalnih aktivnosti, uključujući prikrivenu prodaju, nezakonito finansiranje i prekogranične transakcije.

Umjetnine, zlato i dragocjenosti kao alternativni oblici imovine

Evropski regulatori posebno upozoravaju na činjenicu da kriminalne organizacije, suočene sa sve strožim nadzorom bankarskog sistema, mogu pokušavati da nezakonito stečena sredstva premjeste u druge oblike imovine.

Umjetnička djela, zlato, drago kamenje, antikviteti i kolekcionarski predmeti mogu biti privlačni zbog njihove velike vrijednosti, mogućnosti dugoročnog čuvanja i složenosti utvrđivanja stvarnog vlasništva.

Za razliku od bankarskih transakcija, koje ostavljaju relativno jasne elektronske tragove, promet pojedinih fizičkih predmeta može biti znatno teže rekonstruisati, naročito kada se odvija kroz više država i posrednika.

To ne znači da je ulaganje u umjetnine ili plemenite metale samo po sebi sumnjivo. Međutim, kada se takve transakcije kombinuju sa netransparentnim vlasničkim strukturama, neuobičajenim načinima plaćanja ili nejasnim porijeklom sredstava, nastaje povećan rizik od finansijskog kriminala.

Evropska unija mijenja pristup sprečavanju pranja novca

Evropska unija posljednjih godina sprovodi sveobuhvatnu reformu sistema za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma.

Jedan od ključnih elemenata reforme jeste uspostavljanje jedinstvenijeg regulatornog okvira, uz snažniju koordinaciju nacionalnih nadzornih institucija.

Posebnu ulogu ima nova evropska institucija za sprečavanje pranja novca, AMLA (Authority for Anti-Money Laundering and Countering the Financing of Terrorism), čiji je zadatak jačanje nadzora i saradnje između država članica.

Za tržište umjetnina to znači povećan značaj identifikacije klijenata, utvrđivanja stvarnih vlasnika, provjere porijekla sredstava i dokumentovanja transakcija.

Regulatorni pristup sve više polazi od načela da nije dovoljno kontrolisati isključivo bankarske tokove novca. Neophodno je pratiti i druge oblike imovine koji mogu poslužiti za prenos, prikrivanje ili očuvanje nezakonito stečene vrijednosti.

Šta ove promjene znače za kompanije i investitore?

Za privredne subjekte koji posluju na međunarodnom tržištu, evropske regulatorne promjene imaju značaj koji prevazilazi sam sektor umjetnina.

Kompanije koje se bave trgovinom dragocjenostima, investicionim zlatom, luksuznim predmetima ili posredovanjem u transakcijama velike vrijednosti moraju posvetiti posebnu pažnju procjeni rizika i usklađenosti poslovanja sa propisima.

Posebno je važno uspostaviti odgovarajuće procedure za identifikaciju poslovnih partnera, provjeru porijekla sredstava i dokumentovanje ekonomskog opravdanja pojedinih transakcija.

Za investitore je značajno i pitanje pravne sigurnosti. Kupovina vrijednog umjetničkog djela ili antikviteta ne podrazumijeva samo provjeru autentičnosti i tržišne cijene, već i utvrđivanje zakonitog porijekla predmeta, istorije vlasništva i eventualnih ograničenja njegovog prometa.

U međunarodnom poslovanju nedovoljna pažnja posvećena ovim pitanjima može dovesti do ozbiljnih finansijskih gubitaka, regulatornih postupaka i reputacione štete.

Bosna i Hercegovina ne može ostati izvan ovih procesa

Iako se najavljene mjere neposredno odnose na evropsko tržište, njihov značaj nije ograničen na države članice Evropske unije.

Bosna i Hercegovina, kao država sa razvijenim ekonomskim vezama sa Evropskom unijom, suočava se sa potrebom kontinuiranog unapređenja sistema sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

Poseban izazov predstavlja usklađivanje domaćih propisa i poslovne prakse sa međunarodnim standardima, naročito u oblastima koje uključuju prekogranične transakcije, gotovinsko poslovanje i trgovinu imovinom velike vrijednosti.

Za domaće kompanije koje sarađuju sa evropskim partnerima poštovanje međunarodnih standarda postaje sve važniji uslov poslovanja, čak i kada pojedine evropske regulatorne obaveze nisu neposredno primjenjive na njih.

Zaključak: Vrijednost imovine više nije jedino pitanje

Najnovija evropska inicijativa pokazuje da se borba protiv finansijskog kriminala postepeno pomjera izvan tradicionalnog bankarskog sektora.

Umjetnička djela, antikviteti i dragocjenosti više se ne posmatraju isključivo kao kulturna dobra, kolekcionarski predmeti ili investiciona imovina, već i kao potencijalni instrumenti za prikrivanje nezakonitih finansijskih tokova.

U narednom periodu može se očekivati dalje unapređenje regulatornih mehanizama, uz povećan značaj transparentnosti vlasništva, porijekla sredstava i odgovornosti učesnika na tržištu.

Za savremeno poslovanje poruka je jasna: nije dovoljno znati koliko određena imovina vrijedi. Sve važnije postaje pitanje kome pripada, odakle potiče i kojim sredstvima je stečena.

StandardPrva – Stvaramo novu vrijednost za Vas.