- U životu, pa i u slikarstvu, treba imati jasan cilj. Akademija je danas „zatvorena“ u nekom krugu ljudi koji ne vidi šta se događa u stvarnom životu. Prvi ja sam bio šikaniran zbog toga što volim klasično slikarstvo, jer su ga smatrali prevaziđenim. Fokus je bio na modernom, apstraktnom, i svako ko je radio u tom maniru bio je uzdizan na pijedestal, pumpali su mu ego četiri godine. Međutim, kada se tako mlad, svršen student, pojavi u realnom životu i tržištu, doživi veliki šamar – priča akademski slikar Spomenko Đekić.

Đekić, koji je bio gost emisije „Gdje se fura (ne)kultura“, istakao je da je uvijek smatrao da crtež i klasično slikarstvo moraju biti osnova za dobrog slikara.

- Zbog toga sam moje prve izložbe, odnosno radove u Bijeljini, koncipirao na hiperrealizmu. Uradio sam crteže kredom na papiru, jednom klasičnom tehnikom, jer sam želio da dokažem da je crtež osnova svega, kao što me je i učio profesor Jovo Lalić u Likovnoj radionici „Paleta“ u Zvorniku. Kada su ljudi dolazili na izložbe, da vide moje radove, nisu znali da li je u pitanju crtež ili fotografija. To je bio moj bunt jer i danas smatram da crtež mora biti savršen, kako bi i slika, u daljim fazama, bila dobra – naveo je Đekić.

Prije slikarstva, Đekić je kao osnovac u Zvorniku volio rep muziku i ulične grafite koje je slikao sa društvom, a u petom razredu upisuje se u Likovnu radionicu „Paleta“.

- Upisao sam se zajedno sa drugom iz razreda i to je bila prva sredina koja me je zaista prihvatila onakvog kakav jesam. Odvratno sam se ponašao, slikao sam loše, nisam se trudio, jedno vrijeme nisam ni dolazio, ali je majka uticala na to da ne odustanem. I onda sam na jednoj slici u osmom razredu, odjednom „proslikao“. Uzeo sam neki najteži primjer, sjeo, i tankim kistom uradio sliku za koju profesor nije vjerovao da je moja. Ubrzo sam postao najbolji u radionici – kaže Đekić.

Postojao je plan da nakon završenih studija Spomenko preuzme vođenje „Palete“ u Zvorniku, ali ga je životni put odveo u Bijeljinu. U ovom gradu otvorio je Likovnu radionicu „Sfumato“ koju danas pohađa više od stotinu polaznika, od petogodišnjaka, do starijih ljudi koji vole da slikaju.

- U atelje dolaze različite generacije, od djece do penzionera, nekada i bake sa unukama, ali najvažnije je to da dolaze oni koji zaista vole slikarstvo. Niko ih ne tjera na to – dodao je Đekić.

Govoreći o nekulturi, gost „Standard Classic Radija“ kaže da je ona vidljiva svuda oko nas, čim se prošeta ulicom.

- Dovoljno je da se osvrnete oko sebe i spoznaćete i kič, i šund, i neukus prije svega. I stari grčki filozofi su pisali da je u njihovo vrijeme bilo nekulture, ali danas definitivno tonemo. Međutim, kultura je uvijek bila u manjini i borila se protiv većeg i jačeg neprijatelja. Tu borbu moramo nastaviti – rekao je Đekić.

O njegovom odrastanju, šegrtovanju u likovnoj radionici u Zvorniku, vremenu provedenom na Likovnoj akademiji u Banjaluci, i mnogim drugim temama, poslušajte u emisiji „Gdje se fura (ne)kultura“ koju možete pronaći u arhivi Standard Classic Radija, na sljedećem linku:

https://standardclassic.ba/gdje-se-fura-nekultura

Vratimo kulturi mjesto u društvu koje joj pripada!

Vaš Standard Classic Radio!