Pristup finansiranju jedno je od ključnih pitanja razvoja privrede Bosne i Hercegovine. Preduzeću koje ugovara novi posao, nabavlja opremu ili proširuje proizvodnju nije dovoljno da kapital postoji na tržištu. Potrebno je da mu bude dostupan u odgovarajućem trenutku, pod prihvatljivim uslovima i kroz postupak koji razumije dinamiku poslovanja. Upravo tu nastaje prostor za kritičko preispitivanje odnosa između konzervativne bankarske regulative i potreba preduzetnika.

Advokatska kancelarija Stevanović u ovoj analizi polazi od pitanja: može li sistem koji opravdano insistira na sigurnosti istovremeno postati dovoljno prilagodljiv da podrži zdrave poslovne projekte, uključujući one koji nemaju dugu istoriju poslovanja ili značajnu imovinu za obezbjeđenje kredita?

Bankarski okvir u Bosni i Hercegovini zasniva se na entitetskim zakonima i nadzoru Agencije za bankarstvo Republike Srpske i Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Centralna banka BiH održava monetarnu stabilnost kroz aranžman valutnog odbora i koordinira djelatnosti entitetskih agencija, koje su nadležne za licenciranje i superviziju banaka. Takva podjela nadležnosti važna je za razumijevanje odgovornosti za uslove u kojima banke posluju.

Regulativa obuhvata zahtjeve u pogledu kapitala, upravljanja rizicima, likvidnosti, velikih izloženosti, izvještavanja i nadzora. Posebno mjesto imaju pravila o upravljanju kreditnim rizikom i utvrđivanju očekivanih kreditnih gubitaka. Njihova svrha je da banka rizik prepozna i finansijski obuhvati prije nego što se on pretvori u nenaplativo potraživanje. Ovakav pristup štiti deponente i stabilnost sistema, ali utiče i na način na koji se procjenjuju mogućnosti finansiranja privrede.

Konzervativnost ovog okvira, prema našoj ocjeni, najviše se osjeća kod preduzeća čiji razvoj prethodi njihovoj finansijskoj istoriji. Nova firma može imati kvalitetan tim, ugovorene poslove i realnu tržišnu priliku, a ipak teško zadovoljiti zahtjeve kreditne procjene. Sličan problem može imati preduzeće koje ubrzano raste: potrebno mu je više obrtnih sredstava upravo u trenutku kada prethodni bilansi još ne pokazuju puni obim budućeg poslovanja.

Pri tome treba razlikovati regulatorne obaveze od internih poslovnih odluka banke. Propisi postavljaju okvir, dok banka određuje svoju spremnost da preuzme rizik, prihvatljive sektore, zahtjeve za obezbjeđenjem i postupak odobravanja. Zato svaki zahtjev za dodatnom dokumentacijom ili odbijanje kreditnog zahtjeva nije neposredna posljedica zakona. Međutim, za privrednika je praktični rezultat isti ako potrebna sredstva ne može dobiti na vrijeme.

Najnoviji pregledani podaci Centralne banke BiH zahtijevaju preciznost u ocjeni tržišta. Anketa za drugi kvartal 2026. godine pokazuje da kreditni standardi za preduzeća nisu mijenjani, ali da su kamatne marže imale efekat pooštravanja uslova. Istovremeno, banke su očekivale pooštravanje kreditnih standarda u trećem kvartalu. To očekivanje nije dokaz da se pooštravanje već ostvarilo, ali ukazuje na oprez u kreditnoj politici.

Zato tvrdnju da privrednici sve teže dolaze do banaka treba posmatrati kroz konkretne kategorije preduzeća i njihove potrebe. Stabilna kompanija sa kvalitetnim obezbjeđenjem i dugom istorijom poslovanja može imati sasvim drugačiji položaj od manjeg preduzetnika, novog investitora ili firme kojoj je potrebno kratkoročno finansiranje ugovorenog posla. Dostupnost kredita na nivou sistema ne znači jednaku dostupnost za svakog učesnika na tržištu.

Za privrednika vrijeme ima cijenu. Ako nabavku mora platiti danas, a naplatu očekuje za tri mjeseca, višesedmični postupak odobravanja može ugroziti realizaciju posla. U takvoj situaciji čak i povoljniji bankarski kredit gubi dio svoje vrijednosti ako sredstva stignu nakon trenutka u kojem su bila potrebna.

To objašnjava privlačnost alternativnih izvora finansiranja: faktoringa, privatnih zajmova i drugih ugovornih aranžmana sa investitorima. Njihova prednost može biti brže odlučivanje, neposredan kontakt sa finansijerom i prilagođavanje konkretnoj transakciji. Cijena takve fleksibilnosti, međutim, može biti viša kamata, veća naknada, kraći rok vraćanja ili zahtjevnije obezbjeđenje.

Faktoring je posebno važan za preduzeća koja imaju potraživanja prema kupcima, a potrebna im je likvidnost prije dospijeća naplate. U zavisnosti od ugovora, procjena se može snažnije osloniti na kvalitet potraživanja i njegovog dužnika. Ipak, faktoring ne treba predstavljati kao neregulisanu djelatnost: u Federaciji BiH postoji poseban Zakon o faktoringu i podzakonski okvir Agencije za bankarstvo.

Drugu kategoriju čine privatni finansijeri koji posluju kroz društva sa ograničenom odgovornošću i ugovaraju finansiranje izvan klasične bankarske ponude. Takvi aranžmani mogu ekonomski podsjećati na male privatne kreditne fondove. Ipak, izraz „fond skriven u formi d.o.o.“ zahtijeva pravnu preciznost: običnom privrednom društvu time se ne daje status investicionog fonda, niti sama registracija društva predstavlja dozvolu za svaku finansijsku djelatnost. Ocjena dopuštenosti zavisi od stvarnog poslovnog modela, izvora sredstava, načina njihovog prikupljanja i propisa koji se na njega primjenjuju.

Manje birokratije ne znači nužno manje troška ili manje rizika. Kod svakog alternativnog aranžmana potrebno je sagledati ukupnu cijenu finansiranja: kamatu, naknade, diskont, troškove obezbjeđenja, uslove produženja i posljedice kašnjenja. Kratkoročna naknada koja djeluje prihvatljivo može predstavljati visok trošak kada se uporedi sa trajanjem finansiranja. Kod faktoringa je posebno važno razumjeti da li finansijer ima pravo regresa i ko konačno snosi rizik nenaplate.

Poređenje sa Sjedinjenim Američkim Državama otvara pitanje drugačijeg regulatornog pravca. Američke federalne bankarske agencije su 19. marta 2026. predstavile tri prijedloga reforme kapitalnog okvira, usmjerena na pojednostavljivanje pravila i bolje povezivanje kapitalnih zahtjeva sa stvarnim rizikom. Prema njihovoj procjeni, predložene promjene umjereno bi smanjile ukupne kapitalne zahtjeve, uz zadržavanje kapitala znatno iznad nivoa prije globalne finansijske krize. Riječ je o prijedlozima, čije predstavljanje treba razlikovati od konačnog usvajanja.

Federalne rezerve su 30. septembra 2026. usvojile i promjene okvira stres-testiranja radi veće transparentnosti i manje promjenjivosti povezanih kapitalnih zahtjeva. Njihovo saopštenje izričito navodi da se ne očekuje značajna promjena ukupnih kapitalnih zahtjeva. Američki pravac zato je preciznije opisati kao kombinaciju regulatornog rasterećenja, pojednostavljivanja i prilagođavanja riziku, uz očuvanje ključnih mehanizama nadzora.

Za Bosnu i Hercegovinu korisna je poruka da se djelotvornost regulative mora mjeriti i njenim uticajem na finansiranje privrede. Američka rješenja ne mogu se automatski prenijeti na domaće tržište, ali mogu podstaći raspravu o tome koje procedure zaista doprinose sigurnosti, a koje stvaraju trošak bez odgovarajuće koristi.

Prema ocjeni AK Stevanović, prostor za unapređenje postoji u proporcionalnim zahtjevima prema veličini i riziku klijenta, jednostavnijoj dokumentaciji, jasnijim rokovima odlučivanja i kvalitetnijem vrednovanju novčanih tokova i ugovorenih poslova. Važno je razvijati i transparentne alternativne izvore finansiranja, uz jasna pravila za finansijere i razumljive ugovorne uslove za privrednike.

Ako dio održivih poslovnih projekata ostaje izvan bankarskog finansiranja, potreba za kapitalom nastavlja da postoji. Ona se može preusmjeriti prema skupljim i manje standardizovanim aranžmanima. To je moguća posljedica pretjerano rigidnog sistema koju regulator i banke treba da uzmu u obzir.

Stabilnost bankarskog sistema i razvoj privrede moraju biti povezani ciljevi. Bosni i Hercegovini potrebna je regulativa koja čuva povjerenje u banke, a istovremeno omogućava da kvalitetna poslovna ideja, održiv projekat i dokaziva sposobnost otplate dobiju pravovremenu finansijsku podršku.